Opet Twinke po Americi....
četvrtak, 21.10.2010.
FORT LAUDERDALE, FLORIDA
od New Orleansa do FLL-a na Floridi smo kupile kartu za $101 svaka, ništa strašno, već po 500ti put u avionu, čim ga vidimo, nama se već spava heheh 
išle preko Houstona i ništa tu nije zanimljivo pa idem dalje.. Naš couchsurfer, tj trebale smo biti smještene kod naših brazilaca od prošle godine, međutim, Diego (couchsurferi) je jedino taj vikend mogao ići kod svoje familije u Houston, tako da kod njega nismo mogle biti, a Bruno (njegov najbolji frend, isto brazilac, koji je prošle godine bio kod njega kad i mi) se preselio sa west coast na east coast ali ne u FLL, nego na sjevernom djelu Miami beach-a, i ima 2 ili 3 cimera i novi auto sa samo 2 sjedala (to ti je kad se moras malo pokazat) i nema šanse da stanemo Linda i ja, a kamoli još naši koferi.. oh well, sjetila sam se ja kako sam prošle godine dok sam tražila couchsurfere, naišla na couple iz Srbije i još sam imala njihov (tj njegov se sad ispostavilo) broj moba pa sam se ja fino javila, iiiii, whaaaaaaaaatttttttttt, i tako mi spavale fino kod Dušana i njegovog brata Ugljiše (ali samo je D. couchsurfer) jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
I ništa, malo smo se najebale u 2 busa dok smo došle kod njega, ali bože moj, sve se to da, putovale smo nekih sat vremena od aerodroma do njegove kuće (E TO VAM JE PUBLIC TRANSPORT U AMERICI---- K O M A!!!!!) i napokon došle jupiiiiiiiii a Dušan legendaaaaaaaaaaa!!!!
ma chillale smo cijeli dan, išle u dućan, pričale s njim, družile se i radile ručak, svi sretni jeeeeeeeeeeeeee
on baš živi u nice neighbourhood (ne znam da li sam ovo dobro napisala) i ima i bazen pa evo par slika jer naravno da smo uživale na bazenu, ali je tooooliko vruće i sparno (jebena humidity) da smo se mi u tih sat i pol (nismo mogle duže izdržati) svakih 10 min ulazile u bazen se osvježiti i onda van na sunčanje heheh malo "tena" da se dobije 
a te žene što su tamo bile, sve neke 60+, sve bolje izgledaju nego nas dvi, ali brate CRNEEEEE ko ugljen, ne možes vjerovati, i onda, ne idu one uopće na bazen nego se naulje dobro, i sunčaju se cijelo vrijeme, A MI NE MOŽEMO OD VRUĆINE JAOOOOOO
a niš, evo par slika
lipo nebo iz aviona
s Dušanom i Uglješom (a ono bjondi da ne more biti više bjond)
u susjedstvu
ja (Jelka)
i tako smo sljedeći dan išle našu Marinelu pozdraviti, a to nam je najbolja frendica još od srednje škole, a kako je ona na kruzeru menagerica i ide po Bahamima, petkom i ponedjeljkom je u Miamiju na iskrcaju/ukrcaju pa smo se mogle vidjeti!!! Jaoooooooooooo koje srećeeeeeeeeeeeeeeeeeee
a do Miami/ja smo putovale negdje 3sata, promijenile smo 2 busa i 3 vlaka (again, public transportation sucks BIG TIME) i napokon se našleeeeeeeee, i to u Bayside market pa eto par slika uz ručkić, kaficu i takve stvari koje nas uvijek vesele
kafica
pa malo slikanja..
frajerice 
a onda se Lindi pokenjala ptica hehehehheeheh
tre sorelle
A u biti smo opet došle u Fort Lauderdale jer smo kupile kartu od tamo za Jamaicu, jer je puno jeftinije, a drugi i treći razlog su Marinela naša i couchsurferi usput...
što još reći za FLL - a niš, družile smo se malo s ovim našima, šetale smo po noći do plaže koja je dosta blizu i to je u biti to, baš onako, chill party 
srijeda, 13.10.2010.
the great city of NEW ORLEANS, Louisiana
I tako smo mi došle u New Orleans... mislile smo inače ići autom od Memphisa do New O. ali smo onda našle jeftiniji način, a to je ne rentanje auta nego za $51 svaka ići vlakom do tamo, trebalo nam je oko 8 i pol sati, a do Amtrak stanice nas je vozio od naše couchsurferica sin i fala mu lipa na tome, spasio nas je!!! Mislim, s ovom našom prtljagom je KOMA putovati (svaka imamo po jedan veliki kofer i malo kofer i malu torbu+ laptop, jebiga, i mi smo se začdile koliko toga imamo s obzirom da nismo nešto puno shoppingirale, ali jednostavno se nakupi, i u velikim koferima još toga može stati, ali ne smijemo više gurat nutra jer ne smije preći 23 kilograma tako da to je to, pa guramo u torbe, ali više ni tamo ne stane, ali dok budemo u New Yorku možemo još kupiti jednu torbu koju je Linda ionakonamjeravala kupiti, pa možemo još ugurati ono što ćemo kupiti, nije mnogo, ali opet je dobro jer nećemo morati platiti za torbe kao do sada nego su nam po osobi 2 kofera besplatna po 23 kile)pa i tako dok smo navukle svu tu portljagu u vlak i naravno da je jedino bilo mjesta skroz gore na katu, i onda kad mi se kondukekter ili što je već smijao za tu prtljagu da je ne mogu nigdje staviti, ja mu kažem Da očito nemam nikakvog izbora jer putujem ovim vlakom, so step aside, da ja mogu moje torbe staviti ovdje.. what a jerk!!!! Kasnije je bio ljubazan, a ljudi su bili takvi da su svi sjedali posebno, tako da je sve bilo zauzeto, ali onda smo se sjele jedna nasuprot drugoj, i 4 sata smo se vozile ful stisnuto, a onda su nam ljudi koji su sjedioli s nama otišli, a onda je bio high life hahah
i onda smo se već dovoljno naspavale i sve, pa smo imale vremena da iskoristimo da pišemo blog jer smo inako bile u zaostatku, KAO I UVIJEK'-- ovo sad pišem u Kanadi, već je skoro pola noći i suta idemo na slapove Nijagare!!
