Vasilisa Premudra

O KINEZIMA I FRIGIDNIM VREMENIMA

Kakva je cudna zima bila, stalno smo kukali sta je ovo, ovo nije normalno, ko je vidija u srid zime setat gol. Pa nam se ostvarile zelje. Sad smo najsritniji kad smo doma oko vatrice. Nalozimo, pa zapivamo. Meni je najzad dosla doli spominjana knjiga za ucit, to mi je islo na zivce sta je moram cekat. Posli ce mi doc prolice, ko ce me onda zalipit za slova. Jedini je problem sta je taaaako dosadnaaaa... da se tesko natirat prionit. Krenem, krene i zjevanje - voaaaaaaa - i trljaje ociju radi sitnih slovaca i monotonije suhoparne stranice bez boja i slicica. Onda uvatim sebe da sam se zamislila i odlutala, pa se jedva natiram nekako vratit nazad k zivopisnom stivu. Kad najzad uronis nije lose, u stilu kina, 16. stoljece, dinastija ming ili koja li vec, zacetci trgovine i kako, zasto, di, ko, kad, te pogubni utjecaj konfucija na istu i kako, zasto, di, ko, kad. Zagrintam u sebi kako ne znam sta bi u zivotu da se nisam natirala o tome razmisljat i opsujem sve skolske sisteme po redu koliko ih ima. Ali onda se sjetim kako je kina u 16. stoljecu u vrlo tijesnoj vezi s odgojem djece predskolskog uzrasta, pa se udrem po prstima, vidis, dobro ce ti doc, nije to bezveze, trebace ti - i navalim. I tako svako vece, po punih pola sata - sva sam ponosna.

Anja nije isla u skolu u cetvrtak i petak jer je bila jako prehladjena, kasljala po cilu noc, nos dosa crven ka paprika koliko ga je istrljala s pustim maramicama, a nakon sta su sve maramice bile adio iscidila je jos 15 punih glava tekuceg sadrzaja u sve nase obilate zalihe guz papira. Jucer nedilja, isli u science muzej, vec je bila ok, tamo skakala ka manita, pobjedjivala u trkama invalidskih kolica i dvi ure slagala false papice na djecjem odjelu. Kako dica dodju, uzmu neka plasticna jaja, brokule, kukuruze, kokosi, kolace, svasta nesto, odnesu, igraju se, ostave, odu dalje, Anja odma spremi u mala kolica, napravi djir naokolo, pokupi sve sta lezi razbacano i odnese spremit na misto. Za ne falit, jos je i Vanju i par curica organizirala, one su bile zaduzene za razvrstavanje, kruhovi ovde, kokos tamo, tegle na policu, ovo u korpicu, sve se zna. Ma organizator je samo takav, nema greske. Cudi me da mi one kineskinje sta tamo rade nisu pocele gurat dolare u dzepove kako ih je lipo postedila posla, mogle su lipo dvi ure na miru pit kavu i ne obadavat, Anja je tu, nema frke. Bi one, ali ih je zeznija razvoj zbivanja u kini u 16. stoljecu i nadasve konfucije. (ovde se jasno vide prioriteti, ko sljivi kineze, samo moja dica dobiju veliko slovo-op.a.)

