Vranilac (642 m) - Kalnik
|
Bela donio glavu Sretno na Dravu, Zađe dalje gdje vrh brda Stoji Kalnik, gradina tvrda, Kao što ljuti vepar stoji, Ništ' se ne boji Pa si misli: "Neka! Neka! Oštri moj zub te, psino, čeka." Kako smo ovog vikenda zbog potopa bili primorani ostati iza četiri zida, napokon imam vremena napisati post o jednom odredištu kojeg smo obišli prije nekoliko tjedana, a riječ je o Kalniku. Ime Kalnik označava četiri pojma: planinu, gradinu, selo i planinarski dom. Planina Kalnik, odnosno Kalnička gora, se na granici Zagorja, Prigorja i Podravine proteže smjerom jugozapad-sjeveroistok u dužini od 16 km i prosječne visine je 400-500 m.  Greben Kalnika Kalniku smo pristupili iz istoimenog sela u podnožju planine, do kojeg smo stigli vozeći se prvo autocestom Zagreb-Varaždin, koju smo napustili u Humu Brezničkom, pa zatim uskom cestom kroz brojna sela na južnim padinama Kalničke gore. Ulaskom u selo skrećemo lijevo uzbrdo, a poslije zadnje kuće u selu ostavljamo automobil na jednom proširenju uz cestu i dalje nastavljamo pješice. S obzirom da smo zbog prethodne besane noći dosta kasno krenuli iz Zagreba, pa smo samim tim u selo stigli tek u 15.15 h, nadali smo se da ćemo se ipak prije mraka uspjeti vratiti do automobila. A vrijeme ni u kom slučaju nije bilo na našoj strani. Od mjesta gdje smo ostavili automobil trebalo nam je svega 10 min. do parkirališta pod ruševinama Velikog Kalnika.  Stari grad Kalnik Ruševine se sastoje od tri dijela, a svaki je građen u drugom povijesnom razdoblju. Najstariji je dio na vrhu stijene, a datira vjerojatno još iz doba tatarske provale. Bio je malen i tijesan, ali tako nepristupačan da su se u njemu sklanjali čak i kraljevi. Ispod njega je poslije dozidan drugi dio s četvorokutnom utvrdom, a u 17. stoljeću najniži dio. Tijekom svoje povijesti promijenio je mnogo vlasnika, a prvi puta se spominje početkom 13. stoljeća kao vlasništvo kralja Andrije.  Poučna staza Put dalje nastavljamo Poučnom stazom koju je 1996. god. Uredio HPD "Kalnik" iz Križevaca. Kružnog je oblika, dužine 5 km, ali mi nažalost nismo imali dovoljno vremena da je obiđemo u cjelosti, već smo na jednom odvojku skrenuli prema najvišem vrhu Kalnika – Vranilac (643 m) . Putem smo u stijenama mogli uživati u gracioznosti pokreta brojnih penjača u okolnim stijenama, što je samo potvrđivalo činjenicu da ovdje alpinizam ima dugu tradiciju. Nakon kraće šetnje šumom izašli smo opet na asfaltiranu cestu koja vodi do samog TV odašiljača pod vrhom. Njome smo produžili naprijed do odvojka udesno, 50 metara prije zgrade odašiljača, te njime krenuli prema vrhu. Prvo je trebalo prijeći preko desetak metalnih stuba učvršćenih u stijenu, a zatim strmim usponom kroz šumu nakon 5 min. hoda izašli pred paraglidersko uzletište, s kojeg nam se usprkos sumraku otvorio prekrasan pogled na selo Kalnik pod nama.  Paragliding uzletište Izlaskom na stjenoviti greben se ponajbolje uočava različitost u biljnom plaštu sjeverne i južne padine Kalnika. Dok je tako južna padina gotovo tek rijetko pokrivena šumom, sjeverna je još uvijek pod gustom šumom. Razlog treba tražiti u tome što je okolno stanovništvo s južne strane gotovo u potpunosti iskrčilo šume, kako bi sebi stvorili oranice i vinograde. Inače u tim selima su mnoge obitelji bile oslobođene od kmetstva još za vrijeme provale Tatara u 13. stoljeću, kad im je zbog zasluga u ratu kralj Bela IV. dodijelio plemenitaške titule. Te plemiće su Križevčani posprdno nazvali «šljivarima», jer su 1242. god. Tatari opsjedali stari grad Kalnik u kojem se sklonio i sami kralj, te ih namjeravali glađu primorati na predaju. Međutim, kad je nestalo druge hrane, Kalničani su kralja hranili šljivama koje su rasle unutar zidina, te tako izdržali opsadu. Branitelje Kalnika besmrtnima je učinio August Šenoa u svojoj poznatoj pjesmi "Šljivari", s kojim se eto opet susrećemo nakon posjeta Kamenim svatima na Medvednici.  Vranilac Po grebenu smo propješačili te posljednje metre našeg "uspona" na Vranilac. Na vrh smo izašli u 15.50 h, nakon samo 35 min. hoda od mjesta gdje smo ostavili automobil. Bez sumnje, to je bila jedna od najlagodnijih šetnji koje smo u posljednje vrijeme poduzeli. Vrh inače ima oblik usamljenog kamenog stošca, što je u svakom slučaju prizor primjereniji nekom vrhu u Dalmaciji , nego u Hrvatskom Zagorju. I to mu daje dodatnu draž, kao i širok vidik koji je izravna posljedica toga. Vrh je najvjerojatnije dobio ime po aromatičnoj biljci Vranilova trava, poznatijoj pod imenima Divlji Mažuran ili Mravinac.  Planinarski dom Kalnik Do doma (480 m) smo se spustili za 20 min. Smješten je između Vranilca i ruševina Starog grada, uz sami rub prostranih livada Podgrađa. Domom upravlja HPD "Kalnik" iz Križevaca i stalno je otvoren. Pristup cestom mu omogućava da bude jedno od posjećenijih izletišta u ovom dijelu Hrvatske, kako od strane planinara, tako i brojnih izletnika željnih vikenda u prirodi. A tome je zasigurno zaslužna i neposredna blizina ruševina Starog grada, koje se nalaze na svega 100 metara od doma. Obilaskom ruševina primjetili smo još veći broj penjača, koje ni skori mrak nije ometao u njihovom bliskom susretu s okolnim stijenama. Nas je ipak nakon 20-tak minuta kruženja uokolo zidina mrak prisilio da se vratimo natrag do sela i automobilom uputimo natrag prema Splitu. Šteta što nismo došli u subotu, pa da prenoćimo i sutradan malo bolje upoznamo Kalnik. Ali sad imamo izliku da na proljeće, kad procvjeta florom bogat obližnji Mali Kalnik, opet navratimo u ove nama udaljene krajeve. |