so here is the pic... a ovo je moj novi fora kofer
ah da, smještaj smo naravno imale besplatan i to kod prijatelja od našeg couchsurfera Gus-a od prošle godine iz Virginije beach (on je sad u Afganistanu jer je u navy ali u 4.mj.2011. odlazi od tamo i kreće na putovanje which means da dDOLAZI KOD NAS U HRVATSKU jeeeeeeeeee, jedva čekamo)
ovo je slika na putu prema New Orleansu
welcome toooooooooo
kako cijeli dan nismo ništa jele, a već je negdje bilo 19.30 (doma smo samo pustile kofere i sve i otišle nešto pojesti u obližnju zalogajnicu) i bilo je fantastično... jele smo neku paštu a velike porcije kao prvo, a kao drugo, taaaaaaaaaaaako je bilo fino, a još su nam onaj kruh donesli kao tijesto od pizze, a predobro.. ne moramo vam ni reći da smo se prežderale ko stoke, ali šta ćes (btw ja sam se baš uprasila ovo ljeto, linda me zove debela prasica hahahah.. a šta ću, oni brownies su učinili svoje svaki put u 21h kad sam ih rezala u Hiltonu za goste, a počelo je to zadnja 2 mjeseca prije nego smo dosle u Ameriku, jer je bilo jaaaaaaaaaaaaako stresno završiti sve te ispite u jedan rok pa je bilo samo učenje i frižider, učenje pa u frižider-ali sad sam skrenula s teme pa se vraćam na New Orleans)
taj stan u kojem smo bile kod tog dečka Mark-a je bio ok, naravno zahvalne smo što smo imale negdje za biti tih par dana bespaltno, jer jebiga, kad putuješ tako onda ni ne shvatiš koliko bi ti zapravo novaca još otišlo da plaćaš smještaj, jer ipak mi putujemo 5 tjedana, što nije malo uopće, ali stan se očito nije nikada luftao jer on ima jednu macu, Nora se zove, i kao prvo, njega NIKAD nema doma jer radi po cijeli dan, on je neki producer za filmove ili tako nešto, a maca ne smije izaći iz kuće jer ima neku bolest pa ne smije biti u kontaktu s drugim mačkama, pa mu je stan "malo" prljav bio, ali mi smo spavale na krevetu na napuhavanje, i glavno da je kuhinja i wc su bili uredni.. ali sad malo o mački-- ta mačka je najbolja mačka koju smo mi ikada vidjele, a ponaša se kao peso enivej, predobra je, mislim, ni Linda ni ja u biti ne volimo mačke, ali ovu smo definitnvo zavoljele.. a vješala se po svuda, bacala na leđa, daje ti šapicu kao pasić, ma predobra je!!!
Na početku smo malo bile na distanci jer nismo znale da li je možemo podragati (naime, moj dečko ima macu koja je jaaaaako zla, nikad ne znaš da li da je podragaš ili će te zgrabiti, ovisi kako se gospodična osjeća) ali na kraju je jednu noć i spavala izmešu Linde i mene, i ono, probudiš se, a ono mica te gleda i rasteže se do tebe...ma predobra mica!!!! Baš smo se radovale svaki put kad bi došle doma zbog nje...
i ništa, onda smo išli malo vanka s našim Markom..a daaaaaa,zaboravila sam reći da nam je taxist bio Hrvat tj rodom, ajme kako je on bio sretan, odmah je zvao nekog svog prijatelja pa sam ja s njim pričala na hrvatski, auuuuuuuuuu koje sreće na njihovu stranu, baš je bio smiješan, rekao nam je da mu ne moramo ni platiti za taxi, da je ovo čast presmiješan je bio!!!
onda smo išle u CAFE DU MONDE gdje su nam svi s kojima smo pričale da idemo tamo, rekli da obavezno moramo ići tamo i popiti café au lait (kava je bila odlična, a one ona američka što naša Marinelica kaže da je kao "šporka voda) i pojesti French-style beignets-- što kod nas dođe kao kroštuli, ISTI je okus, samo što mrvicu drugačiije izgleda..ajmo ljudi, sad će oni koji nisu s naše obale to fino ugooglati pa vidjeti što je to heheheh.....anyway, bilo nam je baš dobro, jer je naš Mark interesting guy, i imali smo puno tema kroz koje smo prošli.
pa smo onda išli na ferry koji vodi samo preko rijeke Mississipi ..nismo išle na one brodove koje moraš platiti oko $60-90 da bi imao na brodu večeru pa jazz pa simo pa tamo malo nam je to bilo skupo pa smo mi samo ovako se malo provozale..
