 Ah...što je ljubav... Nije Valentinovo kad je Valentinovo, nego je Valentinovo svaki dan...Dobro je to rekla jedna blogerica... Svako jutro kad dođemo u vrtić, ima jedna curica, kad opazi mog sina zaleti se, zagrli ga i ne pušta...grli, ljubi...Danas su ih tete slikale, jedva čekam vidjeti tu sliku. A za Valentinovo je donesao doma čestitku, prekrasnu na srca. Ja ga pitam što ti je to? - To je za moju Brunu! Ništa mama, ništa tata, nego Bruna...i nema veze što na čestitki piše voli vas vaš sin...ooo sunce mamino... |
22.02.2006., srijeda
21.02.2006., utorak
...danas sam dobila zbilja originalan mail Zaboravih ti jučer reći da sam u subotu, šečući parkom sa mojom Larom, vidjela: žuti leptir - 1 komad pčelica - 1 komad jaglac - 5 komada ljubičice - bezbroj komada listovi od sunovrata - puno, puno, puno komada i već su jako visoki. A tako je lijepo mirisalo, baš na proljeće. Nebo plavo,trava zelena, ja zdrava i što mi više treba.... Danas mi se ne javljaš često, šta imate gužvu? ...gužva, gužva...ali ovo me je zbilja oraspoložilo! |
14.02.2006., utorak
 PROROKOV VRT Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, Premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, Premda vas mač, skriven među perima njenim, može povrijediti. A kad vam progovori, vjerujte joj, Premda vam glas njen može uništiti snove, k'o što sjeverac opustoši vrt. Jer, baš kao što vas kruni, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas potiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu, Tako će se spustiti i do vašeg korjenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, skupit će vas u naručje svoje. Omlatit će vas, da bi vas ogolila. Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja. Samljet će vas, do bjeline. Umijesit će vas, dok ne postanete gipki. A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti kruh za svetu Božju svetkovinu. Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svoga srca i u spoznaji toj postali dio srca Života. Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, U svijet koji ne poznaje godišnja doba gde ćete se smijati, al' ne punoćom smijeha svog i plakati, al' ne do posljednje suze svoje. Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne posjeduje, niti dopušta da je posjeduju; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi. Kad volite, ne trebate reći: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božjem." I nemojte misliti da možete usmjeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrijednima, usmjerice vaše puteve. Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite a morate još i željeti, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što pjeva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nježnosti. Da vas rani vlastito poimanje ljubavi; I da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; Da otpočnete u posljepodnevnom satu i razmišljate o ljubavnom zanosu; Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu i pjesmom slavljeničkom na usnama… Halil Džubran  Sretno Valentinovo! |
09.02.2006., četvrtak
 BUDI VJEČNI VALCER VIR Budi vječni valcer vir, vrtlog vjetra nek' te vije. Budi glazbe dubok mir, budi sunce poezije. Budi takva kakva jesi, ne mijenjaj se za sva blaga, Uvijek nek' ti mis'o resi ona tiha patnja draga. Ma koliko bila žena, uvijek više tajna budi, Budi šutnja, al' iskrena, nek' te vječno slute ljudi. E.Kišević  ONOJ KOJU NASLUĆUJEM Jesmo li nas dvoje Daleko jedno od drugog? O, kad bi mogao znati Ima li plavo čeznuće Između nas dvoje?... Ti si mala djevojčica I imaš crne oči, Dva plamena crna A ja sam možda tvoj Skromni, dragi pjesnik Koji bi htio tebi da pjeva Pjesme srca, vesele, bez rime; A ne znam gdje si Ni kako ti je ime! D. Tadijanović  DUŠA SE MOJA SJEĆA TVOG LICA Duša se moja sjeća tvog lica, mada te oči nisu srele. Idem i zagledam lica ljudska, i tražim te, tražim, toliko te tražim da te valjda i ne umijem naći. I možda sam davno kraj tebe prošla na kakvom trgu, u gužvi perona, mudro te pustiv da zauvijek prođeš, jer već sam mogla, živote moj, bez tebe, ali ne bez ovog traganja za tobom. Vesna Krmpotić  |
07.02.2006., utorak
ususret sv. valentinu
 NE PITAJ VIŠE Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more. Pitaj otkud stiže vjetar proljetni i bijelom lađom snova tko krmani kad noć nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce. Znaš li otkud koralj na dnu oceana? Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti ali ti živiš daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pećina o koju se uzalud razbija moj život. Ne pitaj zašto te ljubim. Pristupi k meni! Tužno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava.  ZAGRLJAJ Što šapću tvoje oči brzim pticama s dalekih obala? Nevidljiva u djetelini na tvojim usnama treperi večer zvjezdana. Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad. Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici prikrivam tjeskobu golog cvijeta. Ti me tješiš osmjehom što blješteći baca tamnozelenu sjenku na ostavljeno jezero. Večer je crvenozlatna i tako bliska javi. Ptice prelijeću nad nama zamišljeno. Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.  KASNI SJAJ Tražim te kao što nagli valovi prispjeli sa mračnih mora, i već sasvim umorni od huka noći, ištu uvalu zasjenjenu modrim klisurama počinka. Ljubim te mirno kao šuma večernja svoje košute, i kao zemlja svoju snagu i svoj kasni sjaj, zabrinuta pred tišinom voćnjaka i pred polaganim odlaskom ruža.  OSEKA Uspravna vatro moje mladosti znam: ti ne možeš izići iz mene pogašena Ti ćeš se prignuti kad budeš otvarala vrata moje crnine i ulazila u neko drugo srce u kome ćeš me prepoznati  NA OBZORJU Rastala se na obzorju dva oblaka i dva vala. Oblak oblaku doviknu : - Zbogom ! A val valu : - Do neznanih obala !... Vesna Parun |
01.02.2006., srijeda
 KAD JEDNOG DANA PRISJETIM SE SVEGA Kad jednog dana prisjetim se svega i svome srcu tiho kažem "spavaj, uzalud je bilo" pod svjetiljkom i pahuljama snijega ja bit ću sama, sve će biti mirno I neću znati što se samnom zbiva prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema I neću znati što se samnom zbiva prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema I čitav život bit će mi na dlanu svi susreti, sva obećanja, tako mnogo mi smo htjeli i samo pjesmu čujem dobro znanu mi djetinjstvo smo naše u snu sreli Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi A ide svome kraju ova zima i blijeda zora već je blizu, u daljini grad se budi, ja moram dalje - uvijek nade ima, dok pokraj nas su prijatelji, ljudi Jer tako malo zapravo nam treba cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta Jer tako malo zapravo nam treba cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta Kad jednog dana prisjetim se svega i začudim se svome licu što promijenilo se nije, kad pomislim na ono što nas čeka i što se negdje u daljini krije Tko će mi u tom času snage dati, sam je čovjek kao slamka što oluje nose Tko će mi u tom času snage dati, sam je čovjek kao slamka što oluje nose Željko Sabol  PROĆI ĆE JEDNOM OVI DANI Proći će jednom ovi dani, mirna će pasti noć mi ćemo opet biti sami, nitko nam neće doć. Proći će jednom ova ljeta, sakrit nas hladan dan, otići s tobom na kraj svijeta jedini moj je san. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Proći će jednom ove tuge zauvijek pokraj nas, večeri naše bit će duge, čudan me zove glas. Proći će jednom ove boli, nestati njihov trag, ali u srcu koje voli ostaje spomen drag. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Proći će jednom ovi sati, k'o iznad krova dim, hoće li ljubav da se vrati s tobom il' možda s njim? Proći će jednom ove kiše, krenuti kasni vlak, slomljena grana što se njiše zadnji je pozdrav i znak. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Proći će jednom ove zime, umorna bit ću tad, nitko mi neće znati ime, zavičaj niti grad. Proći će jednom ova jata, preletjet more i svod, taj što se topi slamku hvata, a druge odnosi brod. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Proći će jednom ovi dani, mirna će pasti noć, mi ćemo opet biti sami, nitko nam neće doć. Proći će jednom ova ljeta, sakrit nas hladan dan, otići s tobom na kraj svijeta jedini moj je san. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Željko Sabol  SVA SU MOJA PROLJEĆA U MENI Kada voliš, svijet ti je na dlanu i daljine na plovidbu zovu i sve riječi u jednu riječ stanu u snovima slutiš ljubav novu. Kada voliš, vode mirno teku i nebo je kao suza čisto, stare rane više nas ne peku i dana za danom ništa nije isto. I do srca vodi svaki trag kad ti priđe onaj tko je drag. Sva su moja proljeća u meni i kad dođu duge hladne kiše i kada prvo lišće zarumeni ja te volim svakog trena više. Sva su moja proljeća u meni kad se zima svome bliži kraju i kada prva grana zazeleni sva su moja proljeća u meni. Kada voliš, sjajnije su oči, toplije su, vrelije su usne, putnik nađe put u svakoj noći sretan kao dijete koje usne. I do srca vodi svaki trag kad ti priđe onaj tko je drag. Sva su moja proljeća u meni Željko Sabol  SUTRA JE NOVI DAN Smiri se, dušo moja, padne li suza na dlan nije ni drugima lako sutra je novi dan. Smiri se, dušo moja, ako i ostaneš sam, možda je najbolje tako, sutra je novi dan. Sutra je novi dan i život teče, ne postoji bol ni jad što proći neće. Sve će ostati iza nas dok vrijeme leti. Zastani barem malo, svega se, svega sjeti. Sutra je novi dan i život teče, ne postoji bol ni jad što proći neće. Oblaci bijeli što plove susrete donose nove. Nek' ti oči sklopi san, sutra već je novi dan. Oblaci bijeli što plove susrete donose nove nek ti oči sklopi san i ljubav. Smiri se, dušo moja, htjela sam sve da ti dam. Ništa mi imali nismo, sutra je novi dan. Smiri se, dušo moja, o nama sve ja znam: lađe u oluji mi smo, sutra je novi dan. Sutra je novi dan i život teče... Željko Sabol  STARE LJUBAVI Stare ljubavi što ih je znao svijet duge večeri u ruci poklonjen cvijet, stare ljubavi u čistom jutarnjem sjaju zauvijek u nama ostaju i svjetlost očima daju. Stare ljubavi još uvijek prate nas kasne jeseni i njihov umoran glas, stare ljubavi nestati nikada neće one su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. Bilo je i suza, bilo je i smijeha, al' prođe brzo sve. Bilo je i straha, bilo je i grijeha, još pamtim dane te. Bile su velike, bile su skrivene, bile su opasne, mi sjećamo se tog. Gdje su sad? Gdje su sad? Gdje su sad? Stare ljubavi dalje nam ne daju poć tajni susreti kad padne proljetna noć, stare ljubavi, te sjene minulih dana, svakog me poljupca sjećaju uvijek kad ostanem sama. Bilo je i suza, bilo je i smijeha, al' prođe brzo sve. Bilo je i straha, bilo je i grijeha, još pamtim dane te. Bile su velike, bile su skrivene, bile su opasne, mi sjećamo se tog. Gdje su sad? Gdje su sad? Gdje su sad? Stare ljubavi još uvijek prate nas kasne jeseni i njihov umoran glas, stare ljubavi nestati nikada neće one su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. One su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. Željko Sabol  ELEGIJA Eto: vjetar s mora vraća nam natrag odbjegle ptice šumom krila što uči nas prolaznosti. Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni. Neka trava spasi moju nježnost. Pijesak nek me nauči voljeti. Ne mogu u zlu da živim, a za dobrotu ismijat će me. Gdje je taj za kog vrijedi kleknuti na cestu i dotaći usnama prah s njegove obuće? Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni. Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radost jedni drugima, i ostati lijepi. Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo cvijet koji će zadržati bezazlenost i ljubav koja neće prestati. Vesna Parun  USHIT Tvoje su oči za me lisnata topla streha. Našla sam biser-kamen u školjci tvog osmjeha. U grlu mi je srce, u srcu mi je ptica. Sva sam zvučno zrnce bistra večernjica. Vesna Parun  KAKO BIH VOLIO ZNATI Kako bih volio znati izgledaš li sretno gospođice moja kad te jesen zanjiše na rukama kad u oku oblaka vidiš odsjaj i prestaneš se mučiti s jednadžbama života kako bih ja gospođice moja rado s tobom otvorio vrata i otišao zaboravio na život na ljubav na potonule brodove kako bih ja gospođice tugo moja skinuo sve brojeve godina izbrisao datume da naša ljubav bude primjer djeci koja dolaze Željko Krznarić  |
