ponedjeljak, 02.02.2009.
MAGICA 4a: OBRAĆANJE ODINU PRVO by Vic
(obraćanje Bogu Mudrosti)
Pred oltarom Prve spoznaje ratnik sirove snage kliče Odinu pa mu poručuje:
Mračna su prostranstva tamnice moje
I postoje mjesta gdje nesazrio ne htjedoh još zaći
Ali osjećaj da vjera plamenovima pripada
Što poigravaju se glavama ludih slijepih
Snaži me da odlukom ustrajem i usred Pakla bitku dobijem.
Mračni su bezdani čijim škriljama s mačem u ruci prkosim
A usred Tamnice proklete mnoštvo se paklenih plamenova pali
I kad mi Bezdanova snaga poručuje: «Odstupi!» čekam znak odozgo da Žeteocu odgovorim
Da nasmijem se Smrti i slijepome
Onim drugim u sebi
Patnja, posvuda je patnja, bol neizmjerna što pod plaštem ljubavi neostvarive se krije
U boli se rađa, u boli umire tanano zrnce Vječnosti
I dok Nosioce razdiru plamenovi, žar Svejedinstva
Volja mi čvrsta stoji s Đavlom ukorak da hodim, magiju Svijeta da poništim.
Mračna su prostranstva tamnice moje
Na tisuće zmija pod mojim nogama sikće, stravična je prijetnja
Iznutra volja kroz bezdane svijesti probija se: Ne želim biti mrtav!
O smrtniče, gorka li je utjeha, umrijeti ćeš jednom, hoćeš
Makar za Ono drugo što rođenjem u sebi po baštini vječnoj nosiš
Mračni su bezdani čijim škriljama s mačem u ruci prkosim
Neizrecivi strah iščezava tamo gdje Mudrost nanovo se rađa
U svjetlu Uvida sljepilo nestaje i volja iz dubine neuništiva se rađa
Da nasmijem se Smrti i slijepome
Onim drugim u sebi
U boli rađa se Znanje, Magica Occulta što preživjela je vrijeme
Za neznalicu patnja, za junaka djelo što spoznajom u dubinu prodire
Sve je u vremenu prolazno i s lažnim svecima koje kuju nestaje
Njihovo je vrijeme u Znanju potrošeno: Istina će gorka na vidjelo izići.
Religijskim idolima iskopat ću oči, zatrti im trag
Ne postoje oni nigdje do u glavama onih što povjerovahu lašcima
Lažnog Mojsija, Isusa, Muhameda slave, toteme im u srcu i kulama grade
Da bi na njihovoj Spoznaji vlastite plodove slatke ubrali.
Religijskim idolima odrubit ću glave, ispiti im slanu astralnu krv
Jer ne postoje do u osjećajima zabludnih što glupošću ih svojom hrane
Lažne ću svece, molitve, obrezanja i klanjanja u kulama od kamena
Spržiti ognjem što duboko u duši Sina Kainova svjetlost je zapalio
Odine, svjetlo koje svijetliš ponad gorskih vijenaca
i svojim se sjajem zrcališ na površini hladne vode fjordova Sjevera
Zastri svojom Magicom prijevarnu gnusobu Jeruzalema, Rima i Meke
I podaj mi mač svjetlosti da im snagom Magice glave odrubim izdajničke.
Dočuvši ove riječi Odin poručuje Sinu ratniku:
U tvojim je vjeđama svijet što svijetli
Tamnicom istine skrivene zastrt
Napreduj ratniče, na kule od kamena kreni
Trag im tamni uništi da slijepi progledaju
U tvom je posjedu Znanje što šaptom mudrim besjedi
Tko u tvoje oči pogleda Magicom se hrani
Podari im moć Sveviđenja
Da u svetišta zla pljunu i vlastitom se hramu okrenu.
