Ključ Drugog misterija
Sine magije Sjevera,
ono što veže za svijet prolaznog toliko je čvrsto, da to ni zamisliti ne možeš. Sve čemu si se za svog života posvetio ostalo je utisnuto u tebi kao čitav niz slika koje ti se uvijek iznova mogu vratiti i nanovo te okovati. U riznici tvoje podsvijesti postoje milijarde zapisa koji se aktiviraju ovisno o trenutku i strovaljuju na tebe upravo kad smatraš da si ih nadjačao i da ti ništa više ne stoji na putu. To je ujedno tajna Satana koji je kušao Joba; ono što iskušava zlo je svega onoga što pojedinca vezuje za svijet. A sve dok je moć prolaznosti dovoljno snažna, pojedinac ne može razotkriti tajnu Drugog misterija.
Zato budi uporan i hrabar i iz sve svoje nutarnje zrelosti i Uvida ne dopusti da te svladaju vlastite sjenke osjećaja i misli. Uspni se na vrh vlastite planine i odozgo budi miran promatrač onoga što u svojoj nutrini opažaš. Promatraj kolotečinu vlastite paklene vatre kako ti se približava i iz grotla uznastoj izdvojiti plamenove koji sačinjavaju tvoje misli i osjećaje. Siđi u dolinu, suoči se s njima i pusti da prođu kroza te, a da te nimalo ne okrznu. Ne suči mač i ne bori se jer sada je bitno da se naučiš drugoj vrsti borbe: borbi bez borbe, mirnom svjedočenju onoga što ti se događa, da promotriš kako svi ti procesi prestaju djelovati kad im ne dozvoliš da u tebi probude stare misli i osjećaje.
Sine magije,
vjeruj onome što ćeš sada vidjeti, ali se ni za što ne veži. Prijevara posjeduje moć samo nad onim tko u njoj želi sudjelovati, a tko ju je nadmašio, njemu ništa više ne može.
To je Drugi ključ za istinsko shvaćanje misterija.
Stojim na vrhu planine i promatram užareno nebo vlastita pakla. Sada sam suočen s istinom o sebi van svih krinki i zahvaljujući Uvidu dobivam priliku vidjeti od čega se sastoji nutrina mog bića. Zamjećujem da svaka moja misao aktivira novi plamen, da se tisuće i tisuće srodnih plamenova združuju stvarajući međusobno izolirane vatrene jezgre i da one čak i kad stanu gorjeti ne prestaju tinjati. U svakom trenutku ova vatra može se nanovo zapaliti i to ponovno sagorijevanje obično nazivamo sjećanjem. Kad čovjek kaže da od svega ostaje samo sjećanje, potpuno je u pravu, iako nesvjestan kakvu magičnu moć na svijest pojedinca ono ima i na koji ga to način drži okovanim za prostorno-vremensku iluziju.
Mač je u koricama, ali sada potpuno beskoristan. Valkira je ostala na dnu planine i dok moje misli teku k njoj, na jednoj strani neba zamjećujem silovito komešanje vatrenih plamenova. Probudilo se jedno sjećanje. Isti vatreni žar najprije se razgorio, a onda mi silovitom brzinom krenuo u susret, da bi me naposljetku zatočio sa svih strana i dodirnuo svojim plamenovima. Svaki od njih nosio je u sebi snagu jedne slike iz moje vlastite prošlosti i kad sam odlučio u sebe propustiti jedno iskušenje on je ojačan ušao u moje biće, poput tekuće lave razlio se niz kanale zmijaste vatre i osvojio donju utvrdu plexus sacralis.
Misli su me vratile u dubinu mog fjorda, u ona stara vremena kad smo se kalili za buduće bitke i radili u okolnim šumama koje smo golim rukama krčili. Začuo sam zvukove glazbe, žamor ljudskih glasova, govor netaknute prirode, i šum ledenih vjetrova koji su se svom snagom spuštali s obronaka pravo u dolinu. Pokraj srca postade mi toplo jer su se probudili osjećaji vezani za ona drevna vremena: na hram u kojemu smo položili zakletvu; na djevojke dugih pletenica koje bi nas s divljenjem promatrale; na valove koji su oplakivali obale posebnim šumom kakav nigdje drugdje nisam čuo.
U tom trenutku čarolija me svladala. Osjetio sam kako polako ponirem u bezdan. S vrha planine nezaustavljivo sam klizio u dolinu. Misli su mi sustizale jedna drugu, a osjećaji se rojili. Kako sam sve više osjećao moć stvarnosti koju sam nekada proživio, tako je vatra koja se pozadi svega nalazi kao suština iščezavala iz mog pogleda. Uvide sam postupno gubio, a umjesto njih izoštrile su se moje oči koje su u toj svakodnevnoj stvarnosti jasno zamjećivale svaku pojedinost i vjerno mi dočaravale moju pradavnu prošlost.
