U ljetno popodne
Tišina
remeti pjesmu zrikavaca
U daljini podnevne sjenke sjećanja
u drevnim gradovima naše prošlosti
vjetar se poigrava Vilinskim haljinama
U izmaglici iluzonre stvarnosti
Anđeo promjene dotiče me osmijehom
briše mi suzne nedoumice
nježnošću morskog vala
razbijenog na stijeni postojanosti
Na obzoru
duž tanke linije spajanja i razdvajanja
čežnje i zaborava,susreta i rastanaka
nebeska modrina snenog mira
ružičastim oprostom miluje srce Putnika.