Free counters MAGICA 6: ZMAJEVA GLAVA by Vic - Diabolica - Blog.hr

ponedjeljak, 16.02.2009.

MAGICA 6: ZMAJEVA GLAVA by Vic

Ključ Trećeg misterija

Sine magije Sjevera,

od dvije suštine potječeš: jedne po Majci-Zemlji i druge po Ocu koji je Grom. Po majci imaš dušu koja je vezana za svoje zemaljsko porijeklo, a po Ocu si Vječan. Ti si sin braka (sinteze) majke i oca koji čine porijeklo svih porijekla. Zato u sebi posjeduješ dvije magice: jednu zemaljsku koju na eksperimentalni način možeš koristiti za svoje zemaljske ciljeve i onu drugu, istinsku, koja služi za tvoj unutarnji rast. Po prvoj si čarobnjak i vještac; po drugoj si Magus_Philosophus. U tebi međusobno se sukobe misli od kojih svaka pronalazi tokove vezane za svoj vlastiti cilj. Promotriš li budno svoje misli u svakom trenutku ćeš moći biti svjestan kojeg su one porijekla te progovara li kroz tebe u nekom trenutku prije majka Zemlja ili Otac-Grom.

Zato pomno promatraj sebe, budno siđi u svoje misaono carstvo i odredi sudbinu vlastitih misaonih tokova. Osjeti obje vatre kao snagu koja sagorijeva iz različitih izvora, pri čemu je vatra majke samo zrcalni odraz one Očeve koja dopire iz dalekog Sjevera i na svom putu prema jugu se transformira. Ovisno o tvojoj snazi i tvojim željama Očeva vatra postaje majčinom vatrom, a istinska magica eksperimentalnom. Na tebi je i na tvojoj zrelosti da Očevu čistoću sačuvaš u svom životnom stupu kako bi u tebi nahranila Život. No ako si još uvijek nezreo, odnosno žrtva svojih zemaljskih ciljeva, promotri kako se bistra i čista izvorska voda prlja, njen tok usporava i naposljetku postaje mutnom baruštinom u kojoj krekeću žabe i legu se opake vodene zmije. Želiš li biti čarobnjak ili istinski magičar? Sine magije, odluka je na tebi i ona se uvijek poštuje. Ti imaš dvostruki potencijal i uvijek sam odlučuješ. Nisi rođen samo za zemaljskog ratnika; ti si ujedno magičar. Samo znaj: ono što s Očevom magijom učiniš te kako je i s kojim ciljem transformiraš, takva će ti biti plaća na zemlji.

Sine magije,

uzmi sada mač i bori se protiv svojih nečistih misli jer one imaju ubojitu snagu. Ništa ne ubija kao misao koja isključuje druge. Ništa nije toliko smrtonosno kao one misli koje na tjeraju na djela koja bi potpomogla osobni rast na tuđu štetu. No misli su jače samo od onoga tko ih nije svjestan i ne živi budno. A tko ih se nauči promatrati, njemu te zle gospodarice lako postaju sluškinje. Tako Smrt služi Životu. Ali ne uvijek i ne u svakom slučaju, jer mnogo je spavalica.

To je Treći ključ za istinsko shvaćanje Misterija.



Naoružan mačem i Knjigom prolazim kroz sve uže tjesnace vlastite Tamnice.
Umjesto sunčeva svjetla na nebu vidim mjesečinu čiji me sjaj okiva ledenom hladnoćom. Posvuda tama koju presijecaju plavičaste trake mjesečeva svjetla. Iz kamenja izlaze zmije koje me zavode. Kako koju uzimam u ruke, tako dopuštam da me neka od mojih prošlih misli obuzme i mnome zavlada, jer svaka ta zmija jedna je moja misao zakopana u podsvijesti: jednom nastala, nije iščeznula, samo je duboko skrivena i kadšto izađe na površinu da bi samu sebe ojačala. A da bi ona preživjela mora me posjedovati.

Zato svaka od tih zmija ima hipnotičku moć. Pogledam li je u oči ne mogu joj odoljeti; ona na mene zrači snagu jedne iluzije kojoj sam se nekad poklonio i nadvladat će me u onoj mjeri u kojoj s istim iluzijama još nisam raskrstio. Majka-Zemlja, koju je ljudska glupost pretvorila u okrutnog i ljubomornog muškog boga prirode, tako je postala idol ljudske vrste i transformirajući Magicu Oca-Groma, čovjek joj se podredio pretvorivši je u vlastiti totem. Iz nje iznjedren je Mammon.

Promatram kako se zmija savija oko mog tijela i shvaćam da sam ja mač čija oštrica otupljuje u onoj mjeri u kojoj sam nejak da se suprotstavim njenim zavodljivim moćima. Ona me osvaja s priličnom lakoćom; čak iako znam da je djelo prijevare, nemoćan sam da joj se oduprem.

No u trenutku moje najveće slabosti dosjetio sam se da je ponekad potrebno mirno i nepristrano promatrati sve što se s nama događa te da nekad oružje sile nije upotrebljivo. Stoga sam joj dopustio da uđe u mene, osjetivši kako prodire kroz moju čeonu kost u mozak i kanalima putuje prema jugu mog bića. Ondje je zapalila vatru koja je počela odozdo izgarati moćnim plamenovima i vrlo brzo osvojila srce i glavu. Ova snaga, remeteći jedinstvo, izaziva razdor elemenata u tijelu i nagoni na djelovanje koje doduše potiče osjećaje, ali aktivira intelektualno djelovanje i razvija filozofsku misao lišenu ikakve mudrosti, najčešće usredotočenu na moje osobne želje i ciljeve koje volja usmjerava k djelu ne mareći za prava drugih jedinki. Ovako je nastala racionalna filozofija koja ispod krinke svoje ledene intelektualne hladnoće prikriva sjaj neizrecive pakosti prema prirodi.

Promatram tu vatru kako se uspinje k mom mračnom nebu koje mjesečevim sjajem odražava svjetlo Sunca skrivenog s one strane majke zemlje. Iz njenih plamenova izdižu se zmajeve glave, njih na tisuće, koje potirane mojom vlastitom unutarnjom voljom i snažno gonjene mojom nagonskom vatrom potiču misaono djelovanje u skladu s nagonima. Na osnovu Uvida shvaćam: svako je moje misaono djelovanje posljedica nagonske reakcije koja djeluje u skladu s mojim za zemlju vezanim ciljevima, a svi osjećaji koji se pritom aktiviraju za cilj imaju samo jedno: služiti nagonima, najčešće ih prikriti, tako da i ljubav na površini moje duše postaje zamkom, klopkom i prokletstvom. Tako svako «ja» služi isključivo sebi i tako ona druga «ja» doživljava samo kao sredstva na putu do ostvarenja vlastitih ciljeva. Iz te nesretne matrice, iz tog legla užasa i samoobmanjivanja, iznikla je ponosna ljudska kultura koja se temelji na licemjerju i prijevari.

I vidjeh tada na tisuće leševa na zgarištu moje zemaljske duše. To su umrle matrice tuđih želja i osjećaja koje sam zgazio djelovanjem koje je išlo meni u prilog, a na štetu drugih. Zgranuh se koliko sam štete počinio drugima za svog života. Ne pronađoh nijedno opravdanje za sva svoja djela, osim onoga koji mi daje za pravo da sebi činim dobro tako, da pritom štetu činim drugima.

I taman kad pomislih tako, preda mnom se stvori moćna Zmajeva glava koja je sijevala vatrom. Lelujajući iznad mene, činila se neuhvatljivom i varljivom. Progovorila je ovako mi rekavši:

«Svako je tvoje djelo bilo opravdano, jer je posljedica jednom sačinjenog uzroka. To je splet okolnosti koji ti ne možeš zaustaviti i u kojemu kao sin magije Majke-Zemlje moraš sudjelovati»

Osjetio sam nepovjerenje i izvadio mač iz korica. Blještava oštrica zasjala je u tami, spremna za udarac. Ali Zmajeva glava bila je odveć spretna. Izmakla se na sigurnu udaljenost i sarkastično nasmijala.

«Ako je svako moje djelo opravdano…», rekoh: «…zašto na dnu moje duše, u mojoj vlastitoj unutarnjoj mrtvačnici, leži toliko leševa onih koje sam pregazio? Zašto je ovdje tako mračno i zašto tolike tame i takvih užasa nisam svjestan na površini, tamo gdje caruje moja na vanjski svijet usredotočena svijest?»

Zmajeva glava me pogleda u oči iz kojih je blještao neizrecivi sjaj. Približila mi se. Htjedoh udariti mačem, ali nisam imao snage. Njen govor krasila je neizreciva inteligencija:

«Postoje osigurači koji čuvaju svijest od podsvijesti, jer kad bi svi podsvjesni sadržaji u samo jednom trenutku preuzeli svijest, nitko ne bi mogao ostati zdravog razuma. Ja sam čuvar podsvijesti, ja sam onaj koji te tjera da razvijaš svoj život na površini i ne dopuštam ti ovdje ući. Zato i stojim ovdje jer ti dalje neću dozvoliti. To ti govorim ja, vladar magije Majke-Zemlje, bog slijepih, antropomorfno čudovište koje su nahranile milenijske zablude»


