|
|
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vjestica111@net.hr
Counter
hihihihi
Ti samo budi dovoljno daleko
Ti samo budi dovoljno daleko
Za mene postoji drugi neko
Čije će riječi manje da bole
Čije će ruke lijepše da vole
Ti samo budi tamna sjena
Za mene stižu lijepša vremena
Ulice nove, nova lica
I vedro nebo, prepuno ptica
Ti samo budi u srcu trag
Još će mi neko biti drag
Još ću sa nekim pronaći sreću
Nikad te više voljeti neću
Nekom ćeš biti dobra žena
Odana, vjerna i poštena
Sve nek ti bude drugi neko
Ti samo budi dovoljno daleko
Danas opet radost. Nova? Ma ne, stara. Dovoljno dobra da potraje. Pusti nek traje... sve dok traje dobro je... sjećate se te pjesme? Ja da i to vrlo dobro. Doba škole, sentiša, stiskavaca... Vedro doba bez briga. Doba mladosti. Doba ispunjenosti životom.
I ja sam sada ispunjena životom. Uh što je to dobro! Samo nek traje!
Sve to isto i vama želim.
E, tak'. Kad smo već o tuzi, može malo i o radosti. Baš me zanima da li će mi sada netko komentirati da je toga dosta. (NE MISLIM NIŠTA LOŠE S TIME).
Ljudi vole katastrofe, to ih zbližuje... Ja ne volim katastrofe. Možda ja nisam ljud.
Ili je pjesnik malo sebe zabunio. (ili se zabunio)
Zašto sam radosna?
Zbog toga što volim, zbog sunca, zbog svega što imam, zbog svega što osjećam. A najviše zbog toga što imam taj dar. Osjećati. Opet i uvijek iznova. To je veliki dar, složiti ćete se.
A možda i zato što uskoro putujem. Tko će ga znat'? važno da se veseli, raduje i voli kaj ne?
....... prekrije Bog zemlju brokolijem, cvjetačom, špinatom, zelenim, žutim i crvenim povrćem, da bi muškarac i žena živjeli dugo i zdravo.
A vrag stvori Bahlsen, Ledo i Mowenpick i zapita: < Još malo vrućih višanja na sladoled ?> I čovjek odgovori: < Super !>, a žena nadoda:
I Bog stvori jogurt, da bi žena održala liniju koju je muškarac tako volio.
A Vrag od žita napravi bijelo brašno, a od trske šećer i izmiješa ih. I žena zamijeni konfekcijski broj 38, sa 46 !
I reče Bog: < Probajte moju svježu salatu iz vrta.>
A Vrag je odmah prelije dresingom od vrhnja.
I muškarac i žena nakon uživanja otpuste svoje remene za jednu rupicu.
Bog im savjetova: > Stvorio sam vam svježe povrće i maslinovo ulje da u njemu uživate!>
A vrag odmah doda Brie i Camembert, i štapiće od jastoga u umaku od putra, za koje im je trebao još jedan tanjur ! - A vrijednost njihovog kolesterina ode nebu pod oblake
Na to stvori Bog tenisice, da bi njegova djeca izgubila koju kilu.
A vrag izmisli kabelsku televiziju s daljinskim upravljačem, da se čovjek ne bi zamarao dizanjem iz fotelje, radi mijenjanja programa, te su muškarac i žena plakali i smijali se ispred titravog ekrana, obučeni u udobne trenirke za jogging.
I Bog stvori krumpir, bez masti, a pun kalija i drugih vrijednih sastojaka.
A Vrag ukloni zdravu koru, i izreže krumpir u čips, kojega isprži u masti i obilno zaspe solju. I čovjek dobi još pokoju kilu.
Tada stvori Bog zdravo svježe meso, da bi ljudi unosili manje kalorija, a bili zdravi i jaki.
A Vrag ga pretvori u McDonalds i Cheeseburgers po 99 centi.
Tada upita Vrag: < Malo pomfrita?
Naravno ... , s majonezom i malo kečapa. Veliku porciju, ako može !< Reče
vrag: < To je prava stvar ! <
Nakon toga čovjek doživi infarkt.
Bog, jecajući od tuge izmisli četverostruki bypass.
Vrag se zamisli.
Mislio je, mislio i izmislio ........ :
HRVATSKI SUSTAV ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA !!!
Dragi moji, jučer sam se čula sa sis. Dala vas je sve lijepo pozdraviti. Ona je dobro, dobro se osjeća. Kaže da puno piše. Biće materijala... a vi čitajte. Kaj ću vam ja?
Nisam više tako tužna. Nije još prošlo pola ali svejedno. Nekako sam navikla. Čovjek se na sve navikne. Valjda zato kaj mora, ne? Nema tu cile-mile. Mora se i B(l)og.
Kada se vrati napravili bumo feštu. Ne zato kaj se vratila, već da se fešta. Svaki razlog dobro dođe. Malo roštilja, malo sokića, malo glazbe i tulum do jutra. Kaj to ni lepo?
A tek će biti. Eto ja vam o tome razmišljam kad mi je teško. I mam mi je lakše.
Za sada najteži dan. Zašto? Zbog uspona i padova. Bilo je mnogo pokušaja i promašaja. Djeca mi na moru baš nisu vesela. Baka i djed ih tjeraju u red koji njima nije jača strana. Jordan i ja imamo ponekaj drugčiji odnos š njima. Baka i djed ne daju baš sve onak kak su djeca naučila. A djeci se to, naravno, ne sviđa. Kažu oni njima“ .... a mama i tata im to daju...“ a ovi će naravno: „a baka i djed to ne daju“. Joj kak se prepucavaju. Onda me djeca zovu i plaču na telefon da kada ćemo doći po njih. I kaj buš. Pali kola i po njih. I to ti je neki odmor. Prošli vikend smo ih otfurali, sad idemo po njih. Pa kaj ti je to. 500 kuna za cestarinu i gorivo. Sitnica. A ja ne delam. (mislite da bi trebala?) ja ne. A ni Jordan tak ne misli. On voli da sam mu zrihtana i odmorna. Oni kaj me čitaju od početka znaju i zakaj. (hihihi). O sis vam danas ne bum pisala jer mi već preveč fali. Pokušavam malo skrenuti misli na nekaj drugo. I eto, pak mi nije uspjelo. Uskoro ćemo i mi na more. Joj valjda mi ne buju zaprli bloga. Puno pozdrava. To bi vam bilo se za denes.
NE DAJ SE FLOKI
Ili
KAD ŽENA VOLI ŽENU
Pitate me otkuda sad to? E, pa, prije no što je sis otišla, razgovarale smo o tome. Ni sama ne znam kako. Ah, da. Sad se sjećam. Klotilda je nešto u bijesu (nadam se) bubnula tipa: „Toliko sam se razočarala u muškarcima da ću se prebaciti ne žene.“ Ostala sam zapanjena. A vi ne bi? Ne znam otkud joj to, ali znam da je već malo i luda. Razgovor je potekao nekim čudnim smjerovima. Ja sam dugo bila napeta. Nisam znala što je ono što mi hoće reći. Možda... ma ne. Odbacila sam tu pomisao. Ja sam mišljenja da se takav stav prema ljubavi ne desi. Takav naprosto jesi. Ili nisi. Nisam nikada razmišljala o tome što do toga dovodi tijekom života. Nisam mislila da čovjeka može privući na taj način netko njegovog spola SAMO zato što se razočarao. Ali možda i može. Ja to dozvoljavam. Razgovor je krenuo u smjeru perverzije. Što je perverzno, zašto je perverzno, što je bolesno i slično.
Ja ne bih znala definirati perverziju. Ako netko nešto voli, nek izvoli. Ja znam što je ne bih nikada učinila ili željela učiniti. Ali ljudi su različiti. I vole drugačije stvari. Tko od nas može suditi o tome, nemam pojma.
Klotildin stav je otprilike ovakav, ako se sjećam.
Kad baciš kamen u more, oko njega se stvore koncentrični krugovi. Paralela je ovakova: seks je čin kojim stvaramo novo biće. Novi život. I SAMO tome služi. To je prvi krug oko kamena
Međutim, svi znamo da to baš nije tako. Jer, čemu onda, npr. u reprodukciji služi ženski orgazam? Ničemu. Barem što se tiče reprodukcije. Ženama je on svakako dobar i više od toga. A valjda i muškarcima.
Dakle, koji od tih koncentričnih krugova oko smisla seksa postaje preverzan? Što je ono i koja je granica i tko će o tome odlučiti? Gdje prestaje smisao stvaranja, a počinje NEPRIRODAN gušt? Ja ne bih znala. Ni Klotilda nije. Tko će povući granicu i reći ovo više nije seks, ovo je perverzija? Svatko nek radi što hoće. Dokle god to onog drugog ne vrijeđa, neka im.
Naravno da postoje kažnjive stvari.