pa je i njegov šef došao..
i tako, malo chillanje i tak
evo slike od mace
naime, mica voli doći malo kod tuša, bila nam je presmijšna pa smo je morale slikati..
sljedeći dan smo bile po gradu čitav dan, kako imamo onu našu bibliju -- knjiga od lonely planeta USA, pa smo po tamo nekom njihovom redoslijedu isle po nekim ulicama po gradu, pa French quarter pa ona njihova najpoznatija ulica Bourbon street gdje su svi kafići i di je sve ludo..
ovo je u susjedstvu
micika ide na prozor
idemo do grada
vozile smo se ovim trolleyem i za čas smo bile u gradu, baš je fora
ovo je na Jackson square-u, to je kao glavni trg nekakav, a presmješni su mi ti ljudi koji ti kao čitaju dlan i govore ti tvoju budućnost i takve stvari, a ima ih baš puno, i onda ima tonu njih koji također prodaju sve i svašta, ali baš ima lijepih stvari...
to je to CAFE DU MONDE po danu, ali nismo išle tamo opet
o onim brodovima što puno platiš pa imas jazz,blues whatever i večericuu i tako, što sam pričala--evo i slike u pozadini
a onda smo silazile nis stepenice tamo i prolazimo i vidim ja dvi ženske isto obučene slikaju se kad ono twins, i ja pitam ženu koja ih slika da li su one twins (a ne nisu jebote, isto obučene, ista frizura, sve isto)i ona meni kaže da jesu, a ja Pa i seka i ja smo twins, i onda smo se morale slikati.. uz to malo što smo se zapričale, smo doznale njihova imena (koja su također bila taako slična) i da su iz Georgia-e, ovdje su na odmoru malo, muževi su im isto ljubomorni na njihovu relationship (ne znam da li sam ikada spomenula na blogu, ali upoznala sam ovo ljeto par parova blizanki i svi mi kažu da su im muževi ljubomorni na njihove veze..ima funny story ali ako budem kasnije se sjetila vam kazem, a jebiga, sad sam već počela, uglavnom,long story short-- jedna seka blizanka je živjela u new yorku a druga negdje na jugu ili tako nešto i užasno su falile jedna drugoj i staaaalno su se čule preko telefona, na što su i jedan i drugi muž bili jako ljubomorni, ali I mean, JAKO, tako da su one to po skrivečki počele zvati jedna drugu i tako, i happy end, tj kako za koga, je da su oba muža zbog različitih razloga umrli, i njih dvije sad ZAJEDNO žive, kako su oduvijek i htjele, mislim da negdje na Floridi, i bogate su (pošto su se bogato udale i jedna i druga) i sad im je super!!
moja seka i ja smo počele prošlog novembra odvojeno živjeti, ali se isto tako vidimo jako često, a da ne kažem da se stalno čujemo telefonom, ali nam dečki nisu ljubomorni (mada, ove žene blizankinje koje su mi pričale ovu priču, a njih sam upoznala dok sam radila u Travelodge hotelu, da ni njihovi muževi nisu bili ljubomorni dok su bili dečki )hehehhe ali super je tako čuti priče od drugih blizanaca
po cijelom downtownu tj po French q. ima jako puno shops sa svime i svačime, malih galerija i svega, a ima i ovakvog kiča
ovo je najstariji bar u New Orleansu, no kiddingggggggggg.... ali unutra vjerujem da je ok, mada nismo išle, ali oni vodiči po gradu svi vode svoje turiste ovdje koliko smo mogle skužit, da mi je znati procent koji dobe oni hehhe anyway..
a onda ima neki maleni hotelčić (ja nikad nisam bila u Parizu, alikaže seka da je New Orleans po tim dućanima, malenih shopovima, malenim galerijicama i restoranima, totalno podsjeća na Pariz..eto) koji je poznat po ogradi tj obliku pa reko hajde da slikamo i to
totalno je fora, a ono malo što smo vidjele kako izgleda iznutra mora biti MRAK
slatke male galerije
a ovo je ono o čemu sam pričala samo ča je ova ženska kao malo sofisticiranija pa ima i taj svoj "shop" ne znam kako da drugačije nazovem to, čita budućnost i te gluposti
pa još malo kroz grad
svirka ispred restorana
SUPREME COURT OF LOUISIANA
a onda WWWWWWWWWWWOOOOOOOOOOOWWWWWWWWWWWWW toliko nakita na jednom mjestu..a šta'š, morale smo kupit neš
pa smo napokon išle nešto pojesti, već je bilokasno navečer oko 20h ja mislim i više, a nismo cijeli dan (jadnice) ništa jele nego samo razgledavale pa je bio već red...na onom Jackson square-u smo jele...
uglavnom, morale smo probati neki njihov specijalitet i obavezno Gumbo što je kao neka juha, ali papreno je malo, s kobasama unutra, prefino (ko neka maneštrica naša)jako dobro, tako da smo jele i aligatore
i na kraju bread pudding, soooooooooooooo good
i onda smo još išle naokolo, pa u Bourbon street opet..čovječe, koliko svijeta je bilo vani, auuu..ali puno je bilo onih "let's get waisteeeeddddd" (ne znam da li mi je dobar spelling, ali ono, samo im je cilj dobro se napit i napušit i to im je vrhunac života)Amerikanaca, ma sve je to divlje tamo.....
morali smo probati i famous HAND GRANADE koktel, i to samo ima u tom baru Tropicana
pa smo išli s našim Markom na drugu stranu grada malo slušati jazz...
u ovoj košuljici je Mark, a plesao s nekom ženskom koja obožava Hrvatsku i Hvar :))
ova žena mi je bila super
i dvije slike za kraj, prije nego odemo za Fort Lauderdale na Floridu (btw, i ovdj eje bilo toplo i humid, auuuuu)
I sad je već 3ujutro pa bi bio red da odem spavat mada mi se UOPĆE ne spava....