Jutros upalim tv da vidim sta kazu za vrime, a ono pise frigid. Bidna moja Anja, taman malo prizdravila, pa u setnju po frigidnom vrimenu. Kad sam pomolilia nosom vani odma su mu se uvatili stalaktiti ili koji li su vec oni ledovi sta vise prema doli. Nije da mi je curila slina pa se zaledila, mene jos nije capalo - vise sam se pjesnicki odrazila za opisat zivot u velikom frizideru. Bili smo zadnjih dana na rastelavoj polici, ali sad smo presli gori u zamrzivac. Gledam Anju u onoj zimskoj jaketi, a pari mi se da je pustam vanka u kratke rukave. Doslo mi je da joj dam moju jaketu do kolina priko njene, taman bi joj bila do poda, a i posiroka da joj nije sve skupa tisno. Ali mislim se u cemu cu ja posli djiravat po frizeru, triba obic smrznute kokosje nogice, led za votku i narezani petrsimul, ko ce to u kaputicu, parilo bi da setam u slafroku posli tusiranja. Kad skupim Anju iz skole odma je vodim u radnju sa skijaskom opremom, provucemo na karticu najpernatiju gusku do ispod kolina, a posli skijaskoga idemo na odjel za ostale sportove, zadrzacemo se na teniskim reketima. Kako je pocelo, jos malo pa ce se po frizeru bit tesko kretat bez reketa na nogama. To bi u biti bilo i dobro, jer kad pada snig onda i nije ovakva ledara. Bi li se to moglo nazvat juzinom?

Ne znam, samo znam da me ovo razmisljanje o putovanju u toplije krajeve sve vise veseli...

A sad odo s Vanjom gledat onaj crtani s paukom i prasicem. Charlotte's web. Na hrvatskom. Ne valja, sve razumi, ne mogu je slagat sta je ko reka.

Anja oce smjesak!

Anjina foto-radnja sa zelenom dekom

Nema smisla

Kako sam ovih dana bila u linoj fazi, cackala sam budalastine oko bloga i sire. Tako sam npr. sad upravo ubrala da je ovo navodno jubilarni post stoti po redu, prilipetala kojekakve brojace posjeta tu livo, skuzila kako cu neki smisni video tu negdi pohranit da ga se moze pogledat, isprobavala razne nove blog-dizajnove sta su napravili otkad sam ja prije godinu dana odabrala ovaj plavo-ljubicasti (sve je lipo, ali ovo je i dalje najlipse!), igrala se sa dicinjim slijama, redovno ih iskrcavala na kodakov link, sve u svemu super opustanje.
Onda je bilo razmisljanje o skorom mantanju, pa surfanje virtualnim prostorima s tim u svezi (evo postar je upravo danas donija mobitel!), pa proucavanje diznijevih i podvodnih svjetova, zemljopisa, milja, kilometara i slicnih buducih putnih sadrzaja (tu se tek triba nacorit dok sve skuzim!)
A u biti cilo to vrime dok se igras, piskaras, bojas, lipis, proucavas, odabires, kupujes, putujes, istrazujes, cilo vrime samo sidis i grijes stolicu. Otpalo mi dupe od pustih aktivnosti, pretvoricu se jos malo u veliku guzicu s ocima na vrhu. Pa sam u pozi visim s kauca naopako i cackam laptop na podu, pa cucim na kolinima zguzvana u lopticu, a laptop isprid mene (riga mi se al nema veze, vazno da ne sidim), pa dubim na glavi s laptopom okrenutim naopako ili se valjam na drobu i istezem kicmu a oci mi ispadaju, nekad sidim u kuzini na kolinima dok mi noge skroz ne utrnu, ali najcesce sam u Prijestolju, za Glavnom Masinom - a onda nema tjelovjezbe, sidi i trpi, klasika.
Dok sam ucila bila sam u super fazi, ali sad sam vec postala nestrpljiva kad ce stic ta knjiga od skole sta je cekam jos od lani (ovo od lani dobro zvuci, premda se radi o samo par dana prije nove godine, hahaha!); kazu nestalo, ceka se nova, oprostite, do vidjenja. Stampari bidni bice rade prekovremeno kolika je potraznja dok horde ovakvih ocajnika zeljnih znanja nestrpljivo cekaju; dajte nam, dajte, gladni smo, mi bi kruha, necemo kolace. Narucila ja kolace od barbe postara, al nesto me iznevjerija ovi put. Dici je 'Snjezna kraljica' stigla odma drugi dan, a ja evo cekam antikvarnu knjigu vec vise od sedmicu dana (istu ka i onu sta je bidni umorni stampari, omamljeni bojom i vec iskrivljenih ledja od saginjanja nad stamparskom strojem, bezuspjesno pokusavaju vec danima zgotovit).
I onda vatam sebe, u neurozi prouzrokovanoj prevelikim opustanjem (imam tu bolest, sta cu, priznajem!), da mi pocinje lagano smetat krs po kuci, knjige koje nisu slozene pod pravim kutom, igracke koje nisu svaka u svom pretincu vec izmjesane nevezano za funkciju, grozno... I odjednom, kao da sam stavila super housewife ocale, pomaljaju se nekakvi smolasti, kafenkasti curci i, presijavajuci se na kontrastnoj podlozi mnogobrojnih monotonih ploha sto cine stijenke naseg frizidera, spakera, sudopera i inih -era, izdajnicki nagrdjuju negdasnju kuhinjsku mi snijeznu bjelinu (necemo komentirat upitnost tog navodnog negdasnjeg sjaja - malo pjesnicke slobodne nije na odmet!)
Istovremeno, kako je pogled kroz prozor postepeno postao zamucen mnogim kisnim naplavinama i danasnjim prvim snijegom, mene odjednom pocinju proganjati izdajnicke misli s onu stranu stvarnosti i poput strelicama ostrim mi moje lipe balunice u glavi busit lucidnim trenucima kroz koje mi nalazu odlazak u zahod, a sa svrhom da provjerim ima li jos one carobne vodice za cistit stakla ili triba kupit novu...
Pero evo kaze alo inspiracijo, vecera je gotova, i odlazim, razocarana spoznajom kako sam, na kraju balade, kad se sve ovo izanalizira, zbroji, oduzme i nazove pravim imenom, ipak djevica u horoskopu.
Kace vise knjiga doc, kako sam pocela postacu web dizajner, napisacu knjigu za opru kako se dici tribaju slagat igracke, naucicu snjeznu kraljicu i divlje labudove napamet kloliko sam ih puta procitala na sav glas, pocecu ozbiljno cistit kucu, jer drukcije s ovim ocalima iz drugog svijeta i ne mozes... uf!
Sutra cu vidit sta sam naklapala na brzinu (to klapa ova besumna tastatura), a sad odo, nema smisla.
Ali zasto me uvik uvati inspiracija kad imam samo 5 minuti vrimena i po kuci je teski susur i galama, svi gladni i nervozni i proganja me osjecaj krivnje sta ih ne sljivim - a nikad kad sam sama, na miru i u tisini?

Di bi mogli?

U drugi misec Anja ima zimske praznike, pa je i Pero tad rezervira sedmicu dana godisnjeg. Ja i Vanja cemo se isto probat izvuc od svakodnevnih obaveza, tako da bi mogli svi skupa negdi malo zamantat. Ne zna se di cemo, to je manje bitno. Spominjemo mi to vec odavno, ali meni je tek ovih dana dokapalo da je drugi misec vec tu, nije vise 'lako cemo, ima vrimena', triba navalit sve proucit.

Organizacija trazi prvo plan puta - di se ide, s kojim usputnim stanicama, di je spavanje, sredit rezervacije, otkrit usputne zanimljivosti, ispitat jesu li stvarno usput ili to samo meni tako izgleda jer je karta malena, dakle koliko je daleko, je li radi u te dane kad smo mi tamo, koliko je upad, ima li sta za jist u blizini ili triba vuc sa sobom, i tako dalje, svasta mi pada na pamet, a sve se to ispostavilo da ce posli bit problem ako nisi unaprid ispita. Sta cemo, na greskama se uci.

Ako nisi siguran di ides i koliko je daleko, ispadne da cili dan nesto trazis i na kraju ne nadjes, a iz auta nisi izisa, prodje dan bezveze, ispalis lagano na zivce. Ako nema nista za jist tamo di ides a nisi ponija, onda dica (i ja!) budu nervozna pa im nista ne valja i samo se karaju, svima na nos izadje gust.

Ako nisi ponija kakve sadrzaje onda obavezno padaju sikire pa ne mozes nigdi mantat, a u nocilistu dosadno stat, ne mozes bas cili dan skakat po krevetima, i to dosadi. Covjece ne ljuti se i slicni lipi kisni sadrzaji ce svi pricekat da Vanja jos malo sazrije, ovako to sve ispadne moje natezanje s Vanjom i Anjino grintanje zasto smo joj morali rodit sestru.

U tom nocilistu uvik uzmemo sobu s dva velika kreveta. Njih dvi u jedan, nas dvoje u drugi. Ali kad dicu stavis lec ona ne zaspu odma (ako niste znali). Ispadne na kraju da Pero i ja sidimo u mraku i ne disemo jer inace Vanja nikad nece zaspat u novoj sredini i u istoj sobi s nama, preveliko je to uzbudjenje. To je podnosljivo ako mozes culit u TV, ali posto mora bit skoro skroz utisano pa nista ne cujes sta govore, onda moras stavit slova, a u nocilistima obicno te opcije nema ili je mi ne mozemo nac, to nisu nocilista za gluve. Tako blejimo u mutavi film u tisini dok one ne zaspu, rano nam je jos za ic lec, a ne mozes ih ostavit same u sobi, a ne mozes u mraku nista cinit (hm?).

Jos nesto me zulja ka kamencic u cipeli, pa s vrimena na vrime ispadne bovan. Kad smo tako svi ucetvoro uvik uleti, prije ili kasnije, neka situacija za razdvojit se, pa to ispadne problem jer ne znamo kako cemo se po nekim divljim guzvama opet nac. U tim situacijama se sitim kako moram poduzest nesto po pitanju mobitela. Ja sam ga imala da se nadje u slucaju frke kad sam bila u drugom stanju, ali kad je isteka ugovor na godinu dana nismo ga obnavljali, mislim se sta cemo placat bezveze kad ga uopce ne koristim.

Prisjecajuci se svih ovih prakticnih problema, navalili smo trosit. Dokapalo mi je da i ovde postoje telefoni na karticu ka i u nas, to bi mi super dobro doslo u slucaju nekog slucaja, a ne bi placali misecno pustu lovu bezveze. A onda zasto vuc svugdi aparat sa sobom kad mozes lipo s telefonom ‘iz dzepa’ slikavat? Dakle, znamo sta nam triba. Onda, da ne bi printali razne karte danima unaprid i posli se gubili naokolo gladni i umorni i sidili svako malo istrazivat mapu, triba kupit onu malu masinicu od tri slova sta ti ne da izgubit se. A da se ne bi vise dosadjivali u raznim situacijama koje nas uvate nepripremljene, triba kupit onu drugu malu masinicu na koju mozes gledat dvd bilo kad i bilo di, i stavit slova, ili jos bolje, slusalice u uvo.

To je sve sta pocinje sa ‘treba kupit’ Prije lanjskih putesestija je trebalo rjesit pitanje frizidera, malog kuvala za dici zgrijat mliko i slicnih, osnovnih potreba. Ovo je vec nadogradnja, oliti ga ‘putna tehnicka podrska’. DVD smo rjesili, vec je isproban, a usput ce nam i pivat, pa ne moramo vuc nikakvu muziku. Sinoc sam narucila na internet telefon, i to ce usput moc i svirat i slikavat, ne triba svugdi nosit aparat sa sobom. Pero ce pogledat GPS (to su ta tri slova!), ne znam jos sta to moze usput. Sad vise nema labavo, gotovi su izgovori, treba navalit na istrazivanje. Dakle, di se ide, koje su usputne stanice. Buduci ce bit drugi misec i desetak dana smo free, to je znaci duza ruta u toplije krajeve - par dana po putu tamo-amo way, tako da se ne napatimo vozit, uvik negdi dodjes, odmoris, obidjes, sutra lagano dalje, i par dana ostat tu di idemo.
Pa se mislim...di bi mogli...na primjer, na primjer...hmmm....Florida?

