Vision Thing

srijeda, 30.11.2005.

# 013 - Angela

Za početak, Anđela je viša od metar i devedeset.
Bez dobrog širokokutnog objektiva jednostavno se namučite stavit ju u kadar :).
Upravo smo tu foru s njenom visinom htjeli iskazati, pa eto Anđela pozira uz nadgrobni stećak, na Jurijevskom groblju (Zagreb, gornji grad).

Cijeli stav, od pogleda do položaja ruku, pa i njena odjeća sama, trebali bi asocirati na aristokraciju, no dark side u stilu Vampire Lestat. No ujedno joj dati i bezvremensku crtu.

Fotka je inače snimljena prije 6-7 godina. Aparat je bio Canon Eos 1000 N, a film crno-bijeli ILFORD od 400 asa. Razvijano je također na Ilfordovom filmu velike gradacije kako bi se još dodatno dobio jači kontrast, naročito kontrast lica.

Danas je to puno lakše i jeftinije u Photoshopu.

Puno godina kasnije, ovo je fotku zahvatio i Photoshop.
Jeste li primijetili kako nam crno bijele fotke, naročito one naglašenog kontrasta, izgledaju instant art.
Ako i nemate velikog foto znanja, akt fotke u boji izgledat će kao jeftina erotika, ali ako ih pretvorite u crno/bijelu, pojačate kontrast, izgledat će odmah „umjetničkije“.

Svi nedostatci na koži s nedostatkom boje izblijediti će i izgledati ljepše i privlačnije.
No ako imate Photoshop, možete se dodatno poigrati i crno bijeloj fotografiji dodati ton boje, baš ako što je to dodano na ovoj fotki sa Anđelom.

Želite li to isprobati na svojim fotkama u Photoshopu, jednostavno je.
Kliknite na Image -> Adjustments -> Variations … i igrajte se.

U samo par sekundi postići će te ono s čim se nekada trebalo satima isprobavati u tamnoj komori, sa posebnim papirima, gradacijama i kemikalijama pod određenoj temperaturi…uživaj te! ;)

utorak, 29.11.2005.

# 012 - Laibach - koncertna fotografija

Koncertna fotografija, jedna je od onih koje ne možete predviditi. Ne možete planirati što će te snimiti, jer hibrid je između dokumentarne fotografije, (bilježite zbivanje na pozornici) i umjetničke fotografije – ukoliko to želite naravno.

Snimiti koncertnu fotografiju u dokumentarnom žanru, također je priča za sebe. Uz solidno znanje kadriranja, dobru opremu koja može podnijeti uglavnom slabu rasvjetu (sa povremenim bljeskovima svijetla) i dosta živaca, jer uglavnom će te biti u publici, ili ako ste akreditirani profi, možda i iznad. A fotkati uz konstantno guranje u publici može biti i jako naporno, a i opasno, po vas i aparat.

No i da bi dokumentarna fotografija koncerta uspjela, i sadržavala „ono nešto“ što će privući pažnju, morate dobro imati na umu što zapravo snimate. Uhvatiti atmosferu, predvidjeti događaje na stejđu i najvažnije, predvidjeti osvjetljenje, koje se konstantno mijenja.

Velika je razlika između fotografije koje je eto samo okinuta i one koja priča priču.

Umjetnička fotografija sa koncerta, tek malo je teža kategorija. Na njoj je nevažan sam koncert, nevažna je i publika, uglavnom je motiv na nekom od izvođača, njihovoj izvedbi, međusobnoj interakciji ili interakciji s publikom. To su uglavnom fotografije ugođaja i teatralnosti. Zaustavljate trenutak koji je po nečemu poseban, po gesti, rasvjeti, događaju… upravo koncert pretvarate u kazalište.
Objektivom veličate izvođača, kao recimo na ovoj Kelčecovoj fotki (koja je zasluženo i na omotu albuma), ili događaj na stejđu, baš kao i na caveru od ovog Clash-ovog albuma.

