četvrtak, 24.05.2007.
TRAGOVI by Vic
Noć, hladnoća, šuma, pucketaju grane pod našim nogama.
Za nama ostaju tragovi, jutro će ih osvijetliti.
Mjesečina se potkrada između tužno obješenih grana, vidim ti lice, oči ti sjaje, promatraš me.
Primjećujem: želja je u njima isplela svoje niti.
Zastajem, gledam te.
Uzimam ti lice u dlanove, tvoje su mi usne blizu, pratim njihov plavičasti sjaj, otisak škrte svjetlosti. Iskra u našem pogledu, probudio se žar. Magličasti veo leluja oko naših tijela. S grana padaju krupne kapi, udišemo težak i vlažan zrak.
Privijaš se uz mene, glava ti je na mojim grudima, osjećam da drhtiš.
Tvoj je vrat topao, ostavljam na njemu trag svojih prstiju. Podižem ti lice, gledam te. Usne nam se spajaju.
I dok me ljubiš zavlačiš svoje prste ispod tkanine na meni.
Dodiruješ mi grudi, dopireš njima sve do vrata. Tvoji nokti prelaze mojom kožom, za njima ostaje trag, osjećam ga duboko u sebi.
Spuštaš se na koljena, obuhvaćaš me oko bokova.
Usne prislanjaš uz moj trbuh. Jezikom kružiš oko pupka, za njim ostaje topao vlažan trag. Dlanom dodiruješ moje uzbuđenje, vrhom nokta stružeš po traperu, čuje se zvuk. Prelazim prstima preko tvoje kose, držim glavu prikovanu za svoje tijelo, ne želim da prestaneš.
Kliziš jezikom prema gore.
On se lijeno ali spretno valja po mojoj koži, osvaja sve više prostora. Čuje se zvuk remena, nestrpljiva si, želiš doživjeti ono što diraš.
Dolaziš jezikom do grudi, kružiš oko jedne bradavice, zatim ideš prema drugoj.
Moje tijelo gori, tragovi koje ostavljaš su vatra. Zatim se njime spuštaš prema dolje, strukom. Stižeš do ruba hlača, potom ih oslobađaš, skidaš me.
Osjećam ga kako prelazi mojim preponama, sve je bliže središtu.
Drhturim pod njegovom vlažnom i toplom prugom. Tamo gdje osjetiš da je uzbuđenje najjače zastaješ, ponavljaš pokrete.
Ispituješ nabreknutost prstima, kliziš duž nje noktima, nježno, ovlaš, ponovo tragovi.
Jezikom si se sasvim približila, čudesna struja prolazi mojom utrobom poput strijele. Osjećaš trzaje u mojim bokovima. Drugom rukom me obuhvaćaš oko struka, stežeš uza se, da ti budem još bliže.
Hej, baby, uzmi me sada!
Želim u tebi nestati. Poklanjam se tvojoj žudnji, neka me proguta. Ostavi na meni svoj trag i potpis. Daj nešto za pamćenje!
I dok me uzimaš tvoji prsti divljaju mojim tijelom.
Šaraš noktima po mojoj koži, promatram kako mi to radiš, kandže divlje mačke. Duboko uzdišem, tvoje su kretnje žestoke, brze. Moje ruke u tvojoj kosi, u uzbuđenju čupam te.
Dodirujem ti lice, zaobljene ispunjene usne, vruće od trenja.
Prstom kružim oko njih, pokušavam prodrijeti, puštaš ga. Tvoji se pokreti ubrzavaju. Zatvaram oči i uživam.
Prsti su ti živi, ne posustaješ.
Povjetarac hladi moje usijano tijelo, briše znoj s lica, poigrava se tvojom kosom, u mojim rukama. Među tvojim dlanovima sam, na vrhu su tvoje usne, one otpuštaju i stežu.
Ne mogu više izdržati.
Podižem te, uzimam u naručje, u blizini je stablo na koje ću te nasloniti. Promatraš me, usne su ti još raširene. Ne pričaš ništa, ali znam što hoćeš reći. Čvrsto se privijam uza te, podigla si noge, savila ih oko mojih bokova. Njima kružiš, raspaljuješ me.
U mojim si rukama, čvrsto te stežem, držim.
Skidam s tebe hlače, povlačim gaćice, ostaješ gola, u tren oka. Bedra ti leže na mojim podlakticama, odupireš se koljenima, želiš se namjestiti, prilagoditi. Dlanovi oko moje stražnjice, privlačiš me k sebi, požuruješ. Tvoje su noge raširene, spremne.
Klizim izvana prema gore, spremna si, čekaš me.
Oklijevam, tražim tvoje usne, tople su, vlažne. Istovremeno stapanje, zatvoren je krug. U njemu smo uhvaćeni, plešemo u žestokom ritmu.
Hoćeš li jače, baby?
Hoćeš li brže?
Dlanovima širim tvoja bedra dok si leđima oslonjena na drvo, prepuštaš se, tvoje se ruke pletu oko mojih ramena. Usnama mi dodiruješ uho, nešto šapućeš, razumijem samo jedno: jače, jače!
Je li sada dovoljno, baby?
Svaki moj udarac u tebi budi nove uzdahe, sve su dublji, uzimaš pauzu od poljubaca, guše te. Savijaš se bokovima, čini se kao da me želiš slomiti. Bacam pogled dolje, mjesečina jasno osvjetljava prizor. Od onoga što vidim moje uzbuđenje još više raste. Snažno stežem tvoje butine, osjećam kako čitavim tvojim tijelom prolazi snaga tog dodira.
Gutaš me, proždireš, i tvoji su prsti poput polipa.
Zasijecaš nokte u moja ramena, odolijevam ti, puštam da boli, slatka bol. Neka ostanu tragovi, neka ostanu. Neka ostane tvoj potpis na meni, ne marim za to.
Duboko sam u tebi, onda opet vani, spreman za novi udar.
Sviđa li ti se to?
Želiš li još?
Da, još…
I ubrzo padaš na moje dlanove, čitavo tvoje tijelo u mojim je rukama.
Leđa su ti mokra, znojna. Promatram tvoje grudi kako poskakuju, sam pogled na njih oduzima mi dah, daje snage da nastavim u još žešćem ritmu…Želim ih dirati, ne mogu, ruke su mi zauzete.
Nestaješ, baby, nestaješ…
Uzdasi ti se ubrzavaju, glava ti pada dolje. Dok dlanovima držim tvoja leđa, čvrsto, da ne padneš, istodobno te njima guram prema dolje, da me osjetiš do kraja. Čitav niz drhtaja obuzima tvoje tijelo, bokovi su ti podivljali, rukama dohvaćaš moja bedra, ponovo zasijecaš nokte. Novi tragovi!
Nestaješ, baby, nestaješ…
I dok vrhunac prožima čitavo tvoje tijelo, ono se pod mojim rukama trese. Osjećam u dlanovima silnice koje njime teku, njihovim žarištem ja upravljam, moja ih snaga nesmiljeno oslobađa. Savijaš se još niže, ruke ti bespomoćno padaju na tlo, jer ti nestaješ, nestaješ…gubiš se u vrtlogu, guta te vir.
Još tri puta, još dvaput, još samo jednom….
I razlijevam se po tebi.
Padamo na zemlju, ne smetaju nas ni grančice ni vlažno lišće ni blatnjava zemlja.
Ležim na tebi, tvoja su se bedra ispreplela oko mojih bokova. Ne puštaš me, želiš da ostanem u tebi, tražiš ispunjenje, potpunost. Usne su nam ponovo zajedno, njima upravlja strast, žestoko ti ližem usne, raširila si ih, još jednom predaja…
Noć, hladnoća, šuma oko nas, ležimo sasvim goli, valjamo se u šumskom blatu.
Igraš se mojom kosom, prstima prelaziš preko moga lica, na njemu ostaju blatnjavi tragovi. Tvoje lice u mojim dlanovima, promatramo se bez riječi. Tvoje me oči pitaju: želiš li me? Moje odgovaraju: beskrajno!
Mjesečina se potkrada među naša tijela, osvjetljava nás, tragove koje ostavljamo jedno na drugome. I dok pišem nešto na tvojim grudima, klizim prstom preko bradavice, ponovo osjećam trag tragova na tebi.
Tragovi!
S grana padaju krupne kapi na naša oznojena tijela, ne mogu ih isprati.
Tragovi!
Ako se jednom i raziđemo, ne postoji nitko tko ih može izbrisati.
četvrtak, 17.05.2007.
NOĆNI ŠAPAT by Vic
Spavaš kraj mene, glava ti na mom ramenu.
Meki je jastuk tvojih snova. Dodiri griju. Kovrče tvoje kose klize. Usne priljubljene uz kožu. Grudi prislonjene uz moje, polagano disanje. Tvoj dlan na njima, miruje.
Spaja nas noćni šapat.
S tvojih usana silazi, prodire u moju kožu, utiskuje se u žile, putuje tijelom, ulazi u svaki zakutak, ispunjava me. Izlazi iz jednog izvora, ušće mu je u drugom. Ono što ti daješ, ja primam. Ono što ti misliš, i ja osjećam.
Povjetarac kad ide ne zastajkuje. Nema snagu, ali je dojmljiv. Ne govori ništa, ipak sve razumiješ. Preplavi te svojim lahorom, znaš. Povuče se, za njim ostaju utisci. I tvoj je noćni šapat takav. Ne mogu ga dodirnuti, a sve mi kaže. Povuče se, i boja tvojih snova ostaje u meni.
Bačena si, slike izviru iz dubina, ti putuješ, tama pa svjetlost, tisuće boja zrcali se. Koračaš kroz dva ili tri hodnika, onaj posljednji sve uži. Prikliještena sa svih strana tražiš izlaz, izlaza nema, postaje tijesno, ostaješ bez daha, krik u noći. Grč prožima tvoje tijelo, odupireš se silama, one idu za tobom, tisuće polipa te hvataju.
Ne boj se snova, ja sam tu!
Oni nisu ništa drugo, samo odraz.
Postoje predvorja u koja se slažu tvoje misli. Postoje ona koja postaju riznicom skrivenoga. Noć oslobađa skriveno.
Ne boj se, čuvat ću te…
Promatraš me, u tvojim očima nevjerica, strah, a onda mir, sigurna si. Hladni zidovi su nestali, sada te grije toplina. Noćni šapat poput čudotvorca seli s usana u tvoje oči: «Dodirni me, stisni uza se, odagnaj sve bojazni…»
Tvoje lice pod mojim dlanovima, promatramo se. Strah nestaje, oslobađa se iskra, prepuštaš se. Grliš me jako, jače, tvoja se kosa razlijeva po mojim grudima. Noćni šapat miluje mi vrat. Znam što misliš, svaka je tvoja misao za mene otvorena knjiga.
Usne nam se dodiruju, meki trag. Sklapaš oči, puštaš da mi dlanovi klize niz tvoje lice, zaokružuju ga, daju mu snagu, ulijevaju sigurnost. Osjećaš kako moja snaga prelazi u tebe, strah postaje prošlost, san dio zaborava. Nanovo se podižu barikade između tebe i riznice skrivenoga, odvajaš se od demona, oni se povlače, nestaju, njihova moć slabi. Čuvam te.
Moje usne teku niz tvoj vrat kao rijeka, za sobom ostavljaju svjetlucav trag, drhtiš. Prstima prelazim preko tvojih ramena, dodirujem grudi, u mojim dlanovima nestaju. Klizi rijeka niz tvoje tijelo, njen je tok krivudav, korito duboko. Osjećaš kako teče u tebe slapovima, voda je topla, grije, punim te, do vrha.
Ljubim ti struk, u tami svijetli, pramenovi moje kose ostavljaju osjenčani trag. Pratim ih prstima, igram se, tražim ih, kao da ću ih ondje zaista dodirnuti. Tvoje se tijelo pokrenulo, voda je postala tekućom vatrom, trag koji blješti je užarena lava što teče u dolinu. Stežem ti struk, dajem ti novu snagu, poticaj. Prekidaš dah, želiš nestati pod tim dodirima, oni ostaju, ne prestaju.
Vatreni jezičci plamte, postaješ buktinjom, tisuće plamenova u jednom, gore. Podižem se iznad tvoga tijela, na tebe pada sjena, sjaje samo oči, u njima žudnja. Dajem ti svoj prst, uzimaš ga usnama, nestaje.
Promatramo se, dugo.
Noćni šapat je struja koja sada govori raširenih zjenica. Dvije se snage pretaču u jednu, ona je moćna, tka niti, plete mrežu, uhvaćeni smo. Tvorimo jedno, oko nas je polje, teku silnice, postajemo matricama čiju će prazninu popuniti usne, dodiri.
Želim te, želja je neuklonjivi trag!
Neka je moj dlan sada opiše, on putuje, opisuje neravnine tvoga tijela. Tvoja koljena na mojim ramenima, osjećam ti listove na vratu, hladni su, grijem ih dahom, prelijeva se preko njih, klizi niz bedra, prodire u tvoju utrobu, toplo ti je. Pratim dah usnama, tvoja je koža mekana, jezik je vruć, bedra ti gore. Glava ti pada na jastuk, zabacuješ je unatrag, puštaš da te osvajam, korak po korak.
I uskoro smo jedno, ti u meni, ja u tebi.
Trenje tijela ponesenih žudnjom. Ruke se dodiruju, prsti isprepleteni. Oči međusobno prikovane, ne miču se. Usne se dodiruju u zanosu, ovlaš, pa snažno. Gutaš me, tvoj me jezik istražuje, prelazi preko mojih usana, okružuje ih sa svih strana, a onda u njih prodire. Nekoliko je svjetala u tvojim očima, ispitujem ih prstima, osjećam da griju, ližem im sjaj.
U trenutku poniremo, grč tijela, zajednički sukus misli, osjećaja.
Dvije rijeke se nalaze i od mjesta svoga susreta teku u jednoj, dok ih račva nanovo ne odvoji i svaka iznova ne poteče svojim tokom. Njihov jedan tok silna je bujica, ona se pjeni, podižu se ogromni valovi, huče, popuštaju brane. Kratak tok, ali osebujan. Dvije rijeke, kad se razdvoje, neće zaboraviti jedna na drugu.
Spavaš kraj mene, ruke ti se ovile oko moje, tvoje je disanje noćni šapat, ispunjava me, da, znam sve, sve znam…
Promatram tvoje mirno lice, odraz zadovoljstva. Nema slika, nema puta kojim sada ideš, nema zidova koji bi te pritiskali. Nema sjena ni demona, riznica je zatvorena, kovčeg je pod ključem, u ruci mi je, čuvam ga.
Dišeš u skladnom ritmu.
Sve je u jednoj boji, ona se zove mir.
Još ću neko vrijeme bdjeti nad tobom.
Još ću neko vrijeme uživati promatrajući te, tvoje lice blista u snu, usne opuštene.
Još ću neko vrijeme upijati tvoj mir, noćni šapat će mi ga prenijeti, i ja ću znati da si sigurna.
Meki je jastuk tvojih snova. Dodiri griju. Kovrče tvoje kose klize. Usne priljubljene uz kožu. Grudi prislonjene uz moje, polagano disanje. Tvoj dlan na njima, miruje.
Spaja nas noćni šapat.
