ponedjeljak, 16.02.2009.
MAGICA 6: ZMAJEVA GLAVA by Vic
Ključ Trećeg misterija
Sine magije Sjevera,
od dvije suštine potječeš: jedne po Majci-Zemlji i druge po Ocu koji je Grom. Po majci imaš dušu koja je vezana za svoje zemaljsko porijeklo, a po Ocu si Vječan. Ti si sin braka (sinteze) majke i oca koji čine porijeklo svih porijekla. Zato u sebi posjeduješ dvije magice: jednu zemaljsku koju na eksperimentalni način možeš koristiti za svoje zemaljske ciljeve i onu drugu, istinsku, koja služi za tvoj unutarnji rast. Po prvoj si čarobnjak i vještac; po drugoj si Magus_Philosophus. U tebi međusobno se sukobe misli od kojih svaka pronalazi tokove vezane za svoj vlastiti cilj. Promotriš li budno svoje misli u svakom trenutku ćeš moći biti svjestan kojeg su one porijekla te progovara li kroz tebe u nekom trenutku prije majka Zemlja ili Otac-Grom.
Zato pomno promatraj sebe, budno siđi u svoje misaono carstvo i odredi sudbinu vlastitih misaonih tokova. Osjeti obje vatre kao snagu koja sagorijeva iz različitih izvora, pri čemu je vatra majke samo zrcalni odraz one Očeve koja dopire iz dalekog Sjevera i na svom putu prema jugu se transformira. Ovisno o tvojoj snazi i tvojim željama Očeva vatra postaje majčinom vatrom, a istinska magica eksperimentalnom. Na tebi je i na tvojoj zrelosti da Očevu čistoću sačuvaš u svom životnom stupu kako bi u tebi nahranila Život. No ako si još uvijek nezreo, odnosno žrtva svojih zemaljskih ciljeva, promotri kako se bistra i čista izvorska voda prlja, njen tok usporava i naposljetku postaje mutnom baruštinom u kojoj krekeću žabe i legu se opake vodene zmije. Želiš li biti čarobnjak ili istinski magičar? Sine magije, odluka je na tebi i ona se uvijek poštuje. Ti imaš dvostruki potencijal i uvijek sam odlučuješ. Nisi rođen samo za zemaljskog ratnika; ti si ujedno magičar. Samo znaj: ono što s Očevom magijom učiniš te kako je i s kojim ciljem transformiraš, takva će ti biti plaća na zemlji.
Sine magije,
uzmi sada mač i bori se protiv svojih nečistih misli jer one imaju ubojitu snagu. Ništa ne ubija kao misao koja isključuje druge. Ništa nije toliko smrtonosno kao one misli koje na tjeraju na djela koja bi potpomogla osobni rast na tuđu štetu. No misli su jače samo od onoga tko ih nije svjestan i ne živi budno. A tko ih se nauči promatrati, njemu te zle gospodarice lako postaju sluškinje. Tako Smrt služi Životu. Ali ne uvijek i ne u svakom slučaju, jer mnogo je spavalica.
To je Treći ključ za istinsko shvaćanje Misterija.
Naoružan mačem i Knjigom prolazim kroz sve uže tjesnace vlastite Tamnice.
Umjesto sunčeva svjetla na nebu vidim mjesečinu čiji me sjaj okiva ledenom hladnoćom. Posvuda tama koju presijecaju plavičaste trake mjesečeva svjetla. Iz kamenja izlaze zmije koje me zavode. Kako koju uzimam u ruke, tako dopuštam da me neka od mojih prošlih misli obuzme i mnome zavlada, jer svaka ta zmija jedna je moja misao zakopana u podsvijesti: jednom nastala, nije iščeznula, samo je duboko skrivena i kadšto izađe na površinu da bi samu sebe ojačala. A da bi ona preživjela mora me posjedovati.
Zato svaka od tih zmija ima hipnotičku moć. Pogledam li je u oči ne mogu joj odoljeti; ona na mene zrači snagu jedne iluzije kojoj sam se nekad poklonio i nadvladat će me u onoj mjeri u kojoj s istim iluzijama još nisam raskrstio. Majka-Zemlja, koju je ljudska glupost pretvorila u okrutnog i ljubomornog muškog boga prirode, tako je postala idol ljudske vrste i transformirajući Magicu Oca-Groma, čovjek joj se podredio pretvorivši je u vlastiti totem. Iz nje iznjedren je Mammon.
Promatram kako se zmija savija oko mog tijela i shvaćam da sam ja mač čija oštrica otupljuje u onoj mjeri u kojoj sam nejak da se suprotstavim njenim zavodljivim moćima. Ona me osvaja s priličnom lakoćom; čak iako znam da je djelo prijevare, nemoćan sam da joj se oduprem.
No u trenutku moje najveće slabosti dosjetio sam se da je ponekad potrebno mirno i nepristrano promatrati sve što se s nama događa te da nekad oružje sile nije upotrebljivo. Stoga sam joj dopustio da uđe u mene, osjetivši kako prodire kroz moju čeonu kost u mozak i kanalima putuje prema jugu mog bića. Ondje je zapalila vatru koja je počela odozdo izgarati moćnim plamenovima i vrlo brzo osvojila srce i glavu. Ova snaga, remeteći jedinstvo, izaziva razdor elemenata u tijelu i nagoni na djelovanje koje doduše potiče osjećaje, ali aktivira intelektualno djelovanje i razvija filozofsku misao lišenu ikakve mudrosti, najčešće usredotočenu na moje osobne želje i ciljeve koje volja usmjerava k djelu ne mareći za prava drugih jedinki. Ovako je nastala racionalna filozofija koja ispod krinke svoje ledene intelektualne hladnoće prikriva sjaj neizrecive pakosti prema prirodi.
Promatram tu vatru kako se uspinje k mom mračnom nebu koje mjesečevim sjajem odražava svjetlo Sunca skrivenog s one strane majke zemlje. Iz njenih plamenova izdižu se zmajeve glave, njih na tisuće, koje potirane mojom vlastitom unutarnjom voljom i snažno gonjene mojom nagonskom vatrom potiču misaono djelovanje u skladu s nagonima. Na osnovu Uvida shvaćam: svako je moje misaono djelovanje posljedica nagonske reakcije koja djeluje u skladu s mojim za zemlju vezanim ciljevima, a svi osjećaji koji se pritom aktiviraju za cilj imaju samo jedno: služiti nagonima, najčešće ih prikriti, tako da i ljubav na površini moje duše postaje zamkom, klopkom i prokletstvom. Tako svako «ja» služi isključivo sebi i tako ona druga «ja» doživljava samo kao sredstva na putu do ostvarenja vlastitih ciljeva. Iz te nesretne matrice, iz tog legla užasa i samoobmanjivanja, iznikla je ponosna ljudska kultura koja se temelji na licemjerju i prijevari.
I vidjeh tada na tisuće leševa na zgarištu moje zemaljske duše. To su umrle matrice tuđih želja i osjećaja koje sam zgazio djelovanjem koje je išlo meni u prilog, a na štetu drugih. Zgranuh se koliko sam štete počinio drugima za svog života. Ne pronađoh nijedno opravdanje za sva svoja djela, osim onoga koji mi daje za pravo da sebi činim dobro tako, da pritom štetu činim drugima.
I taman kad pomislih tako, preda mnom se stvori moćna Zmajeva glava koja je sijevala vatrom. Lelujajući iznad mene, činila se neuhvatljivom i varljivom. Progovorila je ovako mi rekavši:
«Svako je tvoje djelo bilo opravdano, jer je posljedica jednom sačinjenog uzroka. To je splet okolnosti koji ti ne možeš zaustaviti i u kojemu kao sin magije Majke-Zemlje moraš sudjelovati»
Osjetio sam nepovjerenje i izvadio mač iz korica. Blještava oštrica zasjala je u tami, spremna za udarac. Ali Zmajeva glava bila je odveć spretna. Izmakla se na sigurnu udaljenost i sarkastično nasmijala.
«Ako je svako moje djelo opravdano…», rekoh: «…zašto na dnu moje duše, u mojoj vlastitoj unutarnjoj mrtvačnici, leži toliko leševa onih koje sam pregazio? Zašto je ovdje tako mračno i zašto tolike tame i takvih užasa nisam svjestan na površini, tamo gdje caruje moja na vanjski svijet usredotočena svijest?»
Zmajeva glava me pogleda u oči iz kojih je blještao neizrecivi sjaj. Približila mi se. Htjedoh udariti mačem, ali nisam imao snage. Njen govor krasila je neizreciva inteligencija:
«Postoje osigurači koji čuvaju svijest od podsvijesti, jer kad bi svi podsvjesni sadržaji u samo jednom trenutku preuzeli svijest, nitko ne bi mogao ostati zdravog razuma. Ja sam čuvar podsvijesti, ja sam onaj koji te tjera da razvijaš svoj život na površini i ne dopuštam ti ovdje ući. Zato i stojim ovdje jer ti dalje neću dozvoliti. To ti govorim ja, vladar magije Majke-Zemlje, bog slijepih, antropomorfno čudovište koje su nahranile milenijske zablude»
O čarobna Valkiro, dodirni me svojim nježnim prstima pa svojim ženstvenim čarima raspiri u meni snagu ratnika, da slomim čudovište koje doduše mudro zbori, ali je tijekom epoha i vremena zastranilo u svojoj zemaljskoj pohlepi. Daj mi svoje usne, ljubi me, prenesi na mene snagu vječne Mudrosti i u meni zapali odlučnost i volju da ga sasiječem mačem. Potakni me da to učinim za oboje, za tebe i mene. Ti, koju mi je Odin poslao da me služi, uzmi sada Knjigu mistike pa mi iz nje pročitaj stihove koji u sebi sadrže šifru za prolazak dublje u Bezdan. Neka oni ojačaju moju snagu i neka me njihova neizreciva moć obodri da mačem odsiječem glavu ovoj nemani i pružim korak dalje, na putu do novih spoznaja. Usnama mi ih došapni i neka one budu tik do mojih tako da svako tvoje slovo, svaku riječ, kao i onu mudrost koja iza njih stoji spremno progutam i iznutra doživim kao svjetlo Uvida. Daj mi svoj dah da ga upijam i svojim se očima na mene snažno usredotoči, da mogu osjetiti golicanje duboko u svojoj nutrini, jer će ono u meni probuditi istinskog ratnika.
Prišla si mi, otvorila Knjigu, snažno se privila uza me i svoje usne približila mojima. Snaga osjećaja se pokrenula. Udahnula si u mene snagu, obnovila ratničku moć. Zmajeva glava, promatrajući što se dešava, istom se povukla, a onda se, vidjevši da sam ponovo isukao mač, povukla dublje u Bezdan. Za njom iščezli su i vatreni plamenovi koji su najprije potonuli u jednom od vatrenih jezera, a potom se ugasili. Mjesečeva svjetlost je potamnjela. Zrcalno svjetlo sunca je izblijedjelo. Posvuda zavladao je mrak. No osjećaj beznadnosti je prestao. Iza svega stajala je čudnovata sila protiv koje magica zemlje nema oružja.
I iz tamnice začuo se Odinov glas koji mi iz tvojih usta izreče ono što si pročitala u Knjizi:
Sine magije Sjevera,
ljubav prema sebi koja ne isključuje druge, i koja se nesebično dijeli, poništava vatrene plamenove koji izgaraju iz središta Žudnje. To je prvi preduvjet da se Očeva Magica očuva i da se bistra voda otopljenog snijega sa sjevera izlije na južni pol tvoga bića i očisti mu Riznicu. Kad se to po prvi puta dogodi, vatreni plamenovi počinju se gasiti, a Zmajeva glava tone dublje u Bezdan, sve dok jednoga dana sasvim ne napusti tvoj životni stup. Tako vatrena jezera u tebi postaju zgarišta gospodarice Smrti, a umjesto leševa koje si prosuo za svoj dobitak, odjednom vidiš strvine onih koji su te tjerali duboko u propast.