Na ovoj mojoj fotki sa nastupa Laibacha u Zagrebu, naglasak je na pjevaču i njegovim gestama, a ugođaj daje i sama rasvjeta koncerata. Ne trebam niti spominjati da sam ispucao brdo fotografija tijekom cijelog koncerta da bi bio zadovoljan samo sa par.
Fotkano je Olympusom 4040z, pri osjetljivosti od 400 ASA.
Dobra stvar kod malo profesionalnih digitalaca je u tome da ekspoziciju možete i donekle naknadno nabrijati, no danak se plača kod aparata sa starijim (jeftinijim ) čipom u zrnatosti (noise- šum), no pretpostavit ćemo da to ovdje daje neku draž.
Također pri takvom fotografiranju brzina zatvarača je smanjena, dakle morate biti savršeno mirni (zrak potpuno u plućima), a to i nije jednostavno ukoliko ste unutar razigrane publike.
Iako sam na tom koncertu snimio i bolje fotke, ova mi je nekako naj Laibah-astija. Nadam se da se i vama sviđa.

Na kraju zaključimo da dobru koncertnu fotografiju čini 50% znanja i iskustva i isto toliko sreće. Poslije snimanja na koncertu biti čete dovoljno izmoreni kao da ste i sami nastupali.

Mislite li da je dobra ideja da Utorak postane na ovom blogu dan rezerviran za koncerte i bandove ?

Ostatak fotki možete pogledati i ovdje.

ponedjeljak, 28.11.2005.

# 011 - Wood of prayer

Drvena crkvica,
Velika Gorica,
nedaleko od aerodroma.
Sumrak, duga expozicija.


skoro pa haiku.

petak, 25.11.2005.

# 010 - Blogeri : Legolina

Eto, Blogerski petak i na redu je ljupka blogerica.
Tijekom ovog fotkanja nitko nije ozlijeđen, nijedna životinja nije stradala, a nije bilo ni krvi. ...šteta.

Tko je Legolina? Pa većina vas zna njezin blog dnevnika struje podsvijesti, neće vam biti teško pronaći mjesto gdje se na vjetru suše njene misli…


P.S. naime Lego radi u NASI i kao većina vas koji tipkate potajno s posla (sram vas bilo, kakvi ste vi to kapitalisti, na poslu se radi, a ne razmišlja!), Lego ne želi da ju odmah poistovjete s blogom.

Zato je i zgodnička na fotki, jer bi u suprotnom mogla postati prilično nezgodna :P

četvrtak, 24.11.2005.

#009 Snijeg u kvartu

Skužio sam da nisam više klinac i da ne volim snijeg… ali on je ipak pao.
Fotka je od prošle godine. Snimio sam ju u kvartu kako bi je mogao mejlati frendici na Filipinima.
Ona nikada u životu nije vidjela snijeg. Bar ne uživo.

@ Closer - sorry ali NE VOLIM snijeg, ne volim kad pada po meni i kada mi pada po fotiću i NE VOLIM DA MI JE HLADNO, tako da mi je draži ovaj prošlogodišnji fotkani nego ova buduća bljuzga koja pada...no ipak ako nešto ne volim, ne znaći da ne želim da ispadne lijepo na fotki...naročito što svi snijeg vežu uz čistoću i prirodu, a mene je eto ipak privukao urbani motiv.

srijeda, 23.11.2005.

#008 Body interference

Kad kombinirate akt, makro fotku ruke i kao pozadinu fotku Mirogoja, te upotrijebite bolesnu maštu i Photoshop… posljedice su nesagledive… :P

utorak, 22.11.2005.

#007 - VAMPIRES NIGHTMARE

Vestibul, dio Dioklecijanove palače u Splitu, grada s meni naj čudnijom vibrom.
Manje od 2000 godina poslije, Dioklecijanova palača ne izgleda nimalo reprezentativno, s obzirom da smo zemlja koja bi silno željela biti biser turizma, no u samo zadnjih par godina puno je napravljeno unutar same palače, što se tiće njene obnove i reprezentacije.
Palača je služila kao rezidencija rimskog cara Dioklecijana u 2. stoljeću, ali i kao velika tvornica odječe, odnosno uniformi rimskih vojnika sa akvaduktima koji su ju opremali svježom vodom. Sama je Dalmacija, tako i dobila ime, po vrsti ovaca (dalma) koje su za potrebe rimljana tu uzgajali.
Tijekom povijesti (progon Turaka), ljudi su se počeli naseljavati unutar zidina starorimske palače, a hramovi su devastirani ili pretvarani u crkve.

Jedan takav dio je i znameniti Vestibul, svečano predvorje palače, inače posvećeno božici Vesti, po čemu je i dobilo ime.
No nebo koje vidite iznad, čisto je jutarnje – zagrebačko.
Čak ni mnogi Splićani ne znaju da je Vestibul, u davnini inače krasila predivna kupola, nažalost zub vremena i kršćanski nihilizam, spram nekršćanskih umjetničkih vrijednosti ostavio nam je samo polovičan uvid u veličanstvenu arhitekturu i način života, davno prije nas.

Zanimljivo za Dioklecijana je da je bio jedan od najvećih progonitelja kršćana, no nedugo poslije njegove vladavine kršćanstvo postaje službena rimska religija.
Najpoznatija žrtva njegovih progona bio je biskup Dujam (danas poznatiji kao Sveti Duje)

ponedjeljak, 21.11.2005.

# 006 - Melly on d' carussell

Rijetko koga zanimaju pojedinosti da je Melina, na ovom portretu snimljena fotoaparatom Canon EOS 1000 N, na filmu FUJI superia od 200 ASA i da je zbog vjernosti i svježine boja, to bio moj najdraži film u pred-digitalno doba.

Ono što je zanimljivo na ovoj fotki je pozadina, koja je malo „izgorena“ i totalno „zblurana“ (neoštra) u odnosu na relativno oštrije Melinino lice.
Oni koji poznaju donekle filtere u Photoshopu, ovaj bi efekt sigurno povezali sa“ motion blur“ filterom, no kao što sam rekao ova fotka je iz doba prije Photoshopa i digitalaca.

Efekt je postignut skraćenom brzinom zatvarača (uz naravno nešto veći otvor blende), od tuda spaljenost i pojačan kontrast na licu, a misterij pozadine u kretanju objašnjava činjenica da je ovaj portret rađen u trenutku kada smo i Melina i ja, sa aparatom bili na vrtuljku u pokretu.
U parku iza Opatovine…Iznad Tkalče, onaj parkić di smo visili s bambusima i cugali kao…malo mlađi..

Dakle, ukoliko nemate komp, Photoshop ..itd…dovoljno vam je samo malo mašte da napravite, malo drgačije fotke. . .

petak, 18.11.2005.

#005 - Blogeri : D@rius

Prvu fotografiju u seriji fotki blogera, čast ima otvoriti MR Blog himslef , aka D@rius.
Za ne upućene, to je onaj dečko kojem svi j..sve po spisku kad se blog zblesira, kojeg zovete kad su problemi, i zbog kojeg, na kraju ipak potpuno besplatno imate svoj blog onlajn.

Dakle fotke blogera, osvanut će ovdje redovno svakog petka, no ne bojte se za svoju reputaciju, radna mjesta, status u društvu i političkoj stranci, ne, to neće biti paparazi fotke.

Dakle radi se o dizajniranim, autorskim fotkama, snimljenima s namjerom i željom blogera na njoj da i bude snimljen jer se ne srami što je pismen i što bloga.
Hoćete li i vi biti među njima… ovisi o vama….
Nadam se da ćemo s vremenom prikazati i fora fotke koje predstavljaju Blogere u svjetlu u kakvom se oni i na svojim blogovima predstavljaju ili se žele predstaviti…

četvrtak, 17.11.2005.

#004 - Elf Girl

Obećao sam Samu vamp djevojku kao fotku za današnji dan i evo, držim se obećanja.
Mlada dama na fotki je Gabi, mlada dizajnerica i model, a cijeli sejš'n napravili smo u Osijeku, u Tatoo-pirsing studiju naših frendovaLYCAN.

Zapravo povod svega bio je multimedijalni modni performans u kojem je Gabi predstavila svoju modnu kolekciju odjeće koja se nosi prikačena na tijelo pirsevima.
U dvodnevnom snimanju i pirsanju vrhunac svega, osim mojih fotografija bila je i reportaža RTL-televizije, te prilog Agrest 3d Magazina, u kojem se uz Gabi, kao model i kreatoricu predstavila i Maja, art pirserica LYCAN salona iz Osijeka.

