subota, 07.02.2009.
MAGICA 5a: OBRAĆANJE ODINU DRUGO by Vic
(obraćanje bogu rata)
De furore Normannorum libera nos, Domine
(Oslobodi nas Bože od divljanja Normana)
nordland - bathory
O slavni i veliki Odine rata
U daleka prostranstva poveo si nas i u boj nagnao
A tvoje nemilosrdno lice zemlje i rata
Jednoga nas dana navede na Lindisfarne
Ondje sasjekosmo monahe i otjerasmo kršćane
Da ne pretjeram mačem sam im glave nemilice skidao
Otok ispraznismo i trag njihova križa zatrsmo
Vatre zapalismo i nastambe im nakaradne na ruglo izvrgnusmo
Križ smo njihov u more bacili zlatninu svu prisvojili
Za ljude sa Sjevera kruh smo brodovima poslali
Na otoku dva smo puna stoljeća vladali
I odavde bitke nove tkali pa brodove ratničke odašiljali
Na Franačku smo državu krenuli glavu papinsku zaiskali
Sred Europe požar osvajanja naših silovitošću se zapalio
Kršćani kleknuše pokraj oltara svojih te svom lažnom bogu i svecima poručiše:
De furore Normannorum libera nos, Domine
O slavni i veliki Odine rata
Mora smo velika oplovili i kopna mnoga osvojili
Roblje nam bijahu te zmije lažljive siktave što dvostrukim ćudoređem vjeru zaživješe
Poučavali su jedno radili drugo i boga svoje prevare zlatom su optočili
Pustismo vjetrove da od juga zapire i u Sjevernoj nam zemlji led otope
Srca su kršćanskih licemjera kruta težnje nevjerničke
Pod križem svoga Krista pljačkaju i pale, pod prijetnjom u demone svoje krste
Dok ih zatirasmo u zemljama njihovim, bogove nam naše na Sjeveru srušiše
Podaj snagu ljudima magije Sjevera da obnove veliki rat
I krenu na špilje razbojničke što oko oltara prijevare se kotve
Oboružaj ih mačevima rata ritualima ih snaži
Nek' oštrice njihove liju krv nevjerničku i neka im boginje zemlje pomognu
O daj nam snagu magije moćne
Da se od križa izdajničkoga branimo i crkve bestidne im spalimo
Njihova je vjera na riječima snažna, djelo im je ništavno
Pod krinkom Krista šuljaju se u krv pa je truju, ti izdajnici lakovjerni
Religijskim svecima iskopat ću oči
Od Istoka do Zapada vatre će istine gorjeti
U svakoj od njih po jednog ću idola lažljivog zapaliti
Veličinama što lude glave u magli stvoriše ruke i noge mačem treba sjeći
Religijskim idolima oči magične valja zastrti
I njihovo prozirno idolopoklonstvo sa zemljom samom sravniti
To su oni iznutra prazni što van sebe zablude podigoše
Da bi sami pred sobom kao lašci
u vjeri se nevjerničkoj opravdali.
Dočuvši ove riječi bog rata poručuje sinu ratniku:
Moje je lice na zemlji mračno
I ono što rat u sebi ne štuje na rat zemlje nagnan će biti
Čuvao si sine magiju Sjevera zasjesti kraj vatre znao
Božanstva crna zazivao da u ratu ti pomognu
Magijao oko vatre, zazivao demone
Oni su ti pomogli da dušama lažljivim oko križa udarac zadaš
Magijao oko vatre lubanje k nebu podizao
I magijom si tom svinje kršćanske u plač nagnao.
No vremenom magiju zemlje i prirodnih sila si odagnao
Izabran od početka za svevišnje si bio
Obučih te svim znanjem što prirodne sile pokreće
A sada si Mudrošću odjeven i puti su ti drugi
Stoga se Mudrom bogu obrati jer on je tvoj Kralj
I utišaj pregnjevno srce svoje
Jer s prošlošću raskrstio si i Odina rata nadvladao
U vatri i ledu Mudrost te Znanja i Misterija krstila;
Uteci se sada Znanju moćnome i Magiju sjevera primijeni
Otopi led oko srca ljubav potraži
Ratničke vatre pogasi utišaj čula
I na Ono drugo u sebi potiho se glasom vjerničkim obrati
Moje će te drugo lice u Mudrosti prihvatiti
Jer ratove što na zemlji u tami stvorih zrenjem svojim nadvladao si.