Mislim se, mislim....mmmm, sunce... toplooo.... vani fijuce, zimina minus 4 ispod nule, a meni se kez zalipija....

Nabrajanje III

Lipo mi je
Gleda Vanja film 'Fliper' o delfinu Fliperu. I sad delfin zaronija, duboko, more, lipo sve. Kad, nailazi sark, onaj s glavom ka cekic i ocima sa strane. Ja objasnjavam Vanji kako se sark zove i zasto, vidis kakva mu je glava ka cekic. Delfin se sakrija, sark papija jednog galeba, capija ga lipo odozdo dok je ovaj lipo pluta po povrsini. Crveni se sarku iz usta dok zvacka, mislim se sta ce Vanja sad profurat, uf koji surovi prizor! Kad ona, onako sva pod dojmom te jezivosti, kaze "i ja bi tako volila imat." Sta bi volila imat? "Pa takvu glavu." Kakvu glavu? "Pa ovakvu kao ovaj sark!" A kakva je to glava? "PA KAO CEKIC!"
A zasto bi ti tila imat takvu glavu? "TAKO, LIPO MI JE."
Ljubicasto
Prica Anja sva nesretna kako ona nikad nece bit "star of the month" u skoli, a neka je ta i ta bila, i ovaj je bija, a ona nece nikad. I sad ja opalim tjesenje tipa polako, puno vas ima u skoli, ne mozete svi doc na red, znas koliko je to dice, a koliko je malo mjeseci u godini, ne znaci da su oni u necemu bolji od tebe, samo eto, tako se namistilo, tako ti je to u zivotu (sta bi moja Skorpa rekla "tako ti je grah pao").
Kad ona, sva nafunjena, vrlo logicnim argumentom pobije sve moje jalove napore: "Ma nece mene uciteljica nikad izabrat, ona mene ni ne primjecuje." Kako te Anja ne primjecuje? Pa zar nisi pricala kako ovo i kako ono, znaci primjecuje te i te kako! "Ma nije to, nego sam TOLIKO DOBRA DA ME ONA NE PRIMJECUJE."
(Uf, mislim se. Sta sad? Da joj kazem znam kako ti je? Da joj recem da je jos dobro i prosla - moja uciteljica u osnovnoj nije se niti mogla sitit koja sam ja kad je mama dosla na primanja...) U to se Anja nadoveze: "ZATO JA I NOSIM LJUBICASTO DA ME ONA PRIMJETI."
No comment.
Nasvirani
Kaze Vanja jedan dan da oce gledat taj i taj film, i ja kazem dobro. Ode u sobu, donese svoga medu, sidne ga isprid monitora, ona sidne isprid TV-a. Namistam joj ja film, uberem medu kako sidi, pitam u cemu je baza. Kaze evo medo se ovde nasvirao, a ja ovde. SAD SU SE I MEDO I BEBA NASVIRALI.
U to pocne film, pa se i ja malo nasviram kraj mede.

