U ljetno popodne
Tišina
remeti pjesmu zrikavaca
U daljini podnevne sjenke sjećanja
u drevnim gradovima naše prošlosti
vjetar se poigrava Vilinskim haljinama
U izmaglici iluzonre stvarnosti
Anđeo promjene dotiče me osmijehom
briše mi suzne nedoumice
nježnošću morskog vala
razbijenog na stijeni postojanosti
Na obzoru
duž tanke linije spajanja i razdvajanja
čežnje i zaborava,susreta i rastanaka
nebeska modrina snenog mira
ružičastim oprostom miluje srce Putnika.
25.06.2011. u 11:37 | 3 Komentara | Print | # | ^
...
Jutrom
snena
bosonoga
na vrhovima prsta
koračam
po opojnom mirisu
čarobnih lipa
iz keltskih priča.
Na kraju drvoreda
u lelujavoj magli nevjerica
vidim ti obrise.
Između nas
lebdi
zamršeno klupko
izgovorenih riječi
željno oprosta.
08.06.2011. u 08:23 | 0 Komentara | Print | # | ^
Tko si ti?
Noćas usnuh zlatne konje na prašnjavom putu
razigrane u praskozorju vlastitih potraga
i usnuh neznanca koji ih miluje ljubavlju
jutros snena zapitah se
tko ljubavlju miluje moje zlatne potrage
kada se umore od galopa po seoskim drumovima
čija to ruka prelijeva nježnost
u šuškave nabore mojih umora
čiji to blagoslov tišine prati moje korake
tko je ona ptica na plavetnom obzorju
koja me poziva na let kroz neistražene visine
tko si ti, Netko, koji skrivaš svoj mili lik
kroz eone vremena, a ne gasiš mi žeđ za susretom
04.06.2011. u 10:46 | 2 Komentara | Print | # | ^
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem
pitala bih te u snu,
možda ti drugačije razine postojanja
otvore srce mojim odgovorima
Pitam te, dok ne slutiš, pitanja mojih nemira:
što činiš s uspomenama kada ti prejako oslikaju nutrinu
imaš li neko tajno mjesto njihovog počinka
ili ih užurbanim danom skrivaš od sebe
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem
kome sad putuju tvoje prve jutarnje misli
s kim uranjaš u blistave snove
čuvaš li šarolika polja mašte
skrivaš li ih
od sjena slatkoriječivih neznanki
na onom tajnom tihom mjestu
gdje srce čuva odstupnicu Istini
gdje se tanke niti bliskosti opiru trganju
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem
sanjaš li dugu razlivenu nebesima
možeš li iza njezine palete, u silueti rastanka,
prepoznati tragove sjete
dok vječna mijena okreće kotače sudbine
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem.