Vido Bogdanović

19.10.2009., ponedjeljak

MALA DJECA

Jutros sam išo u Konavle. Opet. Bilo je oko osam i deset kad sam se na petlji uključio na magistralu. I onda sam vozio uz kolonu iz suprotnog smjera koja se protegla sve do ugibališta ispod Bosanke. Malo stoji, malo se pomiče, ko i svakoga jutra. Neđe od sedam i po pa do osam i po. Koliko sam uspio viđet u koloni je bilo malo ili nimalo drugačijih registracija od DU. Vozim se tako i mislim se, neš ti pameti, što bi bilo da je zgotovljena brza cesta do aerodroma s tunelom od petlje do Brgata. Pa da cijela kolona lijepo stoji u tunelu čekajući uć u grad. I tako svako jutro u dvije trake. Koliko bi čekajuća kolona, osim što bi sama sebe trovala, ometala tranzitni promet prema mostu, o tom potom. U ovemu momentu me više čudi kratkovidnost onih koji namećući papirnata prometna rješenja stalno ignoriraju aktualne prometne probleme samoga grada. Vratimo se našoj najnižoj, prizemnoj razini prometnih problema i rješenja, području ispod magistrale u koje nam se svakodnevno ulijeva nepregledna bujica sve većeg broja vozila. I zimi i ljeti. Nedavno je održana konferencija za tisak (!?!) na kojoj su predstavnici Zavoda za projektiranje prometnica IGH iz Rijeke predstavili rezultate Prometne studije Dubrovnik, 1. Faza – Analiza postojećeg stanja. S njihove pauer point prezentacije može se, među ostalim, pročitat sljedeće: Zaključak: - Prometnice na granicama kapaciteta - Ujednačenost opterećenja veći dio dana - Ujednačenost opterećenja tijekom cijele godine - Parkiranje i autobusne postaje ometaju prometni tok - Nedostatak veze pojedinih dijelova grada: o veza Ploča s Gradom (?!?) o veza Lapada s Gradom Zaključak: - Odvijanje prometa na dva prometna koridora – i to: o Solska baza – Lapad stanica - Dom zdravlja – Ilijina Glavica o Lapad igralište – Dom zdravlja – Ilijina Glavica - Najopterećenije raskrižje: o Dom zdrvlja – tijekom cijele godine (31.620/28.550 vozila vansezona/sezona) o Lapad stanica – tijekom cijele godine(30.395/28.282 vozila vansezona/sezona) - Gotovo sav promet odvija se oko raskrižja Dom zdravlja Kratkoročne mjere: - Promjene režima prometa - Optimalizacija semaforskog sustava - Favoriziranje javnog gradskog prijevoza - Uvođenje novih vidova prijevoza osobito pomorskog putničkog javnog prijevoza - Uspostava prometnog centra s objedinjenim funkcijama Građevinske kratkoročne mjere: - Podrazumijevaju izradu potrebnih projektnih rješenja, provođenje upravnih postupaka i otkup terena. - Odnose se na: o Proširenje privoza o Kružna raskrižja o Ugibališta autobusa o Denivelaciju pješaka o Izgradnja garažnih objekata Ciljno rješenje: - Izrada idejnih rješenja novih prometnica i raskrižja, rekonstrukcija postojećih prometnica kojima bi se omogućilo povezivanje pojedinih dijelova grada - Izrada prometne studije sa srednjoročnim i dugoročnim prometnim planom - Implementacija novih rješenja u prostorno – planske dokumente. Izmjena istih Kako ne bi mislili da je to jedini prisutni prometni dokument uz postojeće prostorne planove i studije koji nikako da dadu zadovoljavajuće rješenje za kolabirajući promet, treba napomenut da je na snazi dokument PROGRAM RAZVOJA GRADA DUBROVNIKA DO 2020. GODINE koji je jednoglasno usvojen na 18. sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika održanoj 1. kolovoza 2007. U poglavlju koji se odnosi na promet stoji sljedeći Zaključak: Ako društveni, ekonomski i urbanistički razvoj nekog prostora nije usklađen onda taj prostor ne funkcionira. U pravilu se tu svakodnevno javljaju brojni teški problemi koji se nepovoljno odražavaju na kvalitet života i rada, usporavaju se životni, ekonomski i nadasve prometni tokovi. Promet je posljedica i pratitelj svih aktivnosti ali i njihov poticatelj. Uglavnom se promet sustavno zapostavlja, podcjenjuje, ostavlja za neka druga vremena, za neku povoljniju priliku koja nikako ne dolazi jer uvijek ima važnijih potreba. U međuvremenu se problemi gomilaju, multipliciraju i zbog toga uvelike otežavaju rješenja. Ove konstatacije vrijede