POZDRAV
četvrtak, 07.10.2010.
HOWDY MEMPHIS , TENNESSEE!!! ;) by Linda
Naravno prije puta opet neprospavana noc, ali sta ces, takva je sudba
Let za Memphis smo imale u 9.10am iz Newport Newsa sto je sat vremena od Virginie Beach. Vozio nas je Miguel naravno! Boze sto god ga zamolimo on je napravio za nas, ma pravi je!! Al smo mi svaki prijevoz platile, cist racun duga ljubav! Ujutro smo se jos pozdravile s Gocem i to na brzinu jer on ne voli pozdrave, i iako je rekao da ga ne zagrlimo , ma vraga nisam.
Bye bye Goce!!!
Spakovali se jesmo, a s nama su jos isli Mile i njegova prijateljica jer su oni isli busom iz Norfolka za Washington na 1 day trip.
U autu smo se tako zabavljali tih sat vremena, pjevali i snimali se Miguelovim ipodom novim!! A onda i rastanak jebiga...uvijek je tezak taj rastanak , ali ovaj put stvarno tezak. S Miletom smo bile svaki dan i cini mi se da smo se s njim najvise zblizile, a i vec sam vidjela dan ranije kako ce njemu bit tesko oprostiti se s nama pa mi je to jos i otezalo. But you gotta do what u gotta do!
A Mile naš
S Miguelom
Let smo platile jos 16.7. I to svaka 119$ . relacija je bila Newport N.-Charlotte (North Carolina)-Memphis. Tamo nas je docekala nasa host sa couchsurfinga I njen decko, za kojeg sam ja pitala jel joj sin , ups 
ali kaze, I hear that a lot. Dok smo se vozili prema doma, pao je dogovor da ce nas odmah prebacit u Graceland jer je dosta blizu aerodroma. Nama paše!! Ionako smo odmah mislile ić razgledavat. BTW u Memphisu smo došle zbog 3 stvari, Gracelanda, Sun Studija i dobrog BBQ-a!! (roštilja)
Nasa prva stanica Graceland. Kartu smo platile 34$, a u to je bilo ukljuceno razgledavanje Elvisove kuce i okolice, njegov muzej auta, aviona, i nekooliko muzejica sa njegovom robom, albumima, slikama.
Za Graceland smo imale one slusalice koje su nas vodile iz prostorije u prostoriju, a Elvis nam je pricao I pjevao Graceland je zapisan u Nacionalni registar povijesnih podrucja, izgraden je 1939, a Elvis je kupio tu mansion 1957.godine kad je imao samo 22godine i to za 102 500$. A nazvano je Graceland po teti bivseg vlasnika koja se zvala Grace. To je najposjecenija kuca koju godisnje posjeti oko 600 000 ljudi, a to podrucje je veliko 13,8 hektara.
Prva stanica, dnevna soba i glazbena soba! Bas u njegovom stilu, bijelo, svjetlucavo, sljokicavo!!!
Dnevna soba
Onda spavaca soba od roditelja. Kad je bio mladi, roditeljima je obecao da ce se on brinuti o njima i da ce postati bogati kad odraste. Njegovu spavacu sobu nismo smjeli vidjeti zbog postovanja prema Kralju, pa smo odvedene u blagovaonu, kuhinju, jungle room, prostoriju za relax, pool room.
Spavaća soba od mame i tate
De vid' one stare haljine!! Predobro!
Stube koje vode u Kraljevu spavaću sobicu gdje nismo imale pristup
Dining room
Kuhinjica
Jungle room
Bar
Mansion izvana
Nakon toga je slijedila Kuca trofeja tj nagrada no baterija fotica nam je blinkala da je skoro pa gotova pa smo sva sreca jos i uspjele nesto slikati.
Grobovi mame i tate Presley, brata i Elvisa i Mimmie. Rekli su nam nasi domacini kasnije da na dan kad je bila obljetnica Elvisove smrti , 16.kolovoza, do njegovog groblja se cekalo 5h u redu!! 5 sati!!!! A mi prosle za 2 sekunde! Dobro malo se zadrzis za slikanje ,ali 5 sati!! I to po jos onom jako suncu, vrucini , sparini, ma nema sanse da bi cekala!!!
Moguce je i vjencanje u maloj kapelici pa i slikanje mladenaca.
Elvis Presley automobile museum
A naravno da izlaz svakog muzeja vodi u gift shop!! A nema koji suvenira nema, od po obicaju magneta, rucnika, privjesaka, shot glass, mugs i to do torba na gitaru, nausnica, , novcanika, odjela i sto drugih stvari sto ti srce pozeli!!
Usle smo u neki preslatki restorancic!
Pa i Lisa Marie avion!!
Postoji besplatan shuttle do grada i jos nekih mjesta za razgledavanje kao sto je i Sun Studio u kojem je Elvis snimao svoje ploce. A i ne samo on nego i Johnny Cash, BB King, Ike Turner, Jerry Lee i ostala ekipa. A I Bono je zasvirao u Studiju kao I Matchbox 20 I jos neki koje nisam uspjela zapamtiti.