Sine magije,
siđi sada u središte najlažnije od svih vatrenih jezgri što se kriju u tebi i raskrinkaj vlastitu dobrotu i razbor kao prijevaru, a sva tvoja humana stremljenja kao sramotu proizišlu iz pljačke Očeve Magice i njezine upotrebe u svrhu sebičnih ciljeva onih što oteše svjetlo pa ga luče za potrebe održanja paralelnog svijeta. I čuvaj svoju Valkiru, poslao sam ti je kao onaj skriveni Drugi dio tebe, ne samo da ti pomaže kao sluškinja, već da te upozori da je ljubav među vama jedina snaga koja nadvladava sve opasnosti na tvom putu.
I ne zaboravi što je Treći ključ misterija:
Zračim u tebe Zmiju omotanu oko mača, njezinu blještavu snagu koja napada tvoj sustav čvrsto vezan za materiu magicu; zračim u tebe jasno proviđenje Svijeta gnjeva, spoznaju o krajnjim uzrocima i posljedicama koja će te sučeliti s besmislom misaonih tokova koji ih premošćuju.
Zračim u tebe svijest o mislima koja će ti pomoći da shvatiš da djela iz misli nastaju, i da je misao ona koja potiče na djela. Zračim u tebe svijest o licemjerju kojim pokušavaš zaustaviti djela potaknuta mislima i na lice stavljaš masku pod kojom se nastojiš sakriti da ti misli ne bi bile otkrivene.
subota, 07.02.2009.
MAGICA 5a: OBRAĆANJE ODINU DRUGO by Vic
(obraćanje bogu rata)
De furore Normannorum libera nos, Domine
(Oslobodi nas Bože od divljanja Normana)
nordland - bathory
O slavni i veliki Odine rata
U daleka prostranstva poveo si nas i u boj nagnao
A tvoje nemilosrdno lice zemlje i rata
Jednoga nas dana navede na Lindisfarne
Ondje sasjekosmo monahe i otjerasmo kršćane
Da ne pretjeram mačem sam im glave nemilice skidao
Otok ispraznismo i trag njihova križa zatrsmo
Vatre zapalismo i nastambe im nakaradne na ruglo izvrgnusmo
Križ smo njihov u more bacili zlatninu svu prisvojili
Za ljude sa Sjevera kruh smo brodovima poslali
Na otoku dva smo puna stoljeća vladali
I odavde bitke nove tkali pa brodove ratničke odašiljali
Na Franačku smo državu krenuli glavu papinsku zaiskali
Sred Europe požar osvajanja naših silovitošću se zapalio
Kršćani kleknuše pokraj oltara svojih te svom lažnom bogu i svecima poručiše:
De furore Normannorum libera nos, Domine
O slavni i veliki Odine rata
Mora smo velika oplovili i kopna mnoga osvojili
Roblje nam bijahu te zmije lažljive siktave što dvostrukim ćudoređem vjeru zaživješe
Poučavali su jedno radili drugo i boga svoje prevare zlatom su optočili
Pustismo vjetrove da od juga zapire i u Sjevernoj nam zemlji led otope
Srca su kršćanskih licemjera kruta težnje nevjerničke
Pod križem svoga Krista pljačkaju i pale, pod prijetnjom u demone svoje krste
Dok ih zatirasmo u zemljama njihovim, bogove nam naše na Sjeveru srušiše
Podaj snagu ljudima magije Sjevera da obnove veliki rat
I krenu na špilje razbojničke što oko oltara prijevare se kotve
Oboružaj ih mačevima rata ritualima ih snaži
Nek' oštrice njihove liju krv nevjerničku i neka im boginje zemlje pomognu
O daj nam snagu magije moćne
Da se od križa izdajničkoga branimo i crkve bestidne im spalimo
Njihova je vjera na riječima snažna, djelo im je ništavno
Pod krinkom Krista šuljaju se u krv pa je truju, ti izdajnici lakovjerni
Religijskim svecima iskopat ću oči
Od Istoka do Zapada vatre će istine gorjeti
U svakoj od njih po jednog ću idola lažljivog zapaliti
Veličinama što lude glave u magli stvoriše ruke i noge mačem treba sjeći
Religijskim idolima oči magične valja zastrti
I njihovo prozirno idolopoklonstvo sa zemljom samom sravniti
To su oni iznutra prazni što van sebe zablude podigoše
Da bi sami pred sobom kao lašci
u vjeri se nevjerničkoj opravdali.
Dočuvši ove riječi bog rata poručuje sinu ratniku:
Moje je lice na zemlji mračno
I ono što rat u sebi ne štuje na rat zemlje nagnan će biti
Čuvao si sine magiju Sjevera zasjesti kraj vatre znao
Božanstva crna zazivao da u ratu ti pomognu
Magijao oko vatre, zazivao demone
Oni su ti pomogli da dušama lažljivim oko križa udarac zadaš
Magijao oko vatre lubanje k nebu podizao
I magijom si tom svinje kršćanske u plač nagnao.
No vremenom magiju zemlje i prirodnih sila si odagnao
Izabran od početka za svevišnje si bio
Obučih te svim znanjem što prirodne sile pokreće
A sada si Mudrošću odjeven i puti su ti drugi
Stoga se Mudrom bogu obrati jer on je tvoj Kralj
I utišaj pregnjevno srce svoje
Jer s prošlošću raskrstio si i Odina rata nadvladao
U vatri i ledu Mudrost te Znanja i Misterija krstila;
Uteci se sada Znanju moćnome i Magiju sjevera primijeni
Otopi led oko srca ljubav potraži
Ratničke vatre pogasi utišaj čula
I na Ono drugo u sebi potiho se glasom vjerničkim obrati
Moje će te drugo lice u Mudrosti prihvatiti
Jer ratove što na zemlji u tami stvorih zrenjem svojim nadvladao si.
četvrtak, 05.02.2009.
MAGICA 5: ĐAVOLSKA MATRICA by Vic
Ključ Drugog misterija
Sine magije Sjevera,
ono što veže za svijet prolaznog toliko je čvrsto, da to ni zamisliti ne možeš. Sve čemu si se za svog života posvetio ostalo je utisnuto u tebi kao čitav niz slika koje ti se uvijek iznova mogu vratiti i nanovo te okovati. U riznici tvoje podsvijesti postoje milijarde zapisa koji se aktiviraju ovisno o trenutku i strovaljuju na tebe upravo kad smatraš da si ih nadjačao i da ti ništa više ne stoji na putu. To je ujedno tajna Satana koji je kušao Joba; ono što iskušava zlo je svega onoga što pojedinca vezuje za svijet. A sve dok je moć prolaznosti dovoljno snažna, pojedinac ne može razotkriti tajnu Drugog misterija.
Zato budi uporan i hrabar i iz sve svoje nutarnje zrelosti i Uvida ne dopusti da te svladaju vlastite sjenke osjećaja i misli. Uspni se na vrh vlastite planine i odozgo budi miran promatrač onoga što u svojoj nutrini opažaš. Promatraj kolotečinu vlastite paklene vatre kako ti se približava i iz grotla uznastoj izdvojiti plamenove koji sačinjavaju tvoje misli i osjećaje. Siđi u dolinu, suoči se s njima i pusti da prođu kroza te, a da te nimalo ne okrznu. Ne suči mač i ne bori se jer sada je bitno da se naučiš drugoj vrsti borbe: borbi bez borbe, mirnom svjedočenju onoga što ti se događa, da promotriš kako svi ti procesi prestaju djelovati kad im ne dozvoliš da u tebi probude stare misli i osjećaje.
Sine magije,
vjeruj onome što ćeš sada vidjeti, ali se ni za što ne veži. Prijevara posjeduje moć samo nad onim tko u njoj želi sudjelovati, a tko ju je nadmašio, njemu ništa više ne može.
To je Drugi ključ za istinsko shvaćanje misterija.
Stojim na vrhu planine i promatram užareno nebo vlastita pakla. Sada sam suočen s istinom o sebi van svih krinki i zahvaljujući Uvidu dobivam priliku vidjeti od čega se sastoji nutrina mog bića. Zamjećujem da svaka moja misao aktivira novi plamen, da se tisuće i tisuće srodnih plamenova združuju stvarajući međusobno izolirane vatrene jezgre i da one čak i kad stanu gorjeti ne prestaju tinjati. U svakom trenutku ova vatra može se nanovo zapaliti i to ponovno sagorijevanje obično nazivamo sjećanjem. Kad čovjek kaže da od svega ostaje samo sjećanje, potpuno je u pravu, iako nesvjestan kakvu magičnu moć na svijest pojedinca ono ima i na koji ga to način drži okovanim za prostorno-vremensku iluziju.
Mač je u koricama, ali sada potpuno beskoristan. Valkira je ostala na dnu planine i dok moje misli teku k njoj, na jednoj strani neba zamjećujem silovito komešanje vatrenih plamenova. Probudilo se jedno sjećanje. Isti vatreni žar najprije se razgorio, a onda mi silovitom brzinom krenuo u susret, da bi me naposljetku zatočio sa svih strana i dodirnuo svojim plamenovima. Svaki od njih nosio je u sebi snagu jedne slike iz moje vlastite prošlosti i kad sam odlučio u sebe propustiti jedno iskušenje on je ojačan ušao u moje biće, poput tekuće lave razlio se niz kanale zmijaste vatre i osvojio donju utvrdu plexus sacralis.
Misli su me vratile u dubinu mog fjorda, u ona stara vremena kad smo se kalili za buduće bitke i radili u okolnim šumama koje smo golim rukama krčili. Začuo sam zvukove glazbe, žamor ljudskih glasova, govor netaknute prirode, i šum ledenih vjetrova koji su se svom snagom spuštali s obronaka pravo u dolinu. Pokraj srca postade mi toplo jer su se probudili osjećaji vezani za ona drevna vremena: na hram u kojemu smo položili zakletvu; na djevojke dugih pletenica koje bi nas s divljenjem promatrale; na valove koji su oplakivali obale posebnim šumom kakav nigdje drugdje nisam čuo.
U tom trenutku čarolija me svladala. Osjetio sam kako polako ponirem u bezdan. S vrha planine nezaustavljivo sam klizio u dolinu. Misli su mi sustizale jedna drugu, a osjećaji se rojili. Kako sam sve više osjećao moć stvarnosti koju sam nekada proživio, tako je vatra koja se pozadi svega nalazi kao suština iščezavala iz mog pogleda. Uvide sam postupno gubio, a umjesto njih izoštrile su se moje oči koje su u toj svakodnevnoj stvarnosti jasno zamjećivale svaku pojedinost i vjerno mi dočaravale moju pradavnu prošlost.
Tada sam u razdraganom mnoštvu opazio sebe, ali tako da sam mogao jasno opaziti svoje osjećaje i misli ovisno o trenutku. Po prvi puta mogao sam se suočiti s činjenicom da nijedno djelo koje sam pokrenuo nije bilo motivirano razlozima koje sam sebi umislio. Opazio sam da su moji osjećaji bili laž. Da su moje misli bile toliko aktivne, da su mi sprečavale dublji uvid u kakvoću vlastita bića. I da sam živio u dubokom neznanju o sebi, smatrajući sebe ispravnim, a sve ostale krivcima kad mi ne bi išlo po volji. Iako hrabar borac u dalekim zemljama i na dalekim morima, unutar sebe bio sam nitko i ništa, jer nisam živio svoj život u slobodi niti sam utjecao na svoje odluke, nego sam bio življen od snage vlastite vatrene jezgre. Ona je mnome upravljala i vodila me unaprijed određenom kolotečinom na koju nikako nisam mogao utjecati.
U meni kao promatraču sada se probudio otpor. Svjesnom kakva me prijevara držala u šaci, prijevara koja se lukavo šuljala iza mojih leđa i na razne me načine uvjeravala da je život potpuno u mojim rukama; svjesnom koliko sam bio slijep i nemoćan išta promijeniti te motiviran uzrocima samo izvan sebe, nipošto u sebi (tamo je vladala potpuna pustoš neznanja); svjesnom svega toga odjednom mi se povratio Uvid. Sada sam sebe sa strane mogao promotriti kao skup mrtvih stanica koje ližu unutarnji vatreni plamenovi što kao svoje ishodište imaju gomilu vatrenih lažnih bogova u središtu zemlje. Ono što je te stanice činilo živima bio je privid, varka. A ono što je raspirivalo vatru svijesti nije bilo posljedica rada neurona u mozgu (njihov rad bio je samo popratna pojava aktivnog djelovanja vatre, dakle nipošto uzrok), već Svijest Protivljenja, đavolska matrica koja se popunjavala u vatrenom jezeru u središtu zemlje i odavde na površinu raspirivala iluziju svjesnog života. Moja svijest dakle nije bila moja svijest. Ona je bila određena zbirkom zapisa koji su zajedno združeni oblikovali osjećaj jedne stvarnosti koju sam dijelio s onima sličnima sebi.
Ja sam bio uvjeren da živim, a zapravo sam bio mrtav.
Ja sam mislio da postojim, a u stvari je kroz mene postojalo nešto drugo.
Ja sam mislio da djelujem slobodno, a u stvari sam čitavo vrijeme bio zarobljen trima matricama: jednom osobnom, drugom vezanom za prošlost prije života, i trećom koja je okovala čitavo čovječanstvo.
Ja sam vjerovao u Odina, a u stvari sam služio boginjama prirode, kao što to rade svi koji sebe smatraju živima. U hramovima i crkvama širom svijeta nije bilo Svjetla, već ih je zarobila moćna iluzija Tame koja je stvorila Imitaciju prvobitne Mudrosti i ponudila je svojim zatočenicima kao gotovo rješenje za spas. Sve velike religije nastale su na osnovu Velike prijevare.
Odjednom svjesnom kako se Velika prijevara ušuljala i na moja mala vrata i okovala me za nepostojeće, bijes je u meni jačao, ali nakon nekog vremena osjećaji su mi bili potpuno blokirani i preostao je samo još Uvid, kao na početku. Umjesto prirode i ljudi koji su je uživali mogao sam oko sebe promotriti jedino vatrene jezgre koje su se širile jedna na račun druge i izgarale u bjesomučnim plamenovima mržnje i gaženja tuđih prava, sve pod krinkom takozvane ljubavi i navodne trpeljivosti.
Odlučio sam smjesta i bez odgađanja prekinuti ovaj pakao u sebi. Primijetio sam da mi se isti vatreni jezici nanovo približavaju i tada sam otvorio Knjigu Magije. Ondje je pisalo:
Samo pusti da prođe kroz tebe. Ne stvaraj otpor i ne sudjeluj u magičnim moćima te vatre. Ona će ući kroz sjeverni pol tvoga bića, a na južni će izaći i tako za sobom pokupiti sve ono sebi srodno i jednom te zauvijek osloboditi veze s prošlošću.
Plamenovi su svojim prolaskom kroz moje biće dohvatili moju nutrinu i poigravali se mojim osjećajima. U meni probudile su se sumnje. Brojni glasovi da izmišljam. Da mi je vrijeme da se vratim i pokušam promijeniti vlastitu prošlost, kako bih se izborio za bolje sutra u novom tijelu. Da mi je određeno vladati sjevernim narodima jer posjedujem sposobnosti i sklonosti koje takvo što pospješuju. Da će mi se u jednoj paralelnoj stvarnosti, gdje još uvijek postoji vrijeme koje je za mene tek pradavna prošlost, pokoriti svi narodi juga.
Ali uspio sam utišati te misli.
Pustio sam ih da prođu kroz mene i mogao osjetiti kako nestaju, kao da ih nešto briše. U jednom trenutku sva je vatra u meni prestala gorjeti. Osvrnuo sam se i ponovno se pronašao na vrhu vlastite planine. Vatreni plamenovi sada su se udaljili. Užarena lava bi doduše krenula prema meni, ali me nije mogla dohvatiti. Osjetio sam da magična moć vatre nada mnom prestaje.
O dođi meni, čarobna Valkiro, pristupi mi, svoje mi usne podaj i svojim me toplim rukama iscijeli. Pusti da ti ljubim usne i promatram oči u kojima otkrivam žar kakav nigdje izvan njih ne postoji. Stisni se uza me čvrsto i glavu mi na grudi položi da ti mogu milovati kosu i igrati se pramenovima. Neka moji prsti u tebi probude snagu starih sjećanja, tako da i sama možeš steći Uvid u što se pretvara drama svačijeg života. Pođi sada sa mnom, siđimo s moje planine. Vrijeme je da noćiš na mojim grudima i zadovoljno predeš pod mojim dodirima.
I dok smo zajedno napuštali vrh moje planine, s neba zaorio je Odinov glas:
Sine magije Sjevera,
otpustio si vlastitu vezanost za Veliku iluziju i kroz Uvid spoznao tajnu misterija Smrti koja se uvijek iznova preporađa u lažni život. Raskrinkao si djelo Velike prijevare u sebi i spoznao da zapravo nikada do ovoga trenutka nisi živio i da je za istinski život potrebno posjedovati Znanje o svim elementima Prirode, jer sve dok je spoznaja ograničena samo na četiri osnovna, takvo stanje nije životno već smrtno.
Sine magije,
zađi sada u špilju Misli i Djela, kako bi otkrio veliku tajnu o procesima koji pospješuju svako djelovanje u donjem svijetu. Ponovno se opremi mačem i knjigom. A dražesnu Valkiru nipošto ne ostavljaj samu, trebat će ona tebe, a i ti nju.
I ne zaboravi što je Drugi ključ misterija:
Zračim u tebe Magiju koja te podsjeća na bol što je uzrokuješ samom sebi i drugima; zračim u tebe moćnu seksualnu energiju koja će ti iz bezdana podići Suštinu i na površini objelodaniti kristalnu jasnoću animalne ženke i mužjaka.
Zračim u tebe Magiju koja će razotkriti tvoju ljubav kao prijevaru i ismijati sve riječi koje si jednom izrekao, jer ćeš postati svjestan da je svako tvoje naizgled stabilno uvjerenje samo stvar prolaznog trenutka, ovisno o stanju tvoje krvi zatrovane demonskim utjecajima iz one strane Pakla.
Zračim u tebe Magiju koja će ismijati sve tvoje plemenite osjećaje i postaviti ih na stup srama, sučeliti te s pravim uzrocima tvojih djela pa te postaviti pred njihove posljedice, da jasno možeš shvatiti da si oduvijek bio Nitko i Ništa.
Zračim u tebe Magiju i trujem ti jastvo snagom buđenja o sebi, tako da ono u svakom trenutku može postati svjesno istinskog Sebe i umrijeti na oltaru žrtve za Onoga koji ima doći, a Prvi je i Posljednji.
Zračim u tebe Magiju iskupljenja koja će čitav tvoj životni stup sravniti sa zemljom kao Babilonsku kulu i na istom mjestu postaviti kamen temeljac za kristalno SEBSTVO kakvo je ovdje nekada postojalo.
Zračim u tebe snagu Magica Occulta koja će baciti jasno svjetlo na najmračnije bezdane tvoje vlastite podsvijesti i postaviti te nasuprot tvojih vlastitih misli čiju ćeš proračunatost moći jasno osjetiti; zračim u tebe sve-svijest o vatri koja te iznutra proždire i čije je ishodište pleksus sacralis, čiji plamenovi kanalima putuju do srca, truju ga i zamračuju jasnu razumsku svijest, razotkrivajući ti očitu činjenicu da je ona vječno pod utjecajem nižih nagona.
Zračim u tebe Moć što će ti na dnu vatrenog jezera ismijati Razum.
Zračim u tebe Sramotu o sebi koje ćeš postati svjestan.
Zračim u tebe sve magične moći putem kojih ćeš osvijestiti adamitsku prijevaru u sebi: Zmiju nagona, Evu pokvarena srca i prevarenog Adama koji robuje žudnji; zračim u tebe svijest o raskolu JEDNO u DVOJE, o postanku spolnih nagona, ponovnoj težnji za jedinstvom i nemogućnosti da ga ostvariš izvan sebe.
ponedjeljak, 02.02.2009.
MAGICA 4a: OBRAĆANJE ODINU PRVO by Vic
(obraćanje Bogu Mudrosti)
Pred oltarom Prve spoznaje ratnik sirove snage kliče Odinu pa mu poručuje:
Mračna su prostranstva tamnice moje
I postoje mjesta gdje nesazrio ne htjedoh još zaći
Ali osjećaj da vjera plamenovima pripada
Što poigravaju se glavama ludih slijepih
Snaži me da odlukom ustrajem i usred Pakla bitku dobijem.
Mračni su bezdani čijim škriljama s mačem u ruci prkosim
A usred Tamnice proklete mnoštvo se paklenih plamenova pali
I kad mi Bezdanova snaga poručuje: «Odstupi!» čekam znak odozgo da Žeteocu odgovorim
Da nasmijem se Smrti i slijepome
Onim drugim u sebi
Patnja, posvuda je patnja, bol neizmjerna što pod plaštem ljubavi neostvarive se krije
U boli se rađa, u boli umire tanano zrnce Vječnosti
I dok Nosioce razdiru plamenovi, žar Svejedinstva
Volja mi čvrsta stoji s Đavlom ukorak da hodim, magiju Svijeta da poništim.
Mračna su prostranstva tamnice moje
Na tisuće zmija pod mojim nogama sikće, stravična je prijetnja
Iznutra volja kroz bezdane svijesti probija se: Ne želim biti mrtav!
O smrtniče, gorka li je utjeha, umrijeti ćeš jednom, hoćeš
Makar za Ono drugo što rođenjem u sebi po baštini vječnoj nosiš
Mračni su bezdani čijim škriljama s mačem u ruci prkosim
Neizrecivi strah iščezava tamo gdje Mudrost nanovo se rađa
U svjetlu Uvida sljepilo nestaje i volja iz dubine neuništiva se rađa
Da nasmijem se Smrti i slijepome
Onim drugim u sebi
U boli rađa se Znanje, Magica Occulta što preživjela je vrijeme
Za neznalicu patnja, za junaka djelo što spoznajom u dubinu prodire
Sve je u vremenu prolazno i s lažnim svecima koje kuju nestaje
Njihovo je vrijeme u Znanju potrošeno: Istina će gorka na vidjelo izići.
Religijskim idolima iskopat ću oči, zatrti im trag
Ne postoje oni nigdje do u glavama onih što povjerovahu lašcima
Lažnog Mojsija, Isusa, Muhameda slave, toteme im u srcu i kulama grade
Da bi na njihovoj Spoznaji vlastite plodove slatke ubrali.
Religijskim idolima odrubit ću glave, ispiti im slanu astralnu krv
Jer ne postoje do u osjećajima zabludnih što glupošću ih svojom hrane
Lažne ću svece, molitve, obrezanja i klanjanja u kulama od kamena
Spržiti ognjem što duboko u duši Sina Kainova svjetlost je zapalio
Odine, svjetlo koje svijetliš ponad gorskih vijenaca
i svojim se sjajem zrcališ na površini hladne vode fjordova Sjevera
Zastri svojom Magicom prijevarnu gnusobu Jeruzalema, Rima i Meke
I podaj mi mač svjetlosti da im snagom Magice glave odrubim izdajničke.
Dočuvši ove riječi Odin poručuje Sinu ratniku:
U tvojim je vjeđama svijet što svijetli
Tamnicom istine skrivene zastrt
Napreduj ratniče, na kule od kamena kreni
Trag im tamni uništi da slijepi progledaju
U tvom je posjedu Znanje što šaptom mudrim besjedi
Tko u tvoje oči pogleda Magicom se hrani
Podari im moć Sveviđenja
Da u svetišta zla pljunu i vlastitom se hramu okrenu.
nedjelja, 01.02.2009.
MAGICA 4: VELIKA PRIJEVARA by Vic
Ključ Prvog misterija
Sine magije Sjevera,
napreduj kroz vlastiti đavolji svijet i ne obaziri se na utvare što ti bljuju otrove u lice. Mračne i hladne špilje iz kojih ne možeš pronaći izlaz obilježavaju svaku predrasudu s kojom si se sjedinio i sve dok je ne odbaciš, nećeš moći izaći niti ugledati jasno svjetlo dana. Priviđenja što ti se ukazuju obilježavaju tvoje vlastite misli, a zvukovi iz dubina koji odzvanjaju poput jeke su tvoje vlastite riječi što si ih izrekao u prilog lažima kojima Velika prijevara truje svijet. Svjetiljke koje na mjestima svijetle i prema kojim instinktivno kreneš očekujući pomoć i spas su svakodnevna bolna upozorenja koja dolaze u obliku opomena drugih, ali ih svejedno ne možeš dohvatiti jer te njihova svjetlost toliko zaslijepi, da ponovno ne vidiš ništa i radije se vraćaš tami. Brojne rupe u koje propadaš obilježavaju trenutke padova nakon uspona, povratak natrag u ona stara iskustva koja još nisi sasvim proživio i koja na licu mjesta smjesta moraš razriješiti tako što ćeš izvući pouku i za sebe pronaći najbolje moguće rješenje.
Sine magije,
hladan povjetarac koji ti zaustavlja dah na dnu Pakla tvoje vlastite tamnice dašak je Sjevera odakle struji čista Magica koja u tebi budi želju za obuhvaćanjem smisla života. Utvare mrtvih koje vidiš plod su tvoje vezanosti za prolazno, a bol koju pritom osjećaš djelo je tvojih besmislenih osjećaja koje si u neznanju poistovjetio s Velikom iluzijom. Žetelac koji grabi na putu i svakodnevno sabire žrtve koje je pokosio djelo je tvoje svijesti programirane za početak i kraj. Grozna zvjerad koja ti se unosi u lice, skrivajući se ispod krinke čarobne Nimfe što te zavodi svojim čarima, su tvoje strasti kojima još nisi zagospodario i koje tkaju paukovu mrežu oko tvoga bića želeći te uhvatiti u svoju zamku. Odraz svjetlosti na hladnim i vlažnim zidovima špilje otkrivaju svu moć Velike iluzije koja zavarava tvoje oči želeći da pođeš putovima Imitacije i okreneš leđa blještavom Izvoru koji se otežano probija kroz pokvarenost tvog vlastitog bića. Sužnji koje putem susretneš i rado ti nude pomoć, želeći ti se uvući pod kožu jer ti šapuću na uho ono što voliš čuti, lažljiva su kopilad sila koje žele zarobiti ratnika, a među njima prepoznat ćeš svećenike, svece, gurue, duhovne majstore i iscjelitelje svijeta, one koji su opljačkali Mudrost i na njezinim ruševinama podigli svoje hramove i svijetu krenuli obznaniti neku svoju istinu.
Sine magije,
ne vjeruj ničemu što u vlastitim dubinama vidiš, čuješ ili na bilo koji način osjetiš. Prijevara je usidrena u tvojoj vlastitoj krvi, a njezina moć biva najjača kad kreneš putovima Magice.
To je Prvi ključ za istinsko shvaćanje misterija.
Naoružan mačem i Knjigom, hodim mračnim i vlažnim bezdanom kojega presijecaju brojni uski međusobno isprepleteni podzemni kanali od kojih su neki tako maleni i skučeni, da se kroz njih jedva može proći. Iz daljine dopire urlanje Zvijeri, a vatreni plamenovi što mi s vremena na vrijeme iz dubina dotaknu lice sačinjavaju prijetnju želeći da se povučem natrag, vratim na površinu i nastavim živjeti svoj uobičajeni zemaljski život bez briga. Svejedno se ne plašim, već idem dalje, i kako napredujem, tako se napetosti povećavaju, a ja sam izložen sve većem pritisku.
U jednoj dubokoj špilji, osvijetljenoj nekolikim bakljama koje su svijetlile s vlažnih zidova, naišao sam na Majstora koji je usred prostorije mirno i nepomično sjedio nastojeći se mentalno i astralno povezati s višim svjetovima. Osjetivši me u svojoj blizini otvorio je oči i ne promijenivši izraz lica rekao:
«Ratniče…tvoja nakana da prođeš kroz moju špilju bez da me istinski upoznaš je u najmanju ruku bijedna. Pogledaj me u oči i reci mi što vidiš»
Isukao sam mač i prišao mu. Nisam primijetio da ga je moja reakcija uplašila.
A u tim očima vidio sam sve ljepote svijeta. U istom trenutku prišli su mi blještavi anđeli zemlje bodreći me.
«Kao što vidiš svijet je Ljubav», rekao je: «Bitno je da shvatiš ono što ljude veže. Svaka nesloga među njima uskoro će nestati i vremenom će zavladati vječni osjećaj jedinstva. Bitno je samo dati svoj doprinos. Potrudiš li se popraviti, oplemenit ćeš svijet i učiniti ga lagodnim mjestom za život. On je ionako ono što ti vidiš i ako tvoje misli postanu pozitivne, promijenit će se ne samo tvoja stvarnost, već ujedno ona cijelog čovječanstva. Svaki pojedinac, ako poradi na tome, djeluje za opću dobrobit. Budi im primjer».
Pogledao sam ga u oči i u njima umjesto jasnog svjetla zamijetio izričaj Prijevare. Tko je onaj što se zalaže za dobrobit? Tko su svi ti lažni dobrotvori koji pomažu ljudima i navodno ih iscjeljuju? Tko oni koji se navodno zalažu za opće dobro, a pritom sebi postavljaju meku prostirku? Tko?
Primijetivši da mu ne vjerujem, u njegovim očima zablistao je još jači sjaj. Vjerno se odražavao na mom licu kao snop svjetlosti koji je prodirao u mene kroz moje otvoreno Magično oko i u meni nastojao izazvati sumnje.
«Zar ne primjećuješ? Ja sam sv. Franjo Asiški», rekao je.
Istog trenutka podigao sam mač i odrubio mu glavu.
Iz njegova obezglavljena tijela krenuo je plamen koji je proždirao špilju, ali mene nije dohvaćao. Da bi se isti svetac naposljetku nekom čudovitom transformacijom preobratio u lik filozofa renesanse.
«Ja sam Rene Descartes i apeliram na tvoj razum. Tvorac nam je dao moći logike da putem dedukcije shvatimo tajne i iz svakodnevnog života uzmemo primjere na osnovu kojih funkcionira čitava Priroda».
Pogledao sam tu prljavu zmiju koja je u svakom trenutku spremna promijeniti svoje obličje. Svi oni, velikani povijesti, bili su sredstvo u njezinim rukama, način na koji se očitovala, čak i ako su bili međusobno suprotstavljeni u svojim uvjerenjima. Gore, na površini, sve služi istoj svrsi i istom cilju. Pod plaštem grabeža zavedene jedinke propovijedaju lažni i neostvarivi mir, ljubav i dobro da skrenu pozornost s opće prijevare koja čovječanstvo uporno i nezaustavljivo vuče u propast, a svakog pojedinca spuštaju na razinu divlje zvijeri.
Ponovo sam podigao mač i udario. Zvijer iz Bezdana gromoglasno je zarikala. Još jedan stup Velike prijevare u mojim je očima uklonjen.
«Sai Babu mi pošaljite», vikao sam: «Sai Babu i ostale varalice s Istoka. Pošaljite mi prozirnu kurvu Majku Terezu i ukleto štene od pape Ivana Pavla II, da i njima zmijsku glavu odrubim. Gdje su sada svi ti smrdljivi psi i kuje, gdje?»
U tom trenutku nastao je tajac. Sile su se povukle prema jednom od otvora. U špilji ugasila su se svjetla. U potpunoj tami čulo se samo kapanje vode u daljini. Čarolija je nestala. Majstor koji je glumio vezu s višim svjetovima iščeznuo je, a sve njegove mudrosti potonule u mutnoj vodi hladnog jezera na dnu špilje.
Možemo krenuti dalje.
Uzimam te za ruku. U dubinama podsvjesnog tiho se ljubimo. Mokra ti je kosa, znaš li to? Grijem ti lice dlanovima. Ližeš krvavu ranu na mom licu pa mi šapućeš. Čarobna Valkiro što me iznutra griješ budi uvijek uza me. Toplina tvoga bića podaje mi snagu, a način kojim mi služiš bodri me da idem dalje i ne posustajem.
Iz dubine moga bića ponovo sam začuo Odinov glas:
Sine magije Sjevera,
otpisao si svijet i njegove moći, ali ti još preostaje poništiti vlastitu ulogu što si ga za nj vezao. Lako je otkriti Veliku prijevaru van sebe no jako je teško prekinuti niti preko kojih sami u njoj sudjelujemo. Ne ispuštaj iz ruke Knjigu, ona će ti pomoći da u kritičnim trenucima zadobiješ Uvid. Ne napuštaj čarobnu i magičnu Valkiru jer bez nje tvoja je misija bezvrijedna.
Sine magije,
zakorakni u špilju vlastite moći i sagledaj u kojoj si mjeri još uvijek vezan za prolazno.
I ne zaboravi što je Prvi ključ misterija:
Zračim u tebe svjetlo, Zvijeri, i svaku tvoju nakanu razotkrivam, tako da ne tavoriš skrivena pod maskom lažnog čovjeka.
Zračim u tebe Mir nad bukom, jasnoću pronicanja koja će tvoja mračna korita ispuniti blještavom snagom što te tjera pred zrcalo vlastitih djela i postupaka.
Zračim u tebe onoga koji kuša, da te postavi nasuprot svakoj tvojoj čvrstoj i odluci i uzdrma tvoju prividnu snagu i stabilnost; zračim u tebe Ono što će ti oduzeti moć i sigurnost, što će te sučeliti sa svim tvojim slabostima i tvoju osobnost razotkriti kao krhko prividno jedinstvo. Zračim u tebe snagu Satana koji je iskušao Joba i postavljam na udar tvojih vlastitih nagona koji će ismijati tvoju moć rasuđivanja, tako da ćeš postati svjestan beznadnog stanja u kojemu robuješ vlastitim nagonima.
Zračim u tebe snagu i oštricu Mača koji će se zabiti u tvoje srce i pustiti čistu krv jasne Svijesti i Uvida; zračim u tebe Svijest o sebi, tako da se možeš promotriti onako kako te drugi vide i da na temelju toga sebi možeš suditi onako kako ti drugi sude.
Zračim u tebe Snagu koja će raskrinkati tvoje skrivene misli i otkriti pozadinu svakog tvog djelovanja, tako da se nađeš stisnutim pred zidom svoje vlastite robije; zračim u tebe snagu Smrti, da te podsjeti na prolaznost i nestabilnost svega što te okružuje i raskrinka tvoje Ništavilo kao izvjesnost koje trenutno nisi svjestan.
Zračim u tebe Snagu koja će raskrinkati svaku tvoju slabost, a prividnu čvrstoću tvoga bića predstaviti kao odraz Ništavila unutar kojega postojiš.
