POSTNOVOGODISNJE
Dakle, slavlja. Prvo u nas, pa u njih.
U nas je dida mraz ostavija vricu s darovima isprid vrata, ludnica. Mumalo se u morskom motu, i pero peka i gosti donili sa sobom, bilo je i bakalara i ribe i skoljki i racica, ko u prici. Sve u svemu, nije bilo gladnih, cak nam je ostalo za sutra da ne moramo kuvat na mamurno, prva liga. Doruckovala sam francusku, pravi novogodisnji ugodjaj. Mamurkluk nije bija spromena vrijedan, bila je lipa vincina, u stilu sutra vec zaboravis sta si sinoc sve poloka, nema mucnih podsjetnika. Smijali smo se ka blesavi, suze isle na oci, pricali pizdarije, sve u svemu lipo.
U njih smo se mislili ocemo li ili necemo uopce ic, jer je Vanju capala zlocesta kasljica, nije joj dala dvi noci spavat. Ja se izmavala bocicama protiv kaslja, to ulivala u bidno dite, na kraju isto zvala doktora na predzadnji dan stare godine, pitam jel ovo ipak malo previse? On kaze dobro je sve dok nema fibru, neka kaslje, povraca, nista se ne brinite, ali ako skoci fibra zovite me. To sve vec znam od prijasnjih slicnih zgoda i s Anjom i s Vanjom, ali isto je dobro cut ponovo u kriticnom trenutku. Mi bezbrizni ka pravi ludi optimisti kakav jesam, aj bice sve ok, iskasljace se pa ce proc frka, ka i 100 puta do sad. Kad, zadnji dan stare godine, zovem ja doktora, doktore pomozite, skocila joj fibra. Nemojte da idem na hitnu, pliiiiz, aj dobro, pripisa on antibiotik na nevidjeno, pero otrca u farmaciju predignit. Izvukli nove bocice za mavanje, ajmo sad i ovo protiv fibre ulit u bidnu vrucu vrecicu, pa antibiotik jos pride, valjda ce kemija ucinit cudo. Njih nazvali da mozda ocemo mozda necemo doc, vidicemo. Do navecer fibra pala, beba zivnila, oce ic u goste, njoj drago. Aj dobro, idemo.
NJ, super brzo stigli, sve ok, tamo lipo, prijatelji, veselo druzenje, opet lipih jica i pica, os francusku, os grickalice, os pasticadu s njokima, os sarmice, os zivotinjska rebarca; pa pita od jabuka, pita od sira, torta cokoladna - nema napijanja, sve se odma posupa! Anja plese, Vanja bi ali nema snage, mama stavi mi film. Ode ona u sobu, izvalila se na krevet, gleda balet, a nema snage mrdnit; kaze mozes ti mama ic ca tamo pricat. Djete oce mir, aj dobro. Poviris je svako malo, a ona sve crvenija i sve vruca. Oko 9 uri fibra opet skocila, a ljekic protiv fibre ponovo pije tek za dvi ure. A sta sad, triba dite spasavat, tocavat, sta li vec, necemo se valjda na hitnoj nocas ljubit. Aj sve je ispalo ok, docekala je ponoc bez panike, fibru joj otusirali, taman i doslo vrime za ljekic ponovo popit, sve se sretno zavrsilo, uspili smo i nasmijat se i zaplesat, dosli smo doma u 3 ure ujutro. Anja se super drzala, a i Vanja tek oko jedne ure uvenila, nije ni skuzila kako se sutra stvorila doma u krevetu.
Jucer 1.1. svi kome po kuci, digli se u podne, sinoc donili sa sobom papanje za danas, super ne triba kuvat, ima i francuske, drugi put (je mi upalilo ove godine! ) Njih dvi igraju igrice, ja s njima. Barbi igra po 'Barbie in the Swan Lake' filmu, prva liga je, odusevila sam se. (Da mi je ko prica... ah!) Nasli smo i smuckali sve sastojke za napravit carobne stapice i onda vratili velikoj sumi izgubljenu caroliju, sad je opet puna zivota, bestijica, vodopada, rjecica, boja i cvitica.
Jutros Anju jedva probudila, padace joj glava u skoli ko i meni sad po tastaturi. Sad moram Vanju budit, ne smim je bas pustit komit do besvjesti, evo skoro 10 uri vec.
Zavi novogodisnjih rezolucija, nema ih. U mene se rezolucije smjenjuju ovisno o mom bioritmu, a nevezano za