Razmišljajući o nama
Kad zbrojim naše vrijeme
i sažmem ga u trenutak
ostaje samo osmijeh
u beskonačnom postojanju
trag sjete u pogledu
skrivenom pod zvijezdama
ples tijela
u izmaglici tople zimske noći
zvonki smijehovi što prkose sudbini
i riječi nanizane u plahovite snove.
Kad na valovima tišine
zbrojim kilometre daljine
ostaje bliskost
koja prkosi rastancima
nježni trag tvojih ruku u mojoj kosi
tijelo uz tijelo,ruka u ruci
pogled Duše u pogledu Srca
Kad zavirim u naše snove nedosanjane
na njihovim obzorima zrcale se pitanja
budućnost isčekuje odgovore
prošlost utiskuje tragove sjećanja.
25.01.2010. u 19:53 | 1 Komentara | Print | # | ^
Dok ti snivaš snove šarene
Dok ti snivaš snove šarene
i na nebeskim poljanama mašte
pružaš tople dlanove u susret mojima
Duša ova lutalica
hrli u susret nježnostima
u sjećanja na bijele bajke
i zimske idile raskošnih tajanstvenih šuma
U studenj noći pod rasutim zvijezdama
grije se mekoćom svjetla usamljene svjetiljke
što svjetlo neminovnosti razlijeva
na usamljenu klupicu
zametenu kasnim snijegovima
Baca pogled na toplinu proljetnih kiša
i tragove bosih nogu na bujnom zelenilu travnatih livada
koje se naziru kroz bijelinu snijega
Nježnost pleše s blagom tugom ples ljubavi
tek blage ćežnje isprepliću se prostorom
formiraju sliku dodira dvije ruke,
tvoje i moje
prizivaju čaroliju radosti i zvonke smijehove
koji zaustavljaju vrijeme u dolini mira.
20.01.2010. u 16:22 | 1 Komentara | Print | # | ^
Tihi snovi snene Duše
Lijepo li je ovo mrešavo ljuljanje na valovima srca
sneno smiješkanje u pogledu
koji u daljini promatra val razbijen o stijenu
kako se iznova vraća svome moru
Lijepo li je zvonko rasprostiranje radosti
bez okova i besmisla nametnutih granica
oslobođenih ograničenja očekivanja
Ogrnuta ljepotom ovog dana
promatram blagoslov svog Života
i dok ti sanjaš dane koji dolaze
ja kreiram cvijetne livade proljetne
skrivam ih od nerazumnih tuđih sjena
zakriljujem ih Ljubavlju Iskona
I leptire šarolike pozivam na dlanove tvoje
da ti vrate sjećanje na tebe
i šumske plesačice, čuvarice čarolija
da pjesmu tišine vrate u tvoje zagrljaje
i ptice prepuštene snazi olujnog vjetra
da ti pokažu slobodu leta
Dok radost iz nutrine tebi šalje
toplinu malih umirujućih misli
odmiče dan, žuri u snove,tihe snove,
snove Duše sanjalice
08.01.2010. u 20:06 | 1 Komentara | Print | # | ^
Zastaneš li ponekad ispred okna noćnog prozora u vrijeme kad hladne kiše padaju tražeći u procijepu između dva smijehovita oblaka tragove zvijezde padalice samo zato da možeš poželjeti ostvaraj zatomljene želje? Znaš, u onim trenutcima kada je svijet beskrajnim miljama skriven od tvojih snenih misli, u trenutcima kada razum želi zaštiti srce pa mu ne da da se preda svojim Istinama.Znaš onda, kada tuga sustiže brzim koracima dok misli, ti lopovi, govore da je vrijeme za odlazak, za nove smjerove, one koji donose umu smisao i srcu nemir jer ne slijedi svoje snove. Pitaš li se, čekajući zvijezdu da se pojavi iza olovnog oblaka, kamo ćeš dalje ako ubiješ srce? Svira neka čudna glazba, i da, hladne kiše umivaju mi lice u maštovitoj pojavnosti kojoj se prepuštam bježeći od potrage za zvijezdom.Večeras, sanjat ću proljeća koja dolaze na krilima lelujavih tišina i smijehom ću dozivati vedrinu da zaplovi nebeskim prostranstvima i umivat ću se jutarnjom rosom, molit ću je da mi daruje blagoslov i utka ga na dlanove kojima je dotičem.Tražit ću nove korake na Putu, željeti silinom vjetrova da me odvedu u bonacu, da me podignu na Dugu, da mi pokažu slijedeći korak kao što su eonima činili. Večeras vage unutarnjih svijetova traže ravnotežu, dileme razbijaju čudnovatost čarolija.I u bezuspješnim pokušajima da im umaknem,sustižu me.