Biranj (631 m) - Kozjak
Ovog vikenda nam je u planu bio uspon na Sv. Geru, ali smo zbog Zizine mučnine doslovno u zadnji tren odustali od polaska prema Zagrebu. Nije bilo potrebe da riskiramo, iako se kasnije ispostavilo da se u nedjelju osjećala znatno bolje. Iz tog razloga smo odlučili ipak bar nedjelju iskoristiti za boravak u prirodi. Kako nam je najbliži Kozjak, a ionako su prognostičari najavili kišu za poslijepodne, nismo dugo razmišljali o odredištu. Iz Splita smo se uputili prema Kaštelima i u jednom od njih, preciznije Kaštel Starom, skrenuli s magistrale udesno tzv. "Zagorskim putem" prema Drnišu. Nakon 10-tak minuta vožnje kroz naselje, a u završnom dijelu serpentinama pod samim prijevojem, stižemo na Malačku. Prijevoj Malačka (477 m) je smješten na zapadnom kraju Kozjaka i dijeli Kozjak od Opora (Crni krug, 647 m).  Planinarska kuća "Česmina" i Birnjac (562 m) u pozadini S desne strane ceste smo na parkiralištu ispod Planinarske kuće "Česmina" (499 m) ostavili auto i u 09.05 h krenuli prema Birnju. S druge strane prijevoja se inače nalazi 12 m visok betonski križ, koji može savršeno poslužiti kao orijentir svima koji po prvi puta dolaze na Malačku. Uokolo pl. kuće smo zatekli veći broj planinara koji su bili zauzeti nekim radnim akcijama. S obzirom da pl. kućom upravlja PK "Split", pretpostavljamo da su to bili njihovi članovi. Ispred kuće se nismo zadržavali, jer smo željeli izbjeći najavljenu kišu, iako nam pogled prema nebu nije davao nikakve naznake da će se ostvariti vremenska prognoza. Malo iza kuće smo stigli na raskrižje staza. Desno u smjeru istoka putokaz je naznačavao da nam do Birnja ima 65 min. hoda. Taj putokaz je inače dio Ekološko-poučne-rekreacijske staze PK "Split" ukupne dužine 3 km i s malim jezerom i izvorom vode predstavlja pravo zadovoljstvo, posebice najmlađim planinarima.  Južna padina Kozjaka Nas je staza vodila dalje hrptom, s kojeg nam se učestalo s desne strane ispod strmih litica otvara pogled na sedam Kaštela uz Kaštelanski zaljev. Te strme litice, poznatije kao Kozjakova stijena, iako se ne ističu osobito visinom, koja varira između 50 i 250 m, smatraju se jednom od naših najdužih stijena. Protežu se gotovo neprekidno uzduž čitave planine od Malačke na zapadu do Klisa na istoku, u dužini od 16 km. I time ovu planinu čine višom, nego što u biti je. Njen najviši vrh je naime Veli vrj (779 m), ali je zbog vojne radarske postaje nedostupan planinarima.  Sjeverna padina Kozjaka Kontinentalna, sjeverna strana planine je sušta suprotnost ovoj strmoj južnoj. S hrpta se doimlje poput valovite visoravni prekrivene makijom. Po hrptu i cijeloj sjevernoj strani planine prevladavaju stabla i grmlje bijelog graba, maklena, šmrike i crnog jasena – tipična mediteransko-montana vegetacija. Doduše ta vegetacija je ipak kraška i stoga vrlo oskudna, a jak utjecaj sunca je opet Zizi vratio osjećaj mučnine. Stoga su uskoro stanke u hladovini postajale sve učestalije, a u međuvremenu je Plavi daleko odmaglio od nas, i tako stekao mogućnost da u miru troši karticu na svom foto-aparatu. Tako smo do crkvice Sv. Ivana na Birnju (631 m) stigli u 10.20 h.  Kaštelansko polje Biranj je dobio ime po tome što su mještani Kaštel Starog na dan. Sv. Ivana tu birali svog župana. Ovo je vrh koji smo već pohodili, te se stoga nas dvoje nismo fotografirali, ali je zato Plavi stekao svoju novu kontrolnu točku. Nadam se samo da će do sljedećeg puta napokon naručiti Dnevnik iz HPS-a. Kako smo ovdje česti gosti, ali eto nikako da opišem vrh, iskoristio sam ovu prigodu da to ispravim. Natpis s imenom vrha i metalni žig su inače smješteni na pragu crkvice, desno od vrata.  Biranj Sami vrh je smješten tek malo istočnije, ali se crkvica smatra kontrolnom točkom. S nje se pruža prekrasan pogled na Kaštelanski zaljev, Split i okolne otoke iz pravca kojih nam se počela približavati tmurna oblačna masa. U tim trenucima je napokon postalo jasno da prognostičari ipak nisu pogriješili. Srećom u naprtnjačama smo ponijeli kabanice, ali je tad postalo jasno da ipak neće biti ništa od planiranog posjeta i Pl. domu pod Koludarom.  Crkvica Sv. Ivana Nakon kraćeg odmora i dužeg fotografiranja, krenuli smo dalje grebenom spuštajući se 10-tak min. između talijanskih bunkera iz II. svjetskog rata do Greblica, a zatim desno požarnim putem u smjeru zapada. Taj požarni put se cijelom dionicom spušta prema onoj istoj cesti kojom smo se dovezli na Malačku i za to nam je bilo potrebno 20 min. hoda. Putem smo uživali u igri Sunca i oblaka, koji su tek mjestimično dopuštali sunčevim zrakama da obasjaju dijelove Splita, dok je kiša nad Šoltom odigravala sasvim drukčiji prizor.  Igra Sunca i oblaka nad Marjanom Po izlasku na cestu Kaštel Stari – Malačka, krenuli smo desno uzbrdo, uz lijevi rub ceste, prema mjestu gdje smo ostavili automobil. Negdje na pola puta nas je napokon sustigla kiša, pa smo na brzinu izvukli kabanice iz naprtnjača i nastavili dalje. Na prvom desnom zavoju smo napustili cestu i nastavili dalje naprijed teško prohodnim požarnim putem. Teško prohodnim za vozila, da budem precizan. Tim putem smo u 11.40 h praćeni kišom izašli pred Pl. kuću "Malačka" (477 m), kojom upravlja PD "Malačka" iz Kaštela i time okončali naš poludnevni izlet na Kozjak prošle nedjelje. |
