
Vestibul, dio Dioklecijanove palače u Splitu, grada s meni naj čudnijom vibrom.
Manje od 2000 godina poslije, Dioklecijanova palača ne izgleda nimalo reprezentativno, s obzirom da smo zemlja koja bi silno željela biti biser turizma, no u samo zadnjih par godina puno je napravljeno unutar same palače, što se tiće njene obnove i reprezentacije.
Palača je služila kao rezidencija rimskog cara Dioklecijana u 2. stoljeću, ali i kao velika tvornica odječe, odnosno uniformi rimskih vojnika sa akvaduktima koji su ju opremali svježom vodom. Sama je Dalmacija, tako i dobila ime, po vrsti ovaca (dalma) koje su za potrebe rimljana tu uzgajali.
Tijekom povijesti (progon Turaka), ljudi su se počeli naseljavati unutar zidina starorimske palače, a hramovi su devastirani ili pretvarani u crkve.
Jedan takav dio je i znameniti Vestibul, svečano predvorje palače, inače posvećeno božici Vesti, po čemu je i dobilo ime.
No nebo koje vidite iznad, čisto je jutarnje – zagrebačko.
Čak ni mnogi Splićani ne znaju da je Vestibul, u davnini inače krasila predivna kupola, nažalost zub vremena i kršćanski nihilizam, spram nekršćanskih umjetničkih vrijednosti ostavio nam je samo polovičan uvid u veličanstvenu arhitekturu i način života, davno prije nas.
Zanimljivo za Dioklecijana je da je bio jedan od najvećih progonitelja kršćana, no nedugo poslije njegove vladavine kršćanstvo postaje službena rimska religija.
Najpoznatija žrtva njegovih progona bio je biskup Dujam (danas poznatiji kao Sveti Duje)
Post je objavljen 22.11.2005. u 09:30 sati.