Kako sam ovih dana bila u linoj fazi, cackala sam budalastine oko bloga i sire. Tako sam npr. sad upravo ubrala da je ovo navodno jubilarni post stoti po redu, prilipetala kojekakve brojace posjeta tu livo, skuzila kako cu neki smisni video tu negdi pohranit da ga se moze pogledat, isprobavala razne nove blog-dizajnove sta su napravili otkad sam ja prije godinu dana odabrala ovaj plavo-ljubicasti (sve je lipo, ali ovo je i dalje najlipse!), igrala se sa dicinjim slijama, redovno ih iskrcavala na kodakov link, sve u svemu super opustanje.
Onda je bilo razmisljanje o skorom mantanju, pa surfanje virtualnim prostorima s tim u svezi (evo postar je upravo danas donija mobitel!), pa proucavanje diznijevih i podvodnih svjetova, zemljopisa, milja, kilometara i slicnih buducih putnih sadrzaja (tu se tek triba nacorit dok sve skuzim!)
A u biti cilo to vrime dok se igras, piskaras, bojas, lipis, proucavas, odabires, kupujes, putujes, istrazujes, cilo vrime samo sidis i grijes stolicu. Otpalo mi dupe od pustih aktivnosti, pretvoricu se jos malo u veliku guzicu s ocima na vrhu. Pa sam u pozi visim s kauca naopako i cackam laptop na podu, pa cucim na kolinima zguzvana u lopticu, a laptop isprid mene (riga mi se al nema veze, vazno da ne sidim), pa dubim na glavi s laptopom okrenutim naopako ili se valjam na drobu i istezem kicmu a oci mi ispadaju, nekad sidim u kuzini na kolinima dok mi noge skroz ne utrnu, ali najcesce sam u Prijestolju, za Glavnom Masinom - a onda nema tjelovjezbe, sidi i trpi, klasika.
Dok sam ucila bila sam u super fazi, ali sad sam vec postala nestrpljiva kad ce stic ta knjiga od skole sta je cekam jos od lani (ovo od lani dobro zvuci, premda se radi o samo par dana prije nove godine, hahaha!); kazu nestalo, ceka se nova, oprostite, do vidjenja. Stampari bidni bice rade prekovremeno kolika je potraznja dok horde ovakvih ocajnika zeljnih znanja nestrpljivo cekaju; dajte nam, dajte, gladni smo, mi bi kruha, necemo kolace. Narucila ja kolace od barbe postara, al nesto me iznevjerija ovi put. Dici je 'Snjezna kraljica' stigla odma drugi dan, a ja evo cekam antikvarnu knjigu vec vise od sedmicu dana (istu ka i onu sta je bidni umorni stampari, omamljeni bojom i vec iskrivljenih ledja od saginjanja nad stamparskom strojem, bezuspjesno pokusavaju vec danima zgotovit).
I onda vatam sebe, u neurozi prouzrokovanoj prevelikim opustanjem (imam tu bolest, sta cu, priznajem!), da mi pocinje lagano smetat krs po kuci, knjige koje nisu slozene pod pravim kutom, igracke koje nisu svaka u svom pretincu vec izmjesane nevezano za funkciju, grozno... I odjednom, kao da sam stavila super housewife ocale, pomaljaju se nekakvi smolasti, kafenkasti curci i, presijavajuci se na kontrastnoj podlozi mnogobrojnih monotonih ploha sto cine stijenke naseg frizidera, spakera, sudopera i inih -era, izdajnicki nagrdjuju negdasnju kuhinjsku mi snijeznu bjelinu (necemo komentirat upitnost tog navodnog negdasnjeg sjaja - malo pjesnicke slobodne nije na odmet!)
Istovremeno, kako je pogled kroz prozor postepeno postao zamucen mnogim kisnim naplavinama i danasnjim prvim snijegom, mene odjednom pocinju proganjati izdajnicke misli s onu stranu stvarnosti i poput strelicama ostrim mi moje lipe balunice u glavi busit lucidnim trenucima kroz koje mi nalazu odlazak u zahod, a sa svrhom da provjerim ima li jos one carobne vodice za cistit stakla ili triba kupit novu...
Pero evo kaze alo inspiracijo, vecera je gotova, i odlazim, razocarana spoznajom kako sam, na kraju balade, kad se sve ovo izanalizira, zbroji, oduzme i nazove pravim imenom, ipak djevica u horoskopu.
Kace vise knjiga doc, kako sam pocela postacu web dizajner, napisacu knjigu za opru kako se dici tribaju slagat igracke, naucicu snjeznu kraljicu i divlje labudove napamet kloliko sam ih puta procitala na sav glas, pocecu ozbiljno cistit kucu, jer drukcije s ovim ocalima iz drugog svijeta i ne mozes... uf!
Sutra cu vidit sta sam naklapala na brzinu (to klapa ova besumna tastatura), a sad odo, nema smisla.
Ali zasto me uvik uvati inspiracija kad imam samo 5 minuti vrimena i po kuci je teski susur i galama, svi gladni i nervozni i proganja me osjecaj krivnje sta ih ne sljivim - a nikad kad sam sama, na miru i u tisini?
Post je objavljen 20.01.2007. u 01:18 sati.