Vidova gora (780 m/nv) - Brač
|
Kako smo i ovaj vikend u svrhe rehabilitacije Zizinog stopala proveli na moru, a da se ne odviknem od pisanja, prisjetit ću se uspona na najviši vrh Brača, ali i općenito najviši naš otočni vrh – Vidovu goru, kojeg smo poduzeli 26. veljače ove godine. O tome sam doduše već i pisao, ali je u onom poznatom gubitku postova nestao i taj post. Dakle, sad sve ispočetka. Nakon pristanka trajekta u Supetru i polusatnog čekanja na polazak autobusa krenuli smo nas dvoje u društvu Plavog prema Bolu. Vozač nas je ostavio na početku staze poviše Bola u Podbarju, pored putokaza koji je naznačavao da smo na pravom mjestu. Uskoro je put između kuća zamijenjen tipičnim brdskim puteljkom, vijugajući kroz usjek prema bračkoj visoravni. Staza kojom se prolazili u rimsko doba je povezivala Bol s Nerežišćima, tadašnjim bračkim središtem.  Vela staza S lijeve strane Vele staze poglede su nam konstantno mamile litice Velikog Koštila, s ostacima ilirske gradine, gdje se danas gnijezde škanjci mišari, ali mi tog dana nismo imali sreće da ih ugledamo.  Veliko Koštilo Zato smo ugledali ogroman broj stupova dalekovoda, porušenih da bi oslobodili mjesto novima i nama priuštili utrku s preprekama. Vjerojatno odgovorni iz HEP-a čekaju da se kablovi sami razgrade. Putem smo također na nekoliko mjesta morali otvarati ili preskakati žičane ograde, kojima je vjerojatno uloga da zadrže brojne ovce na okupu. Njihova brojna stada su nas pratila cijelim putem, sve do samog Supetra, i davala neku posebnu draž ovoj turi.  Zlatni rat Dolaskom na visoravan dočekuje nas prekrasan pogled na Zlatni rat, a šteta što nam je izmaglica malo pokvarila pogled na Hvar i Vis. Još malo hoda i eto nas i na samom vrhu. Gore se nalazi odašiljač, a na zidu jednog od objekata smo uočili i metalni žig.  Na vrhu U to vrijeme Zizi još nije skupljala žigove, pa smo obavezno fotografiranje obavili ispod velikog križa podignutog povodom 850. godišnjice Biskupije otoka Brača, Hvara i Visa. Putem do njega smo prošli pored odmorišta «Vladimir Nazor», gdje smo pričekali zaostalog Plavog. Uokolo smo susreli nekoliko posjetitelja, koji su do vrha stigli automobilima, istom onom cestom kojom smo se mi na povratku vratili u Supetar.  Kamenice Na silasku smo po izlasku iz lijepe šume crnog bora s desne strane ceste vidjeli brojne kamenice u kojima se nekad čuvalo maslinovo ulje, a danas čine atrakciju brojnim stranim turistima.  Nerežišća Na povratku smo u Nerežišćima namjeravali posjetiti i vodospremu «Nerežiške vode» u blizini Nerežišća, koja je danas utočište brojnoj koloniji zlatnih ribica, ali zbog škripca s vremenom morali smo ubrzati korak kako bi na vrijeme stigli do polaska zadnjeg trajekta s otoka.  Znatiželjnik uz cestu Ukupno nam je za ovu turu od cca. 20 km trebalo 5 sati hoda, ali je šetnja bila i više nego lijepa s obzirom na oblačno vrijeme, iako nas je malo pod vrhom uhvatila kratkotrajna kiša, a silazak asfaltom i nije posebno ugodan. |
