nedjelja, 01.02.2009.
MAGICA 4: VELIKA PRIJEVARA by Vic
Ključ Prvog misterija
Sine magije Sjevera,
napreduj kroz vlastiti đavolji svijet i ne obaziri se na utvare što ti bljuju otrove u lice. Mračne i hladne špilje iz kojih ne možeš pronaći izlaz obilježavaju svaku predrasudu s kojom si se sjedinio i sve dok je ne odbaciš, nećeš moći izaći niti ugledati jasno svjetlo dana. Priviđenja što ti se ukazuju obilježavaju tvoje vlastite misli, a zvukovi iz dubina koji odzvanjaju poput jeke su tvoje vlastite riječi što si ih izrekao u prilog lažima kojima Velika prijevara truje svijet. Svjetiljke koje na mjestima svijetle i prema kojim instinktivno kreneš očekujući pomoć i spas su svakodnevna bolna upozorenja koja dolaze u obliku opomena drugih, ali ih svejedno ne možeš dohvatiti jer te njihova svjetlost toliko zaslijepi, da ponovno ne vidiš ništa i radije se vraćaš tami. Brojne rupe u koje propadaš obilježavaju trenutke padova nakon uspona, povratak natrag u ona stara iskustva koja još nisi sasvim proživio i koja na licu mjesta smjesta moraš razriješiti tako što ćeš izvući pouku i za sebe pronaći najbolje moguće rješenje.
Sine magije,
hladan povjetarac koji ti zaustavlja dah na dnu Pakla tvoje vlastite tamnice dašak je Sjevera odakle struji čista Magica koja u tebi budi želju za obuhvaćanjem smisla života. Utvare mrtvih koje vidiš plod su tvoje vezanosti za prolazno, a bol koju pritom osjećaš djelo je tvojih besmislenih osjećaja koje si u neznanju poistovjetio s Velikom iluzijom. Žetelac koji grabi na putu i svakodnevno sabire žrtve koje je pokosio djelo je tvoje svijesti programirane za početak i kraj. Grozna zvjerad koja ti se unosi u lice, skrivajući se ispod krinke čarobne Nimfe što te zavodi svojim čarima, su tvoje strasti kojima još nisi zagospodario i koje tkaju paukovu mrežu oko tvoga bića želeći te uhvatiti u svoju zamku. Odraz svjetlosti na hladnim i vlažnim zidovima špilje otkrivaju svu moć Velike iluzije koja zavarava tvoje oči želeći da pođeš putovima Imitacije i okreneš leđa blještavom Izvoru koji se otežano probija kroz pokvarenost tvog vlastitog bića. Sužnji koje putem susretneš i rado ti nude pomoć, želeći ti se uvući pod kožu jer ti šapuću na uho ono što voliš čuti, lažljiva su kopilad sila koje žele zarobiti ratnika, a među njima prepoznat ćeš svećenike, svece, gurue, duhovne majstore i iscjelitelje svijeta, one koji su opljačkali Mudrost i na njezinim ruševinama podigli svoje hramove i svijetu krenuli obznaniti neku svoju istinu.
Sine magije,
ne vjeruj ničemu što u vlastitim dubinama vidiš, čuješ ili na bilo koji način osjetiš. Prijevara je usidrena u tvojoj vlastitoj krvi, a njezina moć biva najjača kad kreneš putovima Magice.
To je Prvi ključ za istinsko shvaćanje misterija.
Naoružan mačem i Knjigom, hodim mračnim i vlažnim bezdanom kojega presijecaju brojni uski međusobno isprepleteni podzemni kanali od kojih su neki tako maleni i skučeni, da se kroz njih jedva može proći. Iz daljine dopire urlanje Zvijeri, a vatreni plamenovi što mi s vremena na vrijeme iz dubina dotaknu lice sačinjavaju prijetnju želeći da se povučem natrag, vratim na površinu i nastavim živjeti svoj uobičajeni zemaljski život bez briga. Svejedno se ne plašim, već idem dalje, i kako napredujem, tako se napetosti povećavaju, a ja sam izložen sve većem pritisku.
U jednoj dubokoj špilji, osvijetljenoj nekolikim bakljama koje su svijetlile s vlažnih zidova, naišao sam na Majstora koji je usred prostorije mirno i nepomično sjedio nastojeći se mentalno i astralno povezati s višim svjetovima. Osjetivši me u svojoj blizini otvorio je oči i ne promijenivši izraz lica rekao:
«Ratniče…tvoja nakana da prođeš kroz moju špilju bez da me istinski upoznaš je u najmanju ruku bijedna. Pogledaj me u oči i reci mi što vidiš»
Isukao sam mač i prišao mu. Nisam primijetio da ga je moja reakcija uplašila.
A u tim očima vidio sam sve ljepote svijeta. U istom trenutku prišli su mi blještavi anđeli zemlje bodreći me.
«Kao što vidiš svijet je Ljubav», rekao je: «Bitno je da shvatiš ono što ljude veže. Svaka nesloga među njima uskoro će nestati i vremenom će zavladati vječni osjećaj jedinstva. Bitno je samo dati svoj doprinos. Potrudiš li se popraviti, oplemenit ćeš svijet i učiniti ga lagodnim mjestom za život. On je ionako ono što ti vidiš i ako tvoje misli postanu pozitivne, promijenit će se ne samo tvoja stvarnost, već ujedno ona cijelog čovječanstva. Svaki pojedinac, ako poradi na tome, djeluje za opću dobrobit. Budi im primjer».
Pogledao sam ga u oči i u njima umjesto jasnog svjetla zamijetio izričaj Prijevare. Tko je onaj što se zalaže za dobrobit? Tko su svi ti lažni dobrotvori koji pomažu ljudima i navodno ih iscjeljuju? Tko oni koji se navodno zalažu za opće dobro, a pritom sebi postavljaju meku prostirku? Tko?