za mnoge gradove. Malo ih je koji bi se mogli izuzeti iz toga kruga, izdvojiti kao primjer. Međutim, to ne može biti utjeha i opravdanje Dubrovniku što nije učinio i što ne čini ono što bi se moglo i što bi bilo potrebno napraviti da bi prometne prilike bile podnošljivije. Teško je očekivati da će se u postojećim uvjetima značajnije poboljšati promet u Gradu. Mogući su, dakako, stanoviti pomaci na bolje i u najmanju ruku usporavanje nepovoljnih kretanja. Zato treba sustavno i dugoročno raditi na problemima prometa uz jasnu dugoročnu viziju. Što se tiče prometnog položaja Dubrovnika, tj. njegove povezanosti s nacionalnim i širim okruženjem može se konstatirati da je stanje naglašeno nepovoljno. U tom su sektoru potrebni opsežni zahvati na koje se ne bi smjelo dugo čekati. Radi se, doista, o velikim investicijama, ali i o području koje je loše prometno povezano, što je ozbiljna prepreka njegovom daljnjem razvoj. Dubrovačko je područje pretežito turistički orijentirano, a turizam u svojoj biti počiva na prometu. Ta relacija upućuje na zaključak da se Dubrovnik prioritetno mora znatno bolje prometno povezati. Kad se pročita što nam skupo plaćeni stručnjaci pišu, ispada da nema rješenja na vidiku. Svima nama koji živimo u ovemu gradu jasno je što se događa u prometu. Samo nijesmo stručni to tako lijepo upakirat i naplatit. Bez obzira na sve varijante jedne te iste priče ostaje gola činjenica koju su u svom zaključku naveli i Igehaovci, "Prometnice na granicama kapaciteta". Bez obzira koliko mi te postojeće prometnice pretumbavali u našim beskonačnim simulacijama, njihova propusan moć će ostat manje-više ista, na granicama kapaciteta. E sad, kad se sjetimo, što se nijesu sjetili izrađivači gornjih dokumenata, da se na ovome području očekuje izgradnja lučkog terminala, kompleksa TUP, kompleksa Radeljević i Remiza, zgrada Atlanske na Gruškom polju, hotel ispred bazena, uređenje prostora ispod tribina na bazenu, useljenje Gravea, izgradnja kompleksa u Dubravci, marine u Gružu, stambenog kompleksa poviše kasarne, kompleksa na Dubu, izgradnja ispod i iznad Splitskog puta, sportskog centra u Gospinu Polju, studentskog doma, doma umirovljenika, gradskog stadiona, konvencijskog centra na Babinom Kuku, Solituda, punjenje Ingrinog kompleksa u Uvali itd., itd., itd., onda bi iole razumnoj osobi trebalo bit jasno da će postojeća i ovim dokumentima zamišljena infrastruktura jednostavno kolabirat pod objektivno očekivanim prometom. U već preopterećenom urbanom tkivu nema prostora za proširenje prometnica čime bi se mogao preuzeti rastući cestovni promet. Važeća prostorno planska dokumentacija će dopustit svu gore nabrojenu izgradnju, i još puno nje više, a da nije uopće predvidjela ostvarenje za to potrebnih prometnih pretpostavki. Ako tome dodamo pojačanje lokalnog prometa u našoj najnižoj razini nakon završetka Jadransko - Jonske autoceste i brze ceste do Debeloga Brijega, onda je svima jasno da će se Dubrovnik jednostavno pod automobilima urušit. Ušli smo u slijepu ulicu. Sad više ne možemo očekivat da će nam stručnjaci ponudit rješenje na pjatu. Sve ovo što imamo planirali su i izgradili stručnjaci. Sad je napokon vrijeme da ljudi zdravog razuma odluče što i kakav promet hoće. Ako već ne želimo odustat od gore nabrojene izgradnje koja nas navodno vodi u sveopći prosperitet, onda ćemo morat ograničit individualni automobilski promet u korist javnog prijevoza putnika, bilo cestovnog ili šinskog. Ili možda nećemo? Mi se moramo odlučit što želimo, na čemu inzistirat. Ograničavat individualni promet u korist javnog ili omogućit baš svakome da svojim automobilom ili motorom dođe do bilo koje točke u gradu? Nakon što odlučimo što hoćemo onda treba zadužit struku da provjeri je li to tehnološki moguće i pod kojim uvjetima. Nade da će proširenje križanja na Ilijinoj Glavici, kružni tok na pošti u Lapadu ili jednosmjerna obala Stjepana Radića s Hebrangovom razriješit dubrovački prometni čvor priče su za malu djecu.

- 19:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #