Kamenjak (838 m) - Gorski kotar
Evo sam se jedva prisilio dovući do kompa i dovršiti opis još jednog uspona na kontrolnu točku HPO-a. U pitanju je vrh Kamenjak, smješten u blizini Rijeke. Na njega smo se uspeli ovog proljeća na povratku sa Snježnika, kao alternativa zbog odustajanja od nastavka uspona prema Risnjaku zbog poveće količine snijega i nepovoljnjih vremenskih uvjeta. Mislim da nije palo cijele zime toliko snijega, kao svega tjedan-dva prije našeg posjeta ovom području. A dodatnu poteškoću je predstavljalo njegovo stanje. Naime, bio je isuviše mekan, te stoga vrlo neugodan za koračanje po njemu. Mulatijerom prema vrhu Ishodišna točka za uspon na Kamenjak je u istoimenom zaselku, smještenom na staroj cesti između Rijeke i Zagreba (15 km od Rijeke). U podnožje smo stigli u 15.30 h, te automobil ostavili na jednom proširenju s lijeve strane ceste, na mjestu gdje i započinje markacija. Još uvijek je bilo oblačno, ali nas mogućnost padalina nije pretjerano zabrinjavala, jer je prema vodiču dr. Poljaka bilo navedeno da do vrha treba cca. 1 h uspona. Svjesni činjenice da je te satnice prilagodi sporijim hodačima, naša procjena je bila da bi na vrh mogli stići najvjerojatnije za 45 min. hoda. Na proširenju je već bilo nekoliko automobila, pa nas je to i dodatno ohrabrilo. Staza se prvo spušta kroz gusto raslinje u smjeru Kamenjaka, a nakon svega par minuta hoda se stiže na križanje sa stazom koja pristiže s desna iz smjera zaselka. Kamena glava vrha Od tog mjesta započinje lagani uspon lijepo sačuvanom mulatijerom, koja je podignuta u vremenima kad je ovo područje bilo granično između Kraljevine Jugoslavije i Italije. Staza podignuta u vojne svrhe danas olakšava pristup brojnim izletnicima željnih nezaboravnih pogleda na Gorski kotar, Kvarner, Grobničko polje itd. Nakon dodatnih 5 min. hoda s mulatijere se desno odvaja staza prema zapadnom vrhu Kamenjaka. Naime, Kamenjak je u biti sastavljen od tri vrha. S tim da je najviši srednji vrh (738 m), najniži zapadni (685 m), a najljepši jugoistočni (771 m). S obzirom da je kontrolna točka najviši vrh, dakle srednji, nastavili smo naprijed s usponom po mulatijeri kroz bukovu šumu. Svako toliko bi sreli izletnike na spuštanju s vrha. Dokaz više da Kamenjak privlači brojne posjetitelje, čak i usprkos ne toliko lijepom vremenu. Staza usječena u stijenu Nakon cca. 10 min. hoda smo stigli na novo križanje. Sad je trebalo skrenuti desno prema našem cilju, jer je staza naprijed nastavljala prema Škrljevu (2.30 h). Uskoro izlazimo iz šume i pred na se otvara pogled na kamenu glavicu našeg vrha kroz čiju sjevernu stranu je u zavojima usječena mulatijera gotovo do samog vrha. Ali vrhu se u završnom dijelu ipak pristupa kroz šumarak s južne strane. Na samom vrhu se nalazi velika stijena, kako uostalom i priliči vrhu ovog imena, na kojemu je naziv vrha s nadmorskom visinom. A pored i metalni tuljac. Na vrhu Uspeo sam se na tu stijenu kako bi dobio što bolju poziciju za snimanje panoramskog pogleda s vrha, ali me odozgo gotovo srušio vjetar. Ne znam koliko je uzrok tomu bila snaga vjetra, a koliko moja laganost. U svakom slučaju, bar nisam pao, ali sam za svaki slučaj gotovo većinu toga snimio iz čučećeg položaja. Na vrhu se nismo zadržali predugo zbog neugodnog vjetra, a i približavanje noći nas je prisiljavala da krenemo, jer je još trebalo odvoziti do Rapca i našeg prenoćišta, te smo stoga u 16.40 h krenuli natrag. Putem smo uz stazu nabrali poveću količinu mladih listova jaglaca, koje smo po dolasku u Rabac sebi pripremili kao delikatesu za večeru. Filmić s Kamenjaka Upravo po završetku posta primjećujem da je moj dragi blogo-prijatelj Gogoo zadnji post također posvetio Kamenjaku, te vas stoga sad upućujem da pogledate prekrasne fotografije koju su nastale tijekom tog izleta. Eto, toliko zasad od mene. Ovaj vikend bi trebali provesti na Lastovu i tome se veselim, jer je to jedini naseljeni dalmatinski otok na kojemu dosad nisam bio. Samo da nas poštede požari, jer još nismo preboljeli ni gubitak "naše" plaže u Šparadićima (uvala Grebaštica) koju smo redovito posjećivali nakon svakog pohoda na Velebit, a često i tijekom puta prema Velebitu. |