Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem
pitala bih te u snu,
možda ti drugačije razine postojanja
otvore srce mojim odgovorima
Pitam te, dok ne slutiš, pitanja mojih nemira:
što činiš s uspomenama kada ti prejako oslikaju nutrinu
imaš li neko tajno mjesto njihovog počinka
ili ih užurbanim danom skrivaš od sebe
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem
kome sad putuju tvoje prve jutarnje misli
s kim uranjaš u blistave snove
čuvaš li šarolika polja mašte
skrivaš li ih
od sjena slatkoriječivih neznanki
na onom tajnom tihom mjestu
gdje srce čuva odstupnicu Istini
gdje se tanke niti bliskosti opiru trganju
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem
sanjaš li dugu razlivenu nebesima
možeš li iza njezine palete, u silueti rastanka,
prepoznati tragove sjete
dok vječna mijena okreće kotače sudbine
Pitala bih te,ali slutim da ostat ćeš nijem.