Ali, ja govorim o odnosu gdje je svaka strana spremna, voljna i nadasve željna činiti baš to. U svakom slučaju, seksualna energija je PROKREACIJSKA i svakako najjača energija svemira. Pozdrav S. Freudu.
Meni je žao moje sis. Ne zato što će možda promijeniti sklonosti. Već zato što je sve to prošla. A poznavajući nju, njezina je krivica daleko manja.
Vjerujte mi, ako se ona povuče iz tog svijeta muškaraca i ljubavi sa muškarcima taj će svijet PUNO IZGUBITI. Samo što oni to ne znaju.
Što god bilo ima moju punu podršku. Ipak je ona moja sis.
Pitate se čemu tuga?
Pa, Klotilda je otišla na godišnji odmor. Sada ću vam pisati samo ja. A valjda znate da se blizanci teško razdvajaju. Znam da je smiješno, ali bolesno mi nedostaje. Osim toga, zaljubljenost je prošla. Opet se razočarala i otišla je tužna. Volila bi da se tam malo oporavi. Prije no kaj je prešla, je rekla nekaj tipa: „Postat ću cinik, ako se ovako nastavi.“ Moram vam priznati da je meni, nekom tko je voli najviše na svijetu, takva izjava bila prestrašna. Moja je sis jako vedra, pametna i lijepa. (morala sam to sada reći jer je važno). Ne znam zakaj nema sreće v ljubavi. Ja ne kužim. Pa kaj ti muškarci oće?
I tak. Ona meni nedostaje. Moja su djeca na moru sa roditeljima od Jordana. Ja sam ostala š njim da ne bu sam. Tak da sam po cele dane sama sa svojim mislima i čežnjom za sekom. Mi vam se inače čujemo svaki dan, i to više puta. A i vidimo barem jednom. Možda se to čini ludo nekom sa strane. Ali takva vam je blizanačka ljubav. Mi uistinu ne možemo jedna bez druge. Ona vam je prešla na Balaton. Ne mrem je ni zvati sam tak. Joj fuj. Ali znam kad se vraća. I to je nekaj, kaj ne? Ma bu prošlo. Pem sad stavit večeru za dragoga. Sad smo sami i slobodni.... dosta sad o tome. Pusam vas sve, joj, tak bi ona rekla. Uh, šmrc!!!
Ponovno me obilazi tuga. Nedostajanje. Pa kud opet?
Ovoga puta je drugačija, znam u dan koliko će trajati. Znam da je u nju utkana radost. Radost pripadanja. Radost što postoji netko koga čekam. Cijeli sam život nekog čekala. Pa i sada. A dobro, valjda je to moj put. Valjda ja to baš tako, moram. To je moja sudbina.
Može li u tuzi biti nečeg radosnog?
Može. Spoznaja da neće vječno i spoznaja da ovaj puta znam točno koliko će.
Malo nedostajanja ne šteti. Ono povećava čežnju, dobre nemire, strasti, i ono slatko iščekivanje. Kad se datumi križaju i noći isplakuju. To je to. To je taj davno zaboravljeni osjećaj. To je onaj nemir što me nekada nosio. To su oni osjećaji koji su mi davno bili prikazani. To su neki snovi davno odsanjani.
Kada Tvoj neko... ode. Na kratko. Dugo. Ma uvijek predugo. Kada nema tog izravnog kontakta. Kada nema osmjeha, ali znaš da dolazi i da se vraća. Uvijek isponova, nadam se.
Glava je teška. Oči kupaju suze. Umor se cijedi iz mene.
Turobnost pogleda na sat. Kao da će to nešto promijeniti. Sati su ipak smo kratke mjere vremena što je preda mnom. Radi se o danima, tjednima... trebati će to izdržati.
O, suze. Evo vas natrag. A evo i mene. Družiti ćemo se mi još. Tek je počelo.... danas.
'Svakog mjeseca četvrt milijuna ljudi umire zbog posljedica zagađene vode', upozorio je predsjednik Njemačkog crvenog križa Rudolf Seiters u povodu Međunarodnog dana voda.
"Broj djece koja su proteklih deset godina umrla zbog dijareje premašuje broj žrtava oružanih sukoba od Drugoga svjetskog rata. U cijelom svijetu približno milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi", rekao je Seiters te najavio da Njemački crveni križ namjerava povećati broj projekata kojima će se omogućuti veća dostupnost pitkoj vodi.
"Hrvatska spada među vodom najbogatijih 30 zemalja u svijetu i zauzima vrlo visoko 3. mjesto u Europi s 32.818 prostornih metara obnovljivih zaliha vode po stanovniku", navodi prof. Darko Mayer s Rudarsko-geološko naftnog fakulteta u svojoj knjizi Voda.
