Živit i borit se
23.04.2008., srijeda
Kršćani u Svijetu
|
Kršćani se ne razlikuju od ostalih ljudi ni područjem gdje stanuju, ni jezikom, ni načinom života. Ne žive u svojim vlastitim gradovima, ne služe se nekim osobitim jezikom...Nastavajući grčke i barbarske gradove, gdje je koga sudbina postavila, prihvaćajući svagdje domaće običaje u odijevanju, hrani i uopće načinu života.... -Žive u vlastitoj domovini, ali kao došljaci. -Kao građani s ostalima imaju sve zajedničko,a sve trpe kao tuđinci. -Svaka im je tuđa pokrajina domovina, a svaka domovina tuđina. -Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom svoga života nadvisuju zakone. -Ljube sve , a svi ih progone. Preziru ih i osuđuju. -Ubijaju ih, a oni oživljuju. -Siromasi su, a obogaćuju mnoge. - U svemu oskudijevaju, a svime obiluju. - Sramote ih, a oni u sramoti doživljavaju slavu. - Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju. - Kad dobro čine, kažnjavaju ih kao zločince. - Mrzitelji nemogu iznijeti razloga zbog kojeg ih mrze. Da jednostavno kažemo: što je duša u tijelu, to je kršćanin u svijetu. - Duša se nalazi su svim dijelovima tijela, a kršćanin u svim gradovima svijeta. - Duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela; i kršćani se šire u svijetu ali nisu od svijeta. - Nevidljiva duša stanuje zatvorena zatvorena u vidljivom tijelu; i kršćan vidiš u svijetu, ali je njihova pobožnost nevidljiva. - Duša je zatvorena u tijelu, ali ona drži na okupu cijelo tijelo; i kršćani se nalaze u svijetu kao u tmanici, ali oni drže na okupu svijet. - Duša koja se djelomično odriče jela i pića postaje bolja; i kršćana je svakim danom sve više, iako su izvrgnuti mukama. Bog ih je postavio na takav položaj s kojega im nije dopušetno pobjeći! Iz poslanice Diognetu |