svismoisti

četvrtak, 07.05.2009.

"naposljetku volimo svoje žudnje, a ne ono za čime žudimo" Nietzsche

te ljubavi, ti osjećaji.
volimo li u stvari više to, to stanje u koje nas dovode objekti naših žudnji?
ne želimo da ikad završi, pa čak i onda kad oni za kojima smo uzdisali tako
dugo i ustrajno, postaju obični, kao da su se spustili s neke bolje i ljepše planete i postali
isti kao i svi ostali.
ostajemo li tada uz njih i dalje zbog refleksa, reakcije svog bića na njih,
kao što i pavlovljev pas?
sve više razmišljam i u tom smjeru ne bi li objasnila i shvatila neke pojave i emocije.



- 22:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.