O čarobna Valkiro, dodirni me svojim nježnim prstima pa svojim ženstvenim čarima raspiri u meni snagu ratnika, da slomim čudovište koje doduše mudro zbori, ali je tijekom epoha i vremena zastranilo u svojoj zemaljskoj pohlepi. Daj mi svoje usne, ljubi me, prenesi na mene snagu vječne Mudrosti i u meni zapali odlučnost i volju da ga sasiječem mačem. Potakni me da to učinim za oboje, za tebe i mene. Ti, koju mi je Odin poslao da me služi, uzmi sada Knjigu mistike pa mi iz nje pročitaj stihove koji u sebi sadrže šifru za prolazak dublje u Bezdan. Neka oni ojačaju moju snagu i neka me njihova neizreciva moć obodri da mačem odsiječem glavu ovoj nemani i pružim korak dalje, na putu do novih spoznaja. Usnama mi ih došapni i neka one budu tik do mojih tako da svako tvoje slovo, svaku riječ, kao i onu mudrost koja iza njih stoji spremno progutam i iznutra doživim kao svjetlo Uvida. Daj mi svoj dah da ga upijam i svojim se očima na mene snažno usredotoči, da mogu osjetiti golicanje duboko u svojoj nutrini, jer će ono u meni probuditi istinskog ratnika.

Prišla si mi, otvorila Knjigu, snažno se privila uza me i svoje usne približila mojima. Snaga osjećaja se pokrenula. Udahnula si u mene snagu, obnovila ratničku moć. Zmajeva glava, promatrajući što se dešava, istom se povukla, a onda se, vidjevši da sam ponovo isukao mač, povukla dublje u Bezdan. Za njom iščezli su i vatreni plamenovi koji su najprije potonuli u jednom od vatrenih jezera, a potom se ugasili. Mjesečeva svjetlost je potamnjela. Zrcalno svjetlo sunca je izblijedjelo. Posvuda zavladao je mrak. No osjećaj beznadnosti je prestao. Iza svega stajala je čudnovata sila protiv koje magica zemlje nema oružja.

I iz tamnice začuo se Odinov glas koji mi iz tvojih usta izreče ono što si pročitala u Knjizi:

Sine magije Sjevera,

ljubav prema sebi koja ne isključuje druge, i koja se nesebično dijeli, poništava vatrene plamenove koji izgaraju iz središta Žudnje. To je prvi preduvjet da se Očeva Magica očuva i da se bistra voda otopljenog snijega sa sjevera izlije na južni pol tvoga bića i očisti mu Riznicu. Kad se to po prvi puta dogodi, vatreni plamenovi počinju se gasiti, a Zmajeva glava tone dublje u Bezdan, sve dok jednoga dana sasvim ne napusti tvoj životni stup. Tako vatrena jezera u tebi postaju zgarišta gospodarice Smrti, a umjesto leševa koje si prosuo za svoj dobitak, odjednom vidiš strvine onih koji su te tjerali duboko u propast.

Sine magije,

siđi sada u središte najlažnije od svih vatrenih jezgri što se kriju u tebi i raskrinkaj vlastitu dobrotu i razbor kao prijevaru, a sva tvoja humana stremljenja kao sramotu proizišlu iz pljačke Očeve Magice i njezine upotrebe u svrhu sebičnih ciljeva onih što oteše svjetlo pa ga luče za potrebe održanja paralelnog svijeta. I čuvaj svoju Valkiru, poslao sam ti je kao onaj skriveni Drugi dio tebe, ne samo da ti pomaže kao sluškinja, već da te upozori da je ljubav među vama jedina snaga koja nadvladava sve opasnosti na tvom putu.

I ne zaboravi što je Treći ključ misterija:


Zračim u tebe Zmiju omotanu oko mača, njezinu blještavu snagu koja napada tvoj sustav čvrsto vezan za materiu magicu; zračim u tebe jasno proviđenje Svijeta gnjeva, spoznaju o krajnjim uzrocima i posljedicama koja će te sučeliti s besmislom misaonih tokova koji ih premošćuju.

Zračim u tebe svijest o mislima koja će ti pomoći da shvatiš da djela iz misli nastaju, i da je misao ona koja potiče na djela. Zračim u tebe svijest o licemjerju kojim pokušavaš zaustaviti djela potaknuta mislima i na lice stavljaš masku pod kojom se nastojiš sakriti da ti misli ne bi bile otkrivene.

16.02.2009. u 18:23 • 21 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (11)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (14)
Svibanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Prethodnik ovog bloga:

blog OPIRANJE

E-mail adresa:

diabolica@mail.inet.hr

lyrics