A sve je pocelo kad je Elvis imao 18god, usao je u ured Marion koja je bila sekretarica Sam Philiplsa ciji je studio bio. Elvis je zapravo dosao snimiti pjesmu za mamin rodendan. Marion je to sve snimila I za Samov primjerak jer ga tad nije bilo u studiju. A kad je pitala Elvisa na koga zvuci I to prije nego je poceo pjevati, on joj je odgovorio I DON’T SOUND LIKE NOBODY!! I zvijezda je rodena.
Nasa Studio vodickinja Jane nam je pricala povijest muzike I Elvisa od 50thi godina I usporedno pustala muziku a I video kad je Elvis po prvi puta nastupio na televiziji a mame su kcerima pokrivale oci jer je gospon Presley drmao guzom kao nitko do tada, I to na tv-u! 
a razmislite kako je to tada bilo, svi su bili pokriveni od glave do pete , a ne ko sad svi zabavljaci I pjevaci su skoro pa goli jer jedino se tako mogu godinama vuc po glazbenoj sceni. A jebiga, sex sells!
Sun studio
A onda slikanje s Elvisovim prvim mikrofonom!! Iako nam je baterija bila gotova, nismo slikale nis drugo prije toga samo da uspijemo 2 slike opalit , i jesmo !!!
One for the money , 2 for the show!! Vidite ove rođene zvijezde!! Mikrofon kao stvoren za nas!!!
Tajnica
3.stvar zbog koje smo dosle posjetiti Memphis je rostilje! U nekom turistickom flajeru je pisalo da je restoran Central BBQ sa najboljim rostiljema pa smo uzele taxi do tamo. Nismo znale sto da narucimo pa smo poslusale prijedlog cure na kasi. Central BBQ i nije zapravo restoran nego narucis odmah na kasi sto zelis jesti, odmah i platis, sjednes se i lik ti donese. Sam si uzmes bestek i umake ako ti trebaju, tipa ketchup , hot sos i to. Uzele smo platu sa ribs, chicken i pork, bbq beans, cole slow i salatu +2 kruhica. Ajme sto smo se najele, a platile smo svaka 14$, uopce nije skupo! A restoran se u sekundu napunio sa businessmanima, lokalcima, rokerima, bajkerima, tipicnim bjondim amerikankama. Nema koga nema!
BBQ!!
Restoran Central BBQ
I baterije od mobitela nam je crkla pa nam je cura na kasi zvala taxi koji nikad nije ni dosao al sva sreca da je neki naletio pa smo mi upale. Vozile smo se do downtowna do poznate Beale ulice gdje ima toliko kafica, restorana, gift shopova, sve svjetluca a ljudi ko u prici. Naravno u nas su buljili ko tele u sarena vrata!! I moram priznat da nam nije bilo svejedno. Malo nas je bilo i strah! Vecina muskaraca, svi neki bajkeri, rokeri, vecina crnci. Prosetale smo se po toj ulici, kupile fotic za 1 uporabu jer nam je baterija naseg crkla i ajme sramote slikanja s tim, al sto ces , pa moramo imat uspomenu!
Htjele smo se prosetat i uz rijeku Mississippi sto je bilo udaljeno 3 bloka, ali smo odustale jer apsolutno nikog nije bilo na toj strani tako da smo se drzale Beale ulice i policije na njoj
Sva sreca da smo zagasile i mob na vrijeme jer smo tako imale dovoljno baterije da nazovemo Margaret da dode po nas.
Kad smo dosle kod njih taman je vecera bila gotova, pecena kokica i krumpir sa sirom. Mada nisam bas bila gladna , jela sam reda radi. Bas smo se lijepo podruzili, a s nama je bio i Louis, kucni prijatelj. A onda su samo neki likovi poceli dolazit u kucu!! Ona se s njima negdje pokupila i sljedeci put kad smo je vidjele je bila ocito napusena!! A Margaret ima 39godine i sina od 19god i bas je tipicna Amerikanka. Nije ju briga kako joj kuca izgleda bitno da se pije i pusi trava. Kuhinja je bila prljava, svugdje dlake od 3 psa koji su preslatko ali se STALNO SVRBE!! Valjda nismo kakvu bolestinu pokupile. Robe pobacane po svuda, al sva sreca da je soba u kojoj smo mi spavale bila ok. Bas zalosno. Meni je jedino tog sina Codyja zao jer je mali ful dobar, raznosi novine svaku noc od 1-6ujutro, a od 10h vec radi s tatom u nekom ducanu. E onda mi je svega vec bilo dosta i jedva smo cekale ic spavat i drugi dan ca. Imaju i neko backyard pa smo je isle pozdravit a ono tamo jos barem 20ak ljudi, najvise deckiju naravno a svi izgledaju ko da se droksaju 100god. Hvala lijepa al ne bi se druzila s takvim ljudima.
Onda nas je ona nagovarala da zagazimo nogama u boju i pustimo trag na nekim starim vratima. Kao da to svi njeni couchsurferi rade. Mos misli!! 
. Cu ja ribat kasnije svoje noge!! A onda nam je njen češki decko Jerko ili tako nesto rekao da se ne brinemo da ima dovoljno deckiju koji ce nam pomoc u tome, samo da si pripremimo kadu i sve ce bit ok. Koje budale!! Odmah smo se pokupile u nasu sobu u nadi da nitko nece doc za nama . i nisu.