MERI POPINS

Nabrajanje II

Jedi je di ne vidi
Igra se Vanja jedno jutro s plasticnim bestijicama (a naslijedila je od Anje cilo zivotinjsko carstvo sa svim izumrlim i ugrozenim vrstama!), i nekako tako se i dogodi rucak zablji za nas dvi (a zabe zarkih boja, one najotrovnije). I glodjem ja one plasticne krakove, sve kao grickam i hvalim sefa kuhinje. Krenem dalje, pojila sam noge, ajmo sad dalje. Kad Vanja mi na to kaze povjerljivim tonom "Ej pazi, ne smis joj guzicu pojest, moze se okrenit pa ce vidit!"
Logike sigurno ne fali
Jutro, ona mrljavi, razbudjuje se, skroz je ok, vesela, ka i svako jutro. Kad odjednom, tuga s juga zaskocila je bez najave, zestoko. Sta bi odjednom? Zagrlim je ja, ona jedva doceka, stisla me ko najnesritnija na svitu. Kad o cemu je rijec, kaze “Kad narastem ti me vise neces volit jelda? BUAAAAAA!!!!”
Nakon daljnje price na zadanu temu ispalo je da je ja volim jer je ona moja beba, a kad naraste vise nece bit beba. Kad je najzad bila razuvjerena, nisam bila sigurna da je ubjedjivanje stvarno upalilo, do popodne kad mi je otela robu za vrtic iz ruke jer da ona moze sve sama obuc, JER NIJE VISE BEBA!
Oblacila se bidna dobrih po ure, ali uspila je dokazat da moze sama. A ja sam bila mirna znajuci da joj je moje jutarnje uvjeravanje silo kako triba.
Sad mi je jasno zasto je u zadnje vrime bila tako naporna, cinila gluposti ka da su joj jedva dvi godine i pricala ka mala beba. Nije tila narast bidna.
Opusti se, ali ne previse
Anja ima danas I sutra u skoli ELA (English Language Art) test. I jucer dolazi s depesom od skole. Kaze vako:
-vecerati
-naspavati se
-doruckovati nesto zdravo-hranjivo
-spremiti se za skolu bez zurbe I nervoze
-ne zakasniti
-ponijeti dvije olovke br. 2
-opustiti se, ali dati sve od sebe
-SRETNO!
Nikad do sad nije bila nervozna u vezi skole ili karatea, koliko je sve testova imala I pojaseva polagala, ja sam sve mislila imace tremu, unervozice se, a ona nikad. I evo sad prvi put. I sad kako cu ja njoj rec relax, opusti se, nista strasno, bla bla, s takvim SRETNO porukama od skole???
UPENDI
Svake godine isto. Pocne na jesen s tenksgivingom I curkama na sve strane, pa preko halovina, tikvi, vjestica I strasila do bozica I nove godine, a onda posli borica I djeda mrazica osvanu crvena srca na svakom cosku. Smjena straze se najbolje vidi po butigama I skolskim programima. U butigama samo maknu s polica jedno I odma natrkelje drugo. U skolama dica crtaju, rezu, lipe, prave, mise I stalivec curke, tikve, borice, srca.
Ali najvise me zanima odgovor na pitanje koje mi Anja od svoje trece godine postavlja svako valentinovo kad se opet toga siti, a ja jos ne znam odgovor: Sta znaci UPENDI?
Za one koji ne znaju o cemu govorim, pogledati kultni film (ne mogu virovat da vec niste?), Simba’s pride oliti ga Lion King II.
Iskopina
Vidila sam danas sliku Vitni Hjuston u nekoj novini, zgrozila sam se. I evo sad dok kuckam po ovom grijacu (laptop mi je u krilu, u povjerenju sprzija mi je medjunozje, zato zanemarujem mala i velika slova i budalastine, i je cesto I, ali aj sta ima veze!) na TV-u je neki film s njom u zdravim danima, bas je simpa. Pero crta za stolom, pa povremeno baci oko iz svoga udobnog prijestolja. Tako je I on ubra sta je na TV-u, pa komentira suptilno, po svoju: EVO TI ONA ISKOPINA!