"Kad je o pitkoj vodi riječ, hrvatski su građani u zavidnom položaju, jer mogu piti vodu iz slavine. Sedamdeset pet posto stanovništva u Hrvatskoj pije vodu iz javnog vodovoda koja se kontrolira i zdravstveno je ispravna", kaže Željko Dadić, voditelj Odjela za kemiju vode i mineralne vode Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).
"Stoga", kaže Dadić, "nema potrebe u Hrvatskoj kupovati vodu za piće". Također je naveo kako već dugi niz godina u Hrvatskoj nije zabilježena ozbiljnija epidemija uzrokovana vodom.
Ploveći beskrajnim Morima Ljubavi, pripadanja, prožimanja. Utapajući se u plimama obuzimanja, zanosa, Mira. Topeći se od miline, na samu pomisao. Zamišljajući lik koji je već dio tebe. Sanjajući dodire, poljupce, predavanja. Darujući sebe, prisvajajući drugoga. Izazivajući sudbinu i sve njene nakane. Dodirujući samoga sebe jer smo sada dvoje. Gledajući tvoj odraz u zrcalnoj slici mojih očiju. Stapajući duše. Žudeći samo za jednim. Obujmljenost mislima zagrljaja. Zaštićenost silinom svjesnosti pripadanja. Podižući zidove oko ove svetinje. Kada se produbi glas, kad riječ prijeđe u šapat, kad uzdrhtim od prepoznavanja, kada te osjetim u sebi znam da je Ljubav.
Dragi moji, evo Klotilda i ja prvi puta pišemo zajedno. I što smo stvorile? Nešto lijepo. Jako mi se sviđa. Nadam se da će se i vama svidjeti. Puno pozdrava. Ljube vas vaše blizanke.
VJETAR
... se ne može vezati.
A i zašto bismo ga vezali?
Teško je boriti se s njim. Ali vjetar nam treba. Da uzbiba zaspali mulj. Da nas podsjeti na zaboravljeno. Vjetar nas tjera odraditi. Vjetar može biti glas. Nekog tko je daleko. Ali živi u nama. Vjetar može prenijeti poruke. Vjetar može uzburkati najveličanstveniju pojavu na zemlji:MORE. Vjetar može vladati morem. Barem jedan dan. Vjetar će nas obuzeti toplinom, ili oduzeti dah svojom snagom. Vjetar će nas buditi. On može biti pjev što se provlači kroz krošnje drveća. On može nositi. On može smiriti. On je odmor od vrućine. On je nevidljiv, koliko i jak. On je moćan, nedohvatan, neopisan. Toliko toga može. Može odnijeti nas, i naš prah. Ali može i donijeti nečiji.
Toliko toga čini. Ali nikada ga nismo vidjeli. Kako ga opisati nekome tko ga nije iskusio? Kako opisati osjećaj slobode koji putuje s njim? Kako ga približiti nekome tko ga nije osjetio? Vjetar puše svim lakoćama svemira. Vjetar nosi svom snagom zemlje. Vjetar nas podsjeća da smo još ovdje. Da postojimo. On koji se ne vidi, otkriva nama, nas, koji se vidimo. Čudesna je njegova moć. A ja, ja uživam u moćnima. Silnima. Neopisivima. Nedohvatnima. Uzimam sebi pravo na igru s vjetrom. On je moj i svačiji. Ja ga ne mogu prisvojiti.
VJETRE, PONESI ME...
Već ste navikli da vam šaljem Klotildine pjesme. Ovo je jedna moja za nju.
LEGENDA:
Sis- misli se na sestru, skraćenica od sister, tako si mi tepamo
KLOTILDA
Volim te, sis,
To već znaš.
Volim tvoj osmjeh
Tvoje tople, bademaste oči
I one davne suze
Pa ma kako tužne bile.
Volim što te osjećam
Kao malo koga
Niti što nas vežu
Jače su od drugih
Naše su duše nerazdvojne
Zauvijek smo povezane
Volim te čuti,
Volim pisat s tobom.
Voli se prisjećati
Davnih vremena.
Volim maštati i planirati
S tobom.
Sve naše dane i noći.
Naša putovanja i izlete.
Naša prostranstva
Veća od djetinjih.
Volim tu bliskost sa tobom.
Nedostaješ mi već nakon pozdrava.
Dobro te imati, sis.
Dobro je učiti od tebe.
Dobro je učiti tebe.
Dobro te voljeti.
