Kad zbrojim naše vrijeme
i sažmem ga u trenutak
ostaje samo osmijeh
u beskonačnom postojanju
trag sjete u pogledu
skrivenom pod zvijezdama
ples tijela
u izmaglici tople zimske noći
zvonki smijehovi što prkose sudbini
i riječi nanizane u plahovite snove.
Kad na valovima tišine
zbrojim kilometre daljine
ostaje bliskost
koja prkosi rastancima
nježni trag tvojih ruku u mojoj kosi
tijelo uz tijelo,ruka u ruci
pogled Duše u pogledu Srca
Kad zavirim u naše snove nedosanjane
na njihovim obzorima zrcale se pitanja
budućnost isčekuje odgovore
prošlost utiskuje tragove sjećanja.
Post je objavljen 25.01.2010. u 19:53 sati.