Špičasti vrh (702 m) - Gorski kotar
Kako već zadnja dva vikenda nije bilo ništa od planinarenja, prvog zbog bolesti, a ovog zbog vrućina koje su nas usmjeravale isključivo prema moru, iskoristit ću ovu priliku da opišem jedan od prethodnih izleta, koji eto nikako dosad da stigne na red. U pitanju je Špičasti vrh u Gorskom kotaru, a izlet se dogodio 04. ožujka. To je bila nedjelja, a kako smo noć prije proveli u Zagrebu, odlučili smo da na povratku iskoristimo par sati za prvi susret s Gorskim kotarom, a da nije kroz prozor automobila kao dotad. Odluka je pala na Špičasti vrh, jer je u pitanju jedan od najlakših uspona na tom području, a pred nama je ipak još bila relativno duga vožnja natrag do Splita. Uspon na njega započinje iz Moravičkih Sela, a njima smo pristupili tako da smo u Vrbovskom napustili autoput i krenuli prema Brod Moravicama. Moravička Sela Slikovita Moravička Sela su smještena samo 2 km zapadno od svog općinskog središta, te smo relativno brzo stigli do njih. Kroz selo smo se provezli automobilom, a parkirali smo ga ispred zadnje kuće u selu. Na tom mjestu završava asfalt i dalje se nastavlja makadamski put prema sjeveru. Tim putem smo nastavili dalje pješice prateći markacije uz stazu. To nije dugo potrajalo, jer se već nakon 5-6 min. naša staza odvajala dalje lijevo u šumu, dok je makadamski put vodio naprijed.  Prva dionica puta Od tog mjesta staza počinje dobivati znatnije na visini, a i vegetacijsko okruženje se značajnije mijenja. Uspinjemo se šumskim proplankom, a problem predstavlja činjenica što se na nekoliko mjesta staza razdvaja, a ti odvojci su očito nastali nakon markiranja staze, pa nije baš jednostavno zadržati pravi smjer. Ipak nakon što se prođe ta dionica problema po pitanju markiranosti staze nema više sve do samog vrha. Nakon 20 min. hoda od sela naša staza se oštro odvaja ulijevo, ali je srećom taj odvojak izvrsno označen pa ga je iznimno teško za previdjeti. Tu se staza uspinje travnatom padinom do hrbata, a zatim sve do vrha staza vodi po hrbatu koji se na nekoliko mjesta strmo obrušava i lijevo i desno, te pruža pravo zadovoljstvo.  Hrbatom prema vrhu Šteta samo što je u potpunosti obrastao bukovom šumom, tako da smo ostali zakinuti za bez sumnje prekrasne poglede koje bi nam mogao ponuditi. Za 25 min. hoda od posljednjeg odvojka stigli smo i na vrh, koji nam je nadoknadio sav onaj manjak pogleda tijekom uspona hrbatom. To je bez ikakve sumnje jedan od najljepših vidikovaca kojeg sam vidio u životu. S vrha se pruža pogled izrazite vizualne vrijednosti. Pod nama kanjon naše najduže rijeke Kupe, a u pozadini snijegom pokriveni vrhovi susjedne Slovenije. Prizor je to koji je zasigurno svakog posjetitelja ostavio bez daha. Srećom na vrhu je postavljena klupa, pa se može i prisjesti u tim trenucima.  Špičasti vrh Inače par metara prije vrha se nalazi metalni tuljac, ali smo ga preskočili da bi što prije provjerili kakav je pogled s vrha. Vratio sam mu se tek nakon desetak minuta kad sam došao sebi od opčinjenosti pogledom, te iz njega izvadio žig za Zizi, a upisnu teku za mene. U takvim trenucima volim čitati što su napisali prethodni posjetitelji, a i nadam se da ću ugledati koje poznato ime. I pronašli smo jednu poznatu družinu, koju ćemo službeno i upoznati mjesec dana kasnije na Ćićariji. A to je također jedan od postova koji tek očekuju svoje objavljivanje. Vrlo vjerojatno će napokon ugledati svjetlo dana sljedećeg tjedna. Snimka s vrha Ploča s natpisom vrha je postavljena desno od klupe, a pod njom je navedena i satnica do sljedećih vrhova GPP-a (Goranskog planinarskog puta). Tako je upisano da do Okrugljaka ima 3.45 h, do Skradskog vrha 4 h, a do Levešnog vrha 2 h hoda. Mi nažalost nismo imali vremena za nastavak puta. Već je bilo kasno, a nadali smo se povratku u Split prije noći. Ali je ovo dio Gorskog kotara kojem bi se uskoro želio vratiti i malo bolje ga upoznati. Nadam se da će mi se uskoro i ostvariti ova želja, a dotad nastavljamo s morskim radostima. |