Ti si dio mene
Tebe upoznajem
Kroz tebe upoznajem sebe
Kroz tebe postajem čitava.
Neodjeljive smo, draga
Nitko to ne može shvatiti
Same smo u nekom svom svijetu
Nitko ne može doprijeti
Sve te godine sa tobom
I sva naša sjećanja
Ono je što vrijedi
Sada i zauvijek.
Moja je seka jedna vrlo draga ženica. Slične smo vanjštinom, ali je ona nešto povučenija. Mirnija. Od mene. Ponekad mi je žao što nema dovoljno samopouzdanja. Rekla bih vam da je lijepa, ali tada bih hvalila i sebe.
Ovo je jedna njezina pjesma koju je napisala kad je bila fest ljuta na jednu ženu što joj je otela dečka. Sad je to iza nje, ali meni se baš dopala i nisam joj dala da je baci. Morala sam vam pokazati i to.
POBIJEDILA SI, ON JE TVOJ!
Likuješ li otimačice sreće?
Uživaš li vladarice tame?
Da li te ispunjuje tvoja nadmoć?
Ima li svjetla imalo u tvojemu svijetu?
Da li sretna?
Možeš li sretna uopće i biti?
I što je za tebe sreća?
I što je od nje veće?
Nadmoć il' pobjeda il' nešto treće?
Što ti je ostalo?
Što imaš dati?
Da li nešto i želiš?
Za podjelu sposobna nisi
Za davanje isto tako
Prisvoji, oduzmi, uskrati.
To su zapovijedi tvoje duše.
Ako je imaš.
Da li si dobila bitku
Ili čak cijeli rat?
Sa kime si je vodila?
Za koga si je dobila?
I što ćeš sada sa njom?
Proslijediti je dalje?
Ili je sebično čuvati samo za sebe.
Kao i sve uostalom.
Likuješ li nad tuđom boli
Naslađuješ li se nad patnjom bližnjih?
Klanjaš li se crnini?
Odbljesku svoje duše.
Nisam ja na tebe ljuta
Ne vrijediš mojih osjećaja.
Niti jednog jedinog.
Molim te samo jedno,
To što si dobila nemoj uništiti.
Ne razori isponova
Nešto vrijedno
Nešto tvoje
Tvoja pobjeda nije vrijedna toga
Tolike boli
Od nikoga
Budi jača od same sebe
Budi bar jednom čovjek
Odustah od borbe.
Jer ja sam jača od tebe.
Ali mene ne vodi sebičnost
Ako si ti sreća i Ljubav
Ja ću se skloniti
U svoj mir
Ti i ne znaš što to znači
Ti i ne znaš tko je jači
Prepuštam te svoj tvojoj bijedi
Rasti i živi sa njom
Samo ne diraj srce
Onoga koji te voli
Ne igraj se ljudima
Ne trgaj Ljubav na komade
Onaj koji te voli
Odrekao se sebe
Svojeg prava na sreću
Ne može to doprijeti do tebe
A ja ne mogu i neću.
Ja nisam zbog toga ovdje
Ja sam tu da ga čuvam
Od tebe od njega od zla
Da molim za milost tvoju
Ako je imaš i želiš dati
Pusti ga da ti se vrati
Nije te ostavio
Nije te zaboravio
Dao ti je sve
Ti to ne prepoznaješ.
Ti ne znaš koliko to vrijedi
Ti živiš u svojoj bijedi
Ti nisi sposobna čuvati
Ti ne znaš voljeti.
Đ. Balašević
U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrštenim vinom...
Umalo da me Potiski đilkoši konačno dotuku violinom...
Pesma beše o suncokretu... Do zla Boga žalosna...
Samo, za nju se kod nas vrlo malo zna....
„Kis naproforgo...“ Lepi goropadni cvet...
Zbog kog se sunce s neba spustilo na svet..
Da sazna što u sene glavu okrene?
Da sazna kom se sveti, kad ne gleda za njime ko svi drugi suncokreti?
Malo moje ćudljivo... Pusti šta je bilo, ne budi zlopamtilo...
Obići svet je zbog tog uzbudljivo... Da bi se ovde vratilo...
Digni tu lepu glavu... Pogledaj me bar...
U suzici što blista čuda se trista vide
Tvoja je sreća samo tvoja stvar...
Al zato tvoja tuga...To je već priča druga... to na moj račun ide...
Pipneš jedared šlingu u bećaruše...
Pa cela veka snivaš divlje jagode...
Zbog nje se rime raspare i naruše...
I sve bi htele da se njoj prilagode...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli...
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli.....
