Ponos i predrasude - Vjetrovito

Jučer sam bio dovršio čitanje "Ponosa i predrasuda" Jane Austen. I zato nisam mogao izdržati ne prekršiti dogovor s Tihanom (koja je ujedno otišla i na more) da ćemo zajedno gledati film. I tako sam s Lukom napokon pogledao film. Sada sam trenutačno u nekom stanju neuravnoteženosti između vremena romantizma i modernog doba, želeći otići tamo i nastaviti život pred krajem osamnaestog stoljeća.

Priča
Za one koji ne znaju kako priča ide, sve započinje time kako niti jedna od djevojaka iz obitelji Bennet nije udana. A gospodin Bennet već je veoma star, i nakon njegove smrti imanje ne može pripasti njegovim kćerima, već prvom najbližem muškom rođaku. Naime, to je gospodin Collins, niski čovjek, laskav samome sebi. Upravo u to vrijeme, u mjesto se doseljava stanoviti gospodin Bingley, potencijalni zaručnik jedne od gospođica Bennet. Njegovu pažnju posebno privuče Jane, najstarija od sestara. S njim je ujedno došao i gospodin Darcy. Veoma gord i ponosan u očima stanovnika tog malenog mjesta. I dok se predrasude o ljudima miješaju s ponosom, isto tako se razum poremećuje osjećajima. :-)

Knjiga
Čitao sam izdanje Jutarnjeg lista, znate, onu malenu knjigu smeđih korica koja se kroz tjedan dana mogla kupiti uz novine. Prijevod nije baš najsjajniji, ali je u svakom slučaju najbolje što mogu trenutačno dobiti. Čak mislim kako i nije bilo lektora prilikom tiskanja, ali ostavimo sad to. Stil pisanja Jane Austen me u potpunosti zadivljuje, iako su joj rečenice ponekad stvarno zbunjujuće. No pripisat ću to književnim ustaljenim načinima s kraja osamnaestog stoljeća. Zanimljivo je da knjiga isto tako sadrži i mnogo misli feminističke prirode, a koje su tako normalne ljudima danas. Naime, izričito se napada ideja da bi imanje mogao naslijediti gospodin Collins, a Jane Austen u liku Elizabeth Bennet ne shvaća zašto imanje isto tako ne bi moglo pripasti i bilo kojoj od gospođica Bennet. Također, scena u kojoj se Elizabeth pritivi braku s gospodinom Collinsom je za to doba najvjerojatnije bila jedan od razloga toga što se Jane Austen nije nikada potpisivala svojim pravim imenom na vlastita djela. Sve u svemu, tih tristotinjak stranica knjige sam uspio pročitati s izrazitim zanimanjem i, usudio bih se reći, s nevjerojatnim nadahnućem za običaje, ljude i društvene pojave devetnaestog stoljeća. Ajme, koja rečenica - vidi se da je na mene očito utjecala knjiga. :-D

Film
Film me osobito nadahnuo za ovaj post. Sve je u njemu gotovo savršeno. Drago mi je što se izbjegla zamornost koju bi obično imali filmovi koji bi se bavili radnjom iz toga doba. Također mi se sviđa izbor glumaca. Keira Knightley (koja glumi Elizabeth Bennet) je jednom prilikom rekla kako je njoj lik kojega glumi oduvijek bio najdraži lik iz književnosti. Tu istu glumicu mogli smo vidjeti i u filmu "Zapravo ljubav". Dok, naprotiv, na Matthewa Macfaydena (koji glumi gospodina Darcyja) nisam nikada u životu čuo. No, odlično je odglumio Fitzwilliama Darcyja, odavajući sklonost njegovoj prirodi, i on je također izjavio nešto u korist svoga lika: "Dok bi ga neki nazvali arogantnim, uštogljenim i nadmenim, ja kažem da je on samo neshvaćen." Pojavljuje se i Judi Dench, u ulozi Lady Catherine, te mnogi drugi glumci, uključujući i Jenu Malone, Donalda Sutherlanda, Toma Hollandera i ostale.

Glazba
Ipak, ono što me se najviše dojmilo iz filma bila je upravo glazba. Skladao ju je Dario Marianelli, u savršenom duhu romantizma. Sa soundtracka mi je prva skladba, "Dawn", neupitno najbolja, i naslovna skladba cijeloga filma. Dok drugo mjesto uvjerljivo drži "Georgiana", skladba koju čujemo kad Elizabeth dođe u Pemberley i čuje sestru gospodina Darcyja kako svira glasovir. Također mi je odlična skldba na koju su gospodin Darcy i Elizabeth plesali na balu u Netherfieldu, a zove se "A Postcard to Henry Purcell". Nekako mi je ostalo u sjećanju da smo najvjerojatnije skladbu slične teme slušali i na glazbenom...

Sve u svemu, ja sam očito zadivljen. I obavezno pročitajte knjigu. Ako ne to, onda barem pogledajte film ukoliko već niste. Jučer sam baš pričao s mamom i rekao joj da bih volio za sljedeći maskenbal jedno takvo romantičko odjelo u kojem bih mogao doći u školu...

Ona: "Znaš dobro da nemam endlericu!"

Ajoj.

;-) Boris