Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava
i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li otkud koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
ZAGRLJAJ
Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.
KASNI SJAJ
Tražim te
kao što nagli valovi prispjeli
sa mračnih mora, i već sasvim umorni
od huka noći, ištu uvalu
zasjenjenu modrim klisurama
počinka.
Ljubim te
mirno kao šuma večernja
svoje košute, i kao zemlja
svoju snagu i svoj kasni sjaj,
zabrinuta pred tišinom voćnjaka
i pred polaganim odlaskom ruža.
OSEKA
Uspravna vatro moje mladosti
znam: ti ne možeš
izići iz mene pogašena
Ti ćeš se prignuti kad budeš
otvarala vrata
moje crnine i ulazila
u neko drugo srce
u kome ćeš me
prepoznati
NA OBZORJU
Rastala se
na obzorju
dva oblaka
i dva vala.
Oblak oblaku
doviknu :
- Zbogom !
A val valu :
- Do neznanih
obala !...