Fotka je obrađena naravno u Photoshopu, uglavnom svidjela mi se ideja o kontrastnoj crno-bijeloj fotografiji sa plavim tonom, no najveća je fora dodavanje crvenih očiju, jer to je nešto što na crno-bijeloj fotografiju ne postoji i uporno se skida sa fotki u boji.

Dakle ako mislite da je jednostavno biti model i da je dovoljno samo stati pred kameru, pogledajte pirseve na Grbrijelinoj ruci (nije fotomontaža!), pa razmislite što je sve potrebno istrpiti za fotku :)

(pirsevi i sva pretrpljena bol bila je samo za potrebe slikanja i fotki, poslije su skinuti (njih 15) kako ne bi nastali ožiljci.

Ukoliko vas zanima kako je došlo do svega toga, skinite ovaj odličan prilog RTL-ovih novinara iz Osijeka. ( 5 MB wma-format)

srijeda, 16.11.2005.

#003 - Matoš

Matoš, na gornjem gradu, jedan je od simbola Zagreba.
Možete ga naći na gomilu fotografija o Zagrebu kao i na fotkama mnogih, u Zagreb zalutalih turista.
Ja sam samo ovdje predstavio svoje viđenje …

utorak, 15.11.2005.

#002 Stasha

Moja prva, ikada, kompjuterski izmijenjena fotka. Napravljena 1996. godine na mom prvom PC IBM 486 (Stasha) i obrađena u programu Corel 5.
Originalna slika snimljena je crno/bijelo sa mojim prvim fotičem, ruskim ZENIT-om. Znam da je portret tehnički, jako loš…ali nadam se da sam ponešto i naučio od tada…
Na fotki je Tihana, no tada sam ju zvao kao i moj prvi PC, Stasha.
Hm..da svi moji kompovi su imali/imaju imena :)

ponedjeljak, 14.11.2005.

#001 - Mother Nature

Neobjašnjivo mnogo vremena proteklo je od kada je ideja o ovom blogu nastajala u mojoj glavi do sada, evo njenog ostvarenja.
Neki mi za mojem osnovnom blogu zamjeraju da premalo pišem, a ja pišem uglavnom sebi za gušt i to svojim stilom i kad mislim da imam nešto za reći.

Ovaj blog naprotiv, rijetko će sadržavati riječi. Govoriti će slikama.
Slikama koje bi ionako trebale govoriti 1000 rijeći, a ja ću im se umiješati u posao tek povremeno, ukoliko budem mislio da im treba detaljnije objašnjene, no upravo to ću ostaviti vama, ukoliko navratite i osjetite potrebu za komentar viđenog.

Slika pred vama, prva u nizu, prva po redu, ovaj put želi objašnjenje.
Baš kao i Sadistico blog i ovo će biti vrsta dnevnika, ali kao i Sadistico blog, ne dokumentarnog dnevnika. U njemu će se pojavljivati trenutni događaji, momenti inspiracije, tokovi misli i povratak kojih davno zaboravljenih sjećanja.

Takva je i fotografija pred vama. Ona meni predstavlja jedan korak u odrastanju. Portret moje drage prijateljice Zlatke, koja je prije već sigurno jedno desetljeće odlučila da zaustavim u vremenu prizor njena lica dok mi je pozirala na gornjem gradu uvučena uza zid obrastao bršljanom.

Pošto govorim ovdje o prošlom desetljeću ( a tako i stoljeću- kako to opako zvuči!!!) digitalna fotografija je tada bila znanstvena fantastika.
Fotografija je osvjetlana tradicionalnom fotografskom tehnikom, u crnoj komori, ali sam razvijač nanosio kistom na foto papir. Od tuda i ova arhaična tekstura rubova.

Koju godinu kasnije, svoj aparat za povećavanje i cjelokupnu crnu komoru, prodao sam kako bi si mogao priuštiti prvu 486-ticu.
Fotografija koju vidite, zbog načina svog nastanka bila je unikat, jer svaki novi pokušaj reprodukcije tim načinom dao bi vam donekle drugačiju sliku u završetku.
No slika je skenirana i (samo) kolorirana u Photoshopu, te je prva prešla iz klasičnog u digitalno i mislim da zaslužuje da se sa njom i krenem na ovo photo-putovanje kroz tokove svijesti i crtanje svjetlom...

	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30