Bidna Vitni, kako je pocastija.
Princeza
Vanja je izbacila knjige s police I napravila sebi pravi visoki princezin krevet s imitacijom kicenih lancuna sta raskosno padaju do poda. Po kuci hoda s maramom pribacnom priko glave, onom najvecom, jer kosa mora bit do poda. Kosu-maramu gori drzi dijadema-kruna sva optocena dijamantima sta kopaju patuljci (haj-hoo!!) Ujutro odma bira sta ce obuc, popne se na svoj mali stol da bude blize gori polici s njenom robom, pa stavi prst na bradu I misli, misli, dok razgledava izbor, a nogom tupka doli po stolu. Umisto papuca po kuci se nose baletanke, one prave plesne sta ih nosi na balet. Nama svima dodjeljuje uloge vec prema trenutnom toku svijesti, ja sam jedan cas dobri tata, drugi cas sam zlocesta mama (tako je u svim djecjim pricama, dobri tata I zla maceha koja ga je smuntala bidnog naivnog samo zato da mu dite moze mucit!)
Mislim se kako Anja nije bila u tom filmu, ali onda se sitim da Anja nije ni bila izlozena princeza-filmovima I barbi lutkama, dok je Vanju Anja u stvari zarazila. A Anja se bidna morala vrimenom prilagodit, jer inace nista od zenskog drustva u Jamerike.
Vanja ce ocito bit bolje prilagodjena. Eno kaze teta Majra da vec prica s dicom engleski na veliko, samo se srami kad vidi da je uciteljica gleda. Zato se ona okrene na drugu stranu, pa se vanja opusti. Bidna zaboravi da je ova opet cuje iako je ne vidi!
Barbi se u razgovorima cesto spominje, a dica na to odma zalipe, makar I ne znala beknit engleski.
Sitim se naseg profe iz obrane I zastite sta je govorija kako se specijalni rat jamerike protiv jugoslavije vidi po tri stvari, a to su: djins, narkomanija, zvake.
Necu razvijat temu; u to doba nije bilo barbi.
Adio gusti
Ovo sam lito bila super smrsavila. To je zato sto sam se opet bila propusila. A kad pusim, za dorucak mi je najdraza kava I cigara, drugo mi je sve bljak, dok ne umrem od gladi oko 1 uri. Sad kad sam opet prestala dimit, za dorucak prvo najranje, prije 8 uri, popijem Anjinu bilu kavu koje uvik ostane po solje, pa pojedem sve sta Vanja ostavi za dorucak (a od fete kruva sta joj namazes uvik pojede pola) , pa onda jos pola onoga sta kuvam za rucak nestane dok ja isprobam ima i soli i triba li jos (uvik triba). Onda rucam s vanjom u 1-2 ure, pa se jos malo nadohranjujem kad Anji dam rucak oko 3-4, da joj pravim drustvo. Onda Anja I ja za desert udremo po nuteli, a oko sestice dovedem Vanju mrtvu gladnu iz vrtica; pero istovremeno dodje u istom (gladnom) stanju s posla. Anji je do tad vec par sati posli rucka, a posto dite raste I uvik je gladno (imamo isti problem), onda taman svi cetvero veceramo. Onda stavim dicu lec, pa Pero I ja udremo po nuteli. Onda zakocim nesto cinit do kasno, pa on ili ja – ko zadnji magarac! – napravimo sendvicic za oboje. To ono malo kao tek da ne ides gladan lec.
I tako se ja debljam.
Kavu smo izbacili cajem, cigaretu hranom. S caja sam se skinila, jos samo da se rjesim hrane.
Ili mozda da samo prestanemo kupovat nutelu? Nema je vise, pa zaboravis na nju. Upalilo je s votkom, valjda ce opet!!!
I s tim ce I zadnji sitni (makar ovo bilo upitno) gust bit adio.