Tada sam u razdraganom mnoštvu opazio sebe, ali tako da sam mogao jasno opaziti svoje osjećaje i misli ovisno o trenutku. Po prvi puta mogao sam se suočiti s činjenicom da nijedno djelo koje sam pokrenuo nije bilo motivirano razlozima koje sam sebi umislio. Opazio sam da su moji osjećaji bili laž. Da su moje misli bile toliko aktivne, da su mi sprečavale dublji uvid u kakvoću vlastita bića. I da sam živio u dubokom neznanju o sebi, smatrajući sebe ispravnim, a sve ostale krivcima kad mi ne bi išlo po volji. Iako hrabar borac u dalekim zemljama i na dalekim morima, unutar sebe bio sam nitko i ništa, jer nisam živio svoj život u slobodi niti sam utjecao na svoje odluke, nego sam bio življen od snage vlastite vatrene jezgre. Ona je mnome upravljala i vodila me unaprijed određenom kolotečinom na koju nikako nisam mogao utjecati.
U meni kao promatraču sada se probudio otpor. Svjesnom kakva me prijevara držala u šaci, prijevara koja se lukavo šuljala iza mojih leđa i na razne me načine uvjeravala da je život potpuno u mojim rukama; svjesnom koliko sam bio slijep i nemoćan išta promijeniti te motiviran uzrocima samo izvan sebe, nipošto u sebi (tamo je vladala potpuna pustoš neznanja); svjesnom svega toga odjednom mi se povratio Uvid. Sada sam sebe sa strane mogao promotriti kao skup mrtvih stanica koje ližu unutarnji vatreni plamenovi što kao svoje ishodište imaju gomilu vatrenih lažnih bogova u središtu zemlje. Ono što je te stanice činilo živima bio je privid, varka. A ono što je raspirivalo vatru svijesti nije bilo posljedica rada neurona u mozgu (njihov rad bio je samo popratna pojava aktivnog djelovanja vatre, dakle nipošto uzrok), već Svijest Protivljenja, đavolska matrica koja se popunjavala u vatrenom jezeru u središtu zemlje i odavde na površinu raspirivala iluziju svjesnog života. Moja svijest dakle nije bila moja svijest. Ona je bila određena zbirkom zapisa koji su zajedno združeni oblikovali osjećaj jedne stvarnosti koju sam dijelio s onima sličnima sebi.
Ja sam bio uvjeren da živim, a zapravo sam bio mrtav.
Ja sam mislio da postojim, a u stvari je kroz mene postojalo nešto drugo.
Ja sam mislio da djelujem slobodno, a u stvari sam čitavo vrijeme bio zarobljen trima matricama: jednom osobnom, drugom vezanom za prošlost prije života, i trećom koja je okovala čitavo čovječanstvo.
Ja sam vjerovao u Odina, a u stvari sam služio boginjama prirode, kao što to rade svi koji sebe smatraju živima. U hramovima i crkvama širom svijeta nije bilo Svjetla, već ih je zarobila moćna iluzija Tame koja je stvorila Imitaciju prvobitne Mudrosti i ponudila je svojim zatočenicima kao gotovo rješenje za spas. Sve velike religije nastale su na osnovu Velike prijevare.
Odjednom svjesnom kako se Velika prijevara ušuljala i na moja mala vrata i okovala me za nepostojeće, bijes je u meni jačao, ali nakon nekog vremena osjećaji su mi bili potpuno blokirani i preostao je samo još Uvid, kao na početku. Umjesto prirode i ljudi koji su je uživali mogao sam oko sebe promotriti jedino vatrene jezgre koje su se širile jedna na račun druge i izgarale u bjesomučnim plamenovima mržnje i gaženja tuđih prava, sve pod krinkom takozvane ljubavi i navodne trpeljivosti.
Odlučio sam smjesta i bez odgađanja prekinuti ovaj pakao u sebi. Primijetio sam da mi se isti vatreni jezici nanovo približavaju i tada sam otvorio Knjigu Magije. Ondje je pisalo:
Samo pusti da prođe kroz tebe. Ne stvaraj otpor i ne sudjeluj u magičnim moćima te vatre. Ona će ući kroz sjeverni pol tvoga bića, a na južni će izaći i tako za sobom pokupiti sve ono sebi srodno i jednom te zauvijek osloboditi veze s prošlošću.
Plamenovi su svojim prolaskom kroz moje biće dohvatili moju nutrinu i poigravali se mojim osjećajima. U meni probudile su se sumnje. Brojni glasovi da izmišljam. Da mi je vrijeme da se vratim i pokušam promijeniti vlastitu prošlost, kako bih se izborio za bolje sutra u novom tijelu. Da mi je određeno vladati sjevernim narodima jer posjedujem sposobnosti i sklonosti koje takvo što pospješuju. Da će mi se u jednoj paralelnoj stvarnosti, gdje još uvijek postoji vrijeme koje je za mene tek pradavna prošlost, pokoriti svi narodi juga.
