Tko si ti?
Noćas usnuh zlatne konje na prašnjavom putu
razigrane u praskozorju vlastitih potraga
i usnuh neznanca koji ih miluje ljubavlju
jutros snena zapitah se
tko ljubavlju miluje moje zlatne potrage
kada se umore od galopa po seoskim drumovima
čija to ruka prelijeva nježnost
u šuškave nabore mojih umora
čiji to blagoslov tišine prati moje korake
tko je ona ptica na plavetnom obzorju
koja me poziva na let kroz neistražene visine
tko si ti, Netko, koji skrivaš svoj mili lik
kroz eone vremena, a ne gasiš mi žeđ za susretom