Ujutro nas je Cody –sin, otpeljao na vlak za New Orleans.
NAŠIH ZADNJIH PAR DANA U VIRGINIJI BEACH, BAREM ŠTO SE TIČE RADNOG LJETA 2010.
Pa hajde da još riješimo tih par dana što smo bile u V.beach.. Ma to nam uvijek najgore razdoblje bude, mi bi najradije samo da nestanemo iz grada, ali opet, toliko je ljudi koje više nikad vjerojatno nećemo vidjeti i moramo ih pozdraviti jer su nam uljepšali ljeto, družili se, imali duge razgovore i nešto nam znače.... a mrzimo ta opraštanja, mrzimo!!! pre duga su, iziskuju jako puno vremena, a mi ni ovako ni onako sve ne stignemo obaviti što bi trebali, ali nema veze!!!!! idemo dalje!!!!
Biti će najviše slika koje su random, pa hajde da prionem pisanju i stavljanju slika
Ovo je slika Hiltona (obviously) i nemam pojma kad smo to slikali ali nije niti bitno...--volimo blogove pune slike jel ;)
zadnje vrijeme sam radila nešto s Charlesom, on je inače uvijek jutarnja smjena s Lindom, ali eto, Jeremy je bio na godišnjem napokon, pa sam ja malo uspjela s njim raditi..uvijek ugodan, Charles je stvarno na mjestu i jedan je od ljudi koji će nam zasigurno faliti!!! Jako!!!
a na ovoj slici je s janjetinom koju smo tada servirali našim gostima, i btw ta hrana je iz našeg restorana SALECIA koja je 4 diamond steakhouse the only one in Virginia, pa mi koji smo radili tamo naravno da smo uvijek trebali prvo probati hranu kao quality control heheheh - ali vjerujte mi, nemaju oni pojma što je janjetina prava, a ni shrimp niti ostalo.. pa neka je i najbolji restoran u cijeloj Americi..
anyway slike slijede
a na moj zadnji dan, Lindsay je opet kupila LEMONBERRY CAKE iz Jewish Mother (restoran blizu Hiltona, jako popularan) kao i prošle godine, pa smo se počastile, i tu je bila i cream soda.... fino, ali preslatko even for my taste, ali sve je meni dobro
Lindsay
Lindsay i ja u kuhinjici
na ove dvije slike koje sada slijede je jedna od meni najdražih osoba u cijelom Hiltonu, a ne znam joj niti ime, a vjerujem ni ona meni, ali smo se mi uvijek govorile MAMASITA (tako je ona u biti uvijek svih zvala, a čuj, lakše tako nego svima blejat u name tag što je meni bilo neugodno, i pamtit imena) i onda mi je došla u lounge i dala mi je $5 u ruku na kojoj je napisala s flomasterom neka mi je sretna u životu mamasita!!! ma baš je draga... i sad sam se sjetila jedne tužne stvari koju mi je rekla, a to je da u državi Virginia svim Latinosima ili samo Mexicancima nisam sigurna, da im neće dopustiti produženje vozačke dozvole da ih svih iskorijene iz Virginije, ja sam ostala šokirana, jer dobro svi znamo koliko je jedan auto NUŽNO ZLO u Americi, ako ga nemaš, DOSLOVNO JE ONO -- TIME IS MONEY!!!!
UGL.evo slika
mamasita, ja i Lindsay
a imam još jednu funny priču koja mi uopće nije bila smješna tada, ali na ovih slikama nosim naočale samo zato jer sam bila bez šminke koju nisam mogla staviti jer sam se probudila taj dan i LICE MI JE BILO....KAKO DA TO KAŽEM, BILA SAM TOTALNO OTEČENA I IZOBLIČENA, jer me očito neka dobra alergija dobro oprala.. usrala sam se jedino zato, jer je i naša cimerica Anna iz Rusije imala slično, samo puno gore, ona nije mogla jedno oko otvoriti, a ono zbog čega sam se ukenjala je to jer je njoj kad ju je Miguel peljao u bolnicu, došao jedan račun na $180, a drugi na $900, i uglavnom, moj šef me peljao, ne u bolnicu nego u nekakvu ambulanti ili što je to već PATIENT FIRST, tako se zove, jer mi je rekao da ne idem u bolnicu jer će mi to doći skupo, a i pročitala sam u mojim papirima što sam isprintala za insurance, da ne idem nipošto na hitnu pomoć (ako mi stvarno nije potrebno) jer mi to ne pokriva, i ja sam odmah teti na šalteru ispričala da ako mi misle toliko naplatiti da ni neću da me pregledaju (pa ne da mi se platiti 1000 dolara za jednu jebenu alergiju, ma proći će), ali mi je teta pogledala papire i rekla da ću u najgorem slučaju platiti $100 kao neku fee za bolnicu... anyway, tamo sam provela nekih 2 i pol sata ili 3 sveukupno, i samo sam platila za lijek, io nda sam još kasnije uzela neke ljekove za alergiju u walgreensu i to je to, nisam sve ukupno platila $50 jeeeeeeeeeeee..i nakon 2-3 dana je alergija otišla... insurance nam je isteklo 1.10. i nećemo produžiti, sad kucam o drvo i mislim si, a valjda neće niš biti....
idemo dalje...
imam i par slika s mojom ekipom iz pm shift... dečki B.J i G. tj benjamin i gerald, prelegende... osim što me B.J. udavio s nekom pričom zadnji dan da sam ja još bila jadna u šoku što on to meni ide pričati ( a i G. bacao neke svoje komentare na sve to)da se meni malo život zgadio, ali dobro.. ma pričao mi o nekoj curi koju je imao, pa je trebalol biti znate već šta... i onda....ma toliko je gadno da neću ni pisati o tome.. ali priča koju uopće ne mogu vjerovati (ne trebaju mi priče o sexualnom životu drugih ljudi, really!!!) da mi je išao pričati, pa nismo si bas toliko dobri
uglavnom, s njima je bilo super ovo i prošlo ljeto kad bi se vidjeli po Hiltonu, smješni su dečki
a bile smo se naći i s Robertom u pubu Murphy's na nekih sat vremena, kad smo imale drugi "appointment" s drugim ljudima..
pričao nam lude priče o travi, i kako se on napuši kad ne radi, pa u kolače stavi marihuanu, a koji smijeh ajme majko...
a sad sam se sjetila kad sam jendom s njim pričala u kafeteriji i onda pričam ja i pričam, i malo stanem, i skužim kako je on jadničak zaspao, jer imao je neke lude smjene, od 3 ujutro do 3 popodne ili tako nešto, i onda je on tako meni zaspao, i to nije bilo jedini put hahah presmješno
a onda smo se išle naći s Wayne-om, kuhar iz kuhinje koji mi je uvijek pomagao pogotovo na početku prošle godine kad sam bila malo izgubljena,a i di neću kad mi dodjemo u tu kuhinju i skoro svi muški tamo uvijek, i svi uvijek bleje... ali dobro, kad smo se svi skompali bilo je puno lakše, ali Wayne je definitivno dečko na mjestu...
etoga
a onda smo išli, DA, TAJ ISTI DAN, SVE SMO STRPALE da ih vidimo, kod naše hrvatske obitelji Miketa...auuuuuuuuuuuuu..svaki put kad odemo kod njih se tako dobro najedemo da nam hlače pucaju 
ali što ćeš kad moraš sve probati...Jadranka je imala opet još neke goste (naravno sve naši) a jedna od njih je napravila prave lepinje, auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
dalje ne moram ništa pisati, slike sve govore
Mile
ova dolje sada slika je kad smo proslavili što je LINDA POLOŽILA DRIVING LICENCE, JUPIIIIIIIIIIIIII
i puno hvala našem Miguelu koji je malo vozio s njom i dao joj auto da ide polagati, pravi je!!!
a naš šef Lars nas je htio voditi na večeru, pa ni tu prilikku nismo propustile..to je šef kakvog valjda nikad nećemo imati više, više smo mu bile kao kćeri nego zaposlenice i bilo nam je jako lijepo, i želimo mu sve sve sve sve sve najbolje u životu!!!!
a da ne kažem da nam je kupio svakoj 3 para naušnica za poklon za doma
a onda malo slikica kad smos e svi još malo našli...
A onda smo napokon išle pozdraviti ekipu u Hiltonu, mi mislile , hajde za pola sata ćemo doći doma, došle smo nakon 2h..a Brankica nas čekala pa je morala ić delat, ona je naime zadnjih par dana prespavala kod nas u motelu, jupiiiiiii
i tako mi pojele doručak u Hilotnu, mogu vam reći da je našim gostima fenomenalno kod nas, fino si pojedeš, malo popričaš s ljudima i tako..ma good life, može se čovjek na tako nešto jako brzo naviknuti
a onda sam srela jednu PERUanku kojoj ne znam ime, al je znam od prošle godine jer je dolazila u Hilton s mužem koji je dolazio poslovno..i iimaju malog slatkog Joseph-a... pa evo prilike za fotku..baš mi je drago da sam ju srela jer sam se cijelo ljeto pitala gdje je, a kad je ona nešto Lindi govorila Linda ju bleji jer ju ona ne zna, a ova je mislila da sam to ja Ah, story of our lives
pa malo pisanja svima "ljubavna pisma" i danijel je od linde, donesao bukaletice pa smo im to poklonile
i jedna slika s našim menagerima i generalnim menagerom
DAVID, linda, LARS, ja i LEE
i s Lauren
a onda smo išle malo i do sky bar-a posjetiti Dincera iz Turske i malo se slikati pa eto slika (taj bar je na yadnjem katu u Hiltonu, a naš EMpyrean club je bio na predzadnjem katu)
pogled na virg.beach
a ovo je gospodin Jim iz engineering s kojim sam puno puno razgovarala tokom pauza u kaferiji, jedan od najnoralniji i dragih Amerikanaca koje sam upoznala
i naša Ana talijanka koja je takodjer isto ovo gore sto sam napisala, predivnai predobra žena
with John from security
i Darren, koji bi uvijek kad bi me vidio pitao jel imam kakvog voća ;)
pa malo Hilton
a onda smo dečkima i nama radile lasagne
nestalo u trenu, a zadovoljni su bili svi
nećemo zaboraviti kad je Nenad (jedan od makedonaca) uzeo jedan zalogaj, stao, pogledao lasagne, pogledao u mene i Lindu, i kaže "SESTRICE (tako su nas oni svi zvali) , OVO JE KAO DA SAM DOMA"... dalje nam ništa više nije trebalo reći
to je to dragi moji, još jedno ljeto je prošlo, treće za redom što smo bile u Americi radit, u Hiltonu nam je stvarno bilo najljepše raditi, sigurno jee bilo puno priča koje smo zaboravile već napisati, ali mislim da se u suštini moglo vidjeti kao nam je bilo, bilo je dborih i malo gorih dana, ali sve u svemu ne bi nikad ništa mjenjale..
