ususret sv. valentinu
NE PITAJ VIŠE Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more. Pitaj otkud stiže vjetar proljetni i bijelom lađom snova tko krmani kad noć nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce. Znaš li otkud koralj na dnu oceana? Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti ali ti živiš daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pećina o koju se uzalud razbija moj život. Ne pitaj zašto te ljubim. Pristupi k meni! Tužno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava. ZAGRLJAJ Što šapću tvoje oči brzim pticama s dalekih obala? Nevidljiva u djetelini na tvojim usnama treperi večer zvjezdana. Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad. Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici prikrivam tjeskobu golog cvijeta. Ti me tješiš osmjehom što blješteći baca tamnozelenu sjenku na ostavljeno jezero. Večer je crvenozlatna i tako bliska javi. Ptice prelijeću nad nama zamišljeno. Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato. KASNI SJAJ Tražim te kao što nagli valovi prispjeli sa mračnih mora, i već sasvim umorni od huka noći, ištu uvalu zasjenjenu modrim klisurama počinka. Ljubim te mirno kao šuma večernja svoje košute, i kao zemlja svoju snagu i svoj kasni sjaj, zabrinuta pred tišinom voćnjaka i pred polaganim odlaskom ruža. OSEKA Uspravna vatro moje mladosti znam: ti ne možeš izići iz mene pogašena Ti ćeš se prignuti kad budeš otvarala vrata moje crnine i ulazila u neko drugo srce u kome ćeš me prepoznati NA OBZORJU Rastala se na obzorju dva oblaka i dva vala. Oblak oblaku doviknu : - Zbogom ! A val valu : - Do neznanih obala !... Vesna Parun |