Dok ti snivaš snove šarene
i na nebeskim poljanama mašte
pružaš tople dlanove u susret mojima
Duša ova lutalica
hrli u susret nježnostima
u sjećanja na bijele bajke
i zimske idile raskošnih tajanstvenih šuma
U studenj noći pod rasutim zvijezdama
grije se mekoćom svjetla usamljene svjetiljke
što svjetlo neminovnosti razlijeva
na usamljenu klupicu
zametenu kasnim snijegovima
Baca pogled na toplinu proljetnih kiša
i tragove bosih nogu na bujnom zelenilu travnatih livada
koje se naziru kroz bijelinu snijega
Nježnost pleše s blagom tugom ples ljubavi
tek blage ćežnje isprepliću se prostorom
formiraju sliku dodira dvije ruke,
tvoje i moje
prizivaju čaroliju radosti i zvonke smijehove
koji zaustavljaju vrijeme u dolini mira.
Post je objavljen 20.01.2010. u 16:22 sati.