Primijetivši da mu ne vjerujem, u njegovim očima zablistao je još jači sjaj. Vjerno se odražavao na mom licu kao snop svjetlosti koji je prodirao u mene kroz moje otvoreno Magično oko i u meni nastojao izazvati sumnje.
«Zar ne primjećuješ? Ja sam sv. Franjo Asiški», rekao je.
Istog trenutka podigao sam mač i odrubio mu glavu.
Iz njegova obezglavljena tijela krenuo je plamen koji je proždirao špilju, ali mene nije dohvaćao. Da bi se isti svetac naposljetku nekom čudovitom transformacijom preobratio u lik filozofa renesanse.
«Ja sam Rene Descartes i apeliram na tvoj razum. Tvorac nam je dao moći logike da putem dedukcije shvatimo tajne i iz svakodnevnog života uzmemo primjere na osnovu kojih funkcionira čitava Priroda».
Pogledao sam tu prljavu zmiju koja je u svakom trenutku spremna promijeniti svoje obličje. Svi oni, velikani povijesti, bili su sredstvo u njezinim rukama, način na koji se očitovala, čak i ako su bili međusobno suprotstavljeni u svojim uvjerenjima. Gore, na površini, sve služi istoj svrsi i istom cilju. Pod plaštem grabeža zavedene jedinke propovijedaju lažni i neostvarivi mir, ljubav i dobro da skrenu pozornost s opće prijevare koja čovječanstvo uporno i nezaustavljivo vuče u propast, a svakog pojedinca spuštaju na razinu divlje zvijeri.
Ponovo sam podigao mač i udario. Zvijer iz Bezdana gromoglasno je zarikala. Još jedan stup Velike prijevare u mojim je očima uklonjen.
«Sai Babu mi pošaljite», vikao sam: «Sai Babu i ostale varalice s Istoka. Pošaljite mi prozirnu kurvu Majku Terezu i ukleto štene od pape Ivana Pavla II, da i njima zmijsku glavu odrubim. Gdje su sada svi ti smrdljivi psi i kuje, gdje?»
U tom trenutku nastao je tajac. Sile su se povukle prema jednom od otvora. U špilji ugasila su se svjetla. U potpunoj tami čulo se samo kapanje vode u daljini. Čarolija je nestala. Majstor koji je glumio vezu s višim svjetovima iščeznuo je, a sve njegove mudrosti potonule u mutnoj vodi hladnog jezera na dnu špilje.
Možemo krenuti dalje.
Uzimam te za ruku. U dubinama podsvjesnog tiho se ljubimo. Mokra ti je kosa, znaš li to? Grijem ti lice dlanovima. Ližeš krvavu ranu na mom licu pa mi šapućeš. Čarobna Valkiro što me iznutra griješ budi uvijek uza me. Toplina tvoga bića podaje mi snagu, a način kojim mi služiš bodri me da idem dalje i ne posustajem.
Iz dubine moga bića ponovo sam začuo Odinov glas:
Sine magije Sjevera,
otpisao si svijet i njegove moći, ali ti još preostaje poništiti vlastitu ulogu što si ga za nj vezao. Lako je otkriti Veliku prijevaru van sebe no jako je teško prekinuti niti preko kojih sami u njoj sudjelujemo. Ne ispuštaj iz ruke Knjigu, ona će ti pomoći da u kritičnim trenucima zadobiješ Uvid. Ne napuštaj čarobnu i magičnu Valkiru jer bez nje tvoja je misija bezvrijedna.
Sine magije,
zakorakni u špilju vlastite moći i sagledaj u kojoj si mjeri još uvijek vezan za prolazno.
I ne zaboravi što je Prvi ključ misterija:
Zračim u tebe svjetlo, Zvijeri, i svaku tvoju nakanu razotkrivam, tako da ne tavoriš skrivena pod maskom lažnog čovjeka.
Zračim u tebe Mir nad bukom, jasnoću pronicanja koja će tvoja mračna korita ispuniti blještavom snagom što te tjera pred zrcalo vlastitih djela i postupaka.
Zračim u tebe onoga koji kuša, da te postavi nasuprot svakoj tvojoj čvrstoj i odluci i uzdrma tvoju prividnu snagu i stabilnost; zračim u tebe Ono što će ti oduzeti moć i sigurnost, što će te sučeliti sa svim tvojim slabostima i tvoju osobnost razotkriti kao krhko prividno jedinstvo. Zračim u tebe snagu Satana koji je iskušao Joba i postavljam na udar tvojih vlastitih nagona koji će ismijati tvoju moć rasuđivanja, tako da ćeš postati svjestan beznadnog stanja u kojemu robuješ vlastitim nagonima.
Zračim u tebe snagu i oštricu Mača koji će se zabiti u tvoje srce i pustiti čistu krv jasne Svijesti i Uvida; zračim u tebe Svijest o sebi, tako da se možeš promotriti onako kako te drugi vide i da na temelju toga sebi možeš suditi onako kako ti drugi sude.
Zračim u tebe Snagu koja će raskrinkati tvoje skrivene misli i otkriti pozadinu svakog tvog djelovanja, tako da se nađeš stisnutim pred zidom svoje vlastite robije; zračim u tebe snagu Smrti, da te podsjeti na prolaznost i nestabilnost svega što te okružuje i raskrinka tvoje Ništavilo kao izvjesnost koje trenutno nisi svjestan.
Zračim u tebe Snagu koja će raskrinkati svaku tvoju slabost, a prividnu čvrstoću tvoga bića predstaviti kao odraz Ništavila unutar kojega postojiš.