Odo lec, ovo przenje stvarno postaje nepodnosljivo, a glupa laptop tastatura ziva tlaka. Iskopina u mladim danima jos defilira, velika princeza spava, anja je po skolskoj naredbi isla ranije lec. Pero pita jel mislim ja ic lec, vrime je za sendvicic, necu valjda bit magarac.

POSTNOVOGODISNJE

Dakle, slavlja. Prvo u nas, pa u njih.

U nas je dida mraz ostavija vricu s darovima isprid vrata, ludnica. Mumalo se u morskom motu, i pero peka i gosti donili sa sobom, bilo je i bakalara i ribe i skoljki i racica, ko u prici. Sve u svemu, nije bilo gladnih, cak nam je ostalo za sutra da ne moramo kuvat na mamurno, prva liga. Doruckovala sam francusku, pravi novogodisnji ugodjaj. Mamurkluk nije bija spromena vrijedan, bila je lipa vincina, u stilu sutra vec zaboravis sta si sinoc sve poloka, nema mucnih podsjetnika. Smijali smo se ka blesavi, suze isle na oci, pricali pizdarije, sve u svemu lipo.

U njih smo se mislili ocemo li ili necemo uopce ic, jer je Vanju capala zlocesta kasljica, nije joj dala dvi noci spavat. Ja se izmavala bocicama protiv kaslja, to ulivala u bidno dite, na kraju isto zvala doktora na predzadnji dan stare godine, pitam jel ovo ipak malo previse? On kaze dobro je sve dok nema fibru, neka kaslje, povraca, nista se ne brinite, ali ako skoci fibra zovite me. To sve vec znam od prijasnjih slicnih zgoda i s Anjom i s Vanjom, ali isto je dobro cut ponovo u kriticnom trenutku. Mi bezbrizni ka pravi ludi optimisti kakav jesam, aj bice sve ok, iskasljace se pa ce proc frka, ka i 100 puta do sad. Kad, zadnji dan stare godine, zovem ja doktora, doktore pomozite, skocila joj fibra. Nemojte da idem na hitnu, pliiiiz, aj dobro, pripisa on antibiotik na nevidjeno, pero otrca u farmaciju predignit. Izvukli nove bocice za mavanje, ajmo sad i ovo protiv fibre ulit u bidnu vrucu vrecicu, pa antibiotik jos pride, valjda ce kemija ucinit cudo. Njih nazvali da mozda ocemo mozda necemo doc, vidicemo. Do navecer fibra pala, beba zivnila, oce ic u goste, njoj drago. Aj dobro, idemo.

NJ, super brzo stigli, sve ok, tamo lipo, prijatelji, veselo druzenje, opet lipih jica i pica, os francusku, os grickalice, os pasticadu s njokima, os sarmice, os zivotinjska rebarca; pa pita od jabuka, pita od sira, torta cokoladna - nema napijanja, sve se odma posupa! Anja plese, Vanja bi ali nema snage, mama stavi mi film. Ode ona u sobu, izvalila se na krevet, gleda balet, a nema snage mrdnit; kaze mozes ti mama ic ca tamo pricat. Djete oce mir, aj dobro. Poviris je svako malo, a ona sve crvenija i sve vruca. Oko 9 uri fibra opet skocila, a ljekic protiv fibre ponovo pije tek za dvi ure. A sta sad, triba dite spasavat, tocavat, sta li vec, necemo se valjda na hitnoj nocas ljubit. Aj sve je ispalo ok, docekala je ponoc bez panike, fibru joj otusirali, taman i doslo vrime za ljekic ponovo popit, sve se sretno zavrsilo, uspili smo i nasmijat se i zaplesat, dosli smo doma u 3 ure ujutro. Anja se super drzala, a i Vanja tek oko jedne ure uvenila, nije ni skuzila kako se sutra stvorila doma u krevetu.

Jucer 1.1. svi kome po kuci, digli se u podne, sinoc donili sa sobom papanje za danas, super ne triba kuvat, ima i francuske, drugi put (je mi upalilo ove godine!) Njih dvi igraju igrice, ja s njima. Barbi igra po 'Barbie in the Swan Lake' filmu, prva liga je, odusevila sam se. (Da mi je ko prica... ah!) Nasli smo i smuckali sve sastojke za napravit carobne stapice i onda vratili velikoj sumi izgubljenu caroliju, sad je opet puna zivota, bestijica, vodopada, rjecica, boja i cvitica.

Jutros Anju jedva probudila, padace joj glava u skoli ko i meni sad po tastaturi. Sad moram Vanju budit, ne smim je bas pustit komit do besvjesti, evo skoro 10 uri vec.

Zavi novogodisnjih rezolucija, nema ih. U mene se rezolucije smjenjuju ovisno o mom bioritmu, a nevezano za kalendar. Mozda bi po kalendaru mogli pratit PMS i pun misec, drugo nista. Ali to je vec post za sebe...