to je to za ovaj post, a dalje neka Linda malo piše jer meni već prsti ne delaju, malo mi se spava (evo nas u san diegu, sad je 11navecer, linda spava na kaucu, vlasta i ilija su gore u krevetu i mali psić s njima, druga dva psa su s lindom na kaucu, jedan s jedne strane, drugi s druge, ja ya kompjuterom a ana i ante su vani negdje -- oni koji su zaboravili, to su naša hrvatska obitelj koju smo upoznali 2.dan nakon što smo nas 5 cura došle prve godine raditi u ameriku....
puno pozdrava našoj marinici bjondini, lusidji i nefiki, pusaaaaaaaaaaaa cure i puno vas svi pozdravljaju, naći ćemo se i s chris-om jedan dan, sutra idemo na salsu u cafe sevillu, i dok uzivamo mislimo na vas drage naše!!!!
CIAO
Još smo nešto zaboravile napisati a to je kad sam ja išla vratiti auto koji smo rentale kad smo išle kod našeg Srđana da sam pitala tamo dečke ako me netko od njih može peljati doma, pošto mi busom treba nekih sat vremena, a autom samo 10-15minuta, i jedan me peljao doma... i ništa, fino mi pričamo o poslu, o Virginiji beach, i tako svašta pomalo, i sad on je odmah skrenuo na drugi smjer nego di sam ja došla i ja mu to kažem da šta ne bi trebao ići ovim drugim smjerom, i on mi kaže kako je tamo sada gužva, pa da ide ovim drugim putem, i ništa, hajde dobro...mi se vozimo i vozimo, priča on meni da ga je šef sada rekao da opere 5 auta za 15 min, i mi pričamo kako je to nemoguće, i rekao mi je da traži novi posao i bla, bla.. i naravno nakon 3 minute me pita da li sam single, a ja sva ponosna (idu mi već na kurac ti muški, šta misli da bi se interesirala u ovih 5 minuta jebote, stvarno mi idu na onu stvar, vjerojatno svaku ženu pita isto) da ne, da imam ja već muža ;), i to mi stvarno ništa nije bilo čudno čuti od nekog tako, jer ovi muški ovdje s ove strane planete, to ne bira, to samo pita.... mislim da se na svaku ženu što prođe bilo gdje, lože... idu mi na živce više...
I dobro, i sad vozimo se mi vozimo, i vidim ja da ovaj ide u sve neke krajeve koja ja ne poznajem, jer mi smo uvijek na oceanfrontu i ne idemo puno busevima okolo, a još manje autima, jer nemam ih, a stalno cijelo ljeto delamo i ne idemo nikud nego do naših Mikete i po oceanfrontu... i sad, vidim ja prođe on onaj znak di piše da treba izać za virg.beach oceanfront i ja mu kažem da šta nije trebao ovdje izać, i on meni kaze da on ne vozi baš ovuda po interstate pa da je fulao (i to već drugi put) pa je meni to sve postalo sumnjivo jer NEMA ŠANSE da ne voziš ovuda jer ako si od svoje 10e godine u virg.beach (došao iz NYC-sto mi je bilo jos gore cuti jer svi koji dodju, vecina, bjeze in nyc zbog necega, ili ih trazi netko ili kao stay out of trouble) i onda sam se malo počela bojati jer nisam znala koje su mu namjere, da li nešto mi želi naudit, jer sam vidjela da jekome pisao na mob cijelo vrijeme, ili samo želi biti ča od posla na što duže može, uglavnom, bilo me već strah i noge mi se odsjekle, a onda sam se skulirala i mislim si ako nešto proba samo ću ga u jaja udarit i pobjeć iz auta, i onda sam izvadila navigaciju koju sam imala u torbi od dana ranije jer nam je Branka posudila, i upalim ja to čudo, i vidim da smo 12 MILJA udaljeni od oceanfronta, a već me peljao dosta okolo naokolo, i aj mu kažem da za posla sata moram biti na poslu ( a trebala sam za nekih 3 sata biti ali što on zna) i onda mi je rekoa da se ne brinem da ću stići i takoništa, otkako sam ja upalila navigaciju tako je on išao premo oceanfrontu, a šef ga je nazvao već 2 puta otkako sam ja bila u autu i ovaj mu je rekao da je trafika puno pa da neće još doći tako nešto... i ugla.kod nas tamo preko puta je bio dućan 7/11 i rekkla sam mu da me tamo pusti, da moram nešto ići kupiti, pa sam unutra samo pričekala da on ode, i onda sam išla doma.. i nakon sat vremena me njegov šef zove na mobitel (imaju oni moju adresu u kompu ali nemaju broj sobe) da da li je sve bilo ok s vožnjom i kažem ja da je, ali da me lik vozikao okolo sat i 10, a treba najviše 15 min do moje kuće ali da sam živa i zdrava došla doma, i ovaj mi kaže da je on tek sada došao na posoa, znači nakon 2 sata i 10 min se on vratio na posao... ma mogoa je mene pustit doma , a on nek se vozika okolo koliko god zeli... eto, malo stresno, ali sve je ok zavrsilo....
