Dragi moji, evo Klotilda i ja prvi puta pišemo zajedno. I što smo stvorile? Nešto lijepo. Jako mi se sviđa. Nadam se da će se i vama svidjeti. Puno pozdrava. Ljube vas vaše blizanke.
VJETAR
... se ne može vezati.
A i zašto bismo ga vezali?
Teško je boriti se s njim. Ali vjetar nam treba. Da uzbiba zaspali mulj. Da nas podsjeti na zaboravljeno. Vjetar nas tjera odraditi. Vjetar može biti glas. Nekog tko je daleko. Ali živi u nama. Vjetar može prenijeti poruke. Vjetar može uzburkati najveličanstveniju pojavu na zemlji:MORE. Vjetar može vladati morem. Barem jedan dan. Vjetar će nas obuzeti toplinom, ili oduzeti dah svojom snagom. Vjetar će nas buditi. On može biti pjev što se provlači kroz krošnje drveća. On može nositi. On može smiriti. On je odmor od vrućine. On je nevidljiv, koliko i jak. On je moćan, nedohvatan, neopisan. Toliko toga može. Može odnijeti nas, i naš prah. Ali može i donijeti nečiji.
Toliko toga čini. Ali nikada ga nismo vidjeli. Kako ga opisati nekome tko ga nije iskusio? Kako opisati osjećaj slobode koji putuje s njim? Kako ga približiti nekome tko ga nije osjetio? Vjetar puše svim lakoćama svemira. Vjetar nosi svom snagom zemlje. Vjetar nas podsjeća da smo još ovdje. Da postojimo. On koji se ne vidi, otkriva nama, nas, koji se vidimo. Čudesna je njegova moć. A ja, ja uživam u moćnima. Silnima. Neopisivima. Nedohvatnima. Uzimam sebi pravo na igru s vjetrom. On je moj i svačiji. Ja ga ne mogu prisvojiti.
VJETRE, PONESI ME...
Post je objavljen 06.07.2006. u 14:40 sati.