Ali uspio sam utišati te misli.
Pustio sam ih da prođu kroz mene i mogao osjetiti kako nestaju, kao da ih nešto briše. U jednom trenutku sva je vatra u meni prestala gorjeti. Osvrnuo sam se i ponovno se pronašao na vrhu vlastite planine. Vatreni plamenovi sada su se udaljili. Užarena lava bi doduše krenula prema meni, ali me nije mogla dohvatiti. Osjetio sam da magična moć vatre nada mnom prestaje.
O dođi meni, čarobna Valkiro, pristupi mi, svoje mi usne podaj i svojim me toplim rukama iscijeli. Pusti da ti ljubim usne i promatram oči u kojima otkrivam žar kakav nigdje izvan njih ne postoji. Stisni se uza me čvrsto i glavu mi na grudi položi da ti mogu milovati kosu i igrati se pramenovima. Neka moji prsti u tebi probude snagu starih sjećanja, tako da i sama možeš steći Uvid u što se pretvara drama svačijeg života. Pođi sada sa mnom, siđimo s moje planine. Vrijeme je da noćiš na mojim grudima i zadovoljno predeš pod mojim dodirima.
I dok smo zajedno napuštali vrh moje planine, s neba zaorio je Odinov glas:
Sine magije Sjevera,
otpustio si vlastitu vezanost za Veliku iluziju i kroz Uvid spoznao tajnu misterija Smrti koja se uvijek iznova preporađa u lažni život. Raskrinkao si djelo Velike prijevare u sebi i spoznao da zapravo nikada do ovoga trenutka nisi živio i da je za istinski život potrebno posjedovati Znanje o svim elementima Prirode, jer sve dok je spoznaja ograničena samo na četiri osnovna, takvo stanje nije životno već smrtno.
Sine magije,
zađi sada u špilju Misli i Djela, kako bi otkrio veliku tajnu o procesima koji pospješuju svako djelovanje u donjem svijetu. Ponovno se opremi mačem i knjigom. A dražesnu Valkiru nipošto ne ostavljaj samu, trebat će ona tebe, a i ti nju.
I ne zaboravi što je Drugi ključ misterija:
Zračim u tebe Magiju koja te podsjeća na bol što je uzrokuješ samom sebi i drugima; zračim u tebe moćnu seksualnu energiju koja će ti iz bezdana podići Suštinu i na površini objelodaniti kristalnu jasnoću animalne ženke i mužjaka.
Zračim u tebe Magiju koja će razotkriti tvoju ljubav kao prijevaru i ismijati sve riječi koje si jednom izrekao, jer ćeš postati svjestan da je svako tvoje naizgled stabilno uvjerenje samo stvar prolaznog trenutka, ovisno o stanju tvoje krvi zatrovane demonskim utjecajima iz one strane Pakla.
Zračim u tebe Magiju koja će ismijati sve tvoje plemenite osjećaje i postaviti ih na stup srama, sučeliti te s pravim uzrocima tvojih djela pa te postaviti pred njihove posljedice, da jasno možeš shvatiti da si oduvijek bio Nitko i Ništa.
Zračim u tebe Magiju i trujem ti jastvo snagom buđenja o sebi, tako da ono u svakom trenutku može postati svjesno istinskog Sebe i umrijeti na oltaru žrtve za Onoga koji ima doći, a Prvi je i Posljednji.
Zračim u tebe Magiju iskupljenja koja će čitav tvoj životni stup sravniti sa zemljom kao Babilonsku kulu i na istom mjestu postaviti kamen temeljac za kristalno SEBSTVO kakvo je ovdje nekada postojalo.
Zračim u tebe snagu Magica Occulta koja će baciti jasno svjetlo na najmračnije bezdane tvoje vlastite podsvijesti i postaviti te nasuprot tvojih vlastitih misli čiju ćeš proračunatost moći jasno osjetiti; zračim u tebe sve-svijest o vatri koja te iznutra proždire i čije je ishodište pleksus sacralis, čiji plamenovi kanalima putuju do srca, truju ga i zamračuju jasnu razumsku svijest, razotkrivajući ti očitu činjenicu da je ona vječno pod utjecajem nižih nagona.
Zračim u tebe Moć što će ti na dnu vatrenog jezera ismijati Razum.
Zračim u tebe Sramotu o sebi koje ćeš postati svjestan.
Zračim u tebe sve magične moći putem kojih ćeš osvijestiti adamitsku prijevaru u sebi: Zmiju nagona, Evu pokvarena srca i prevarenog Adama koji robuje žudnji; zračim u tebe svijest o raskolu JEDNO u DVOJE, o postanku spolnih nagona, ponovnoj težnji za jedinstvom i nemogućnosti da ga ostvariš izvan sebe.
Post je objavljen 05.02.2009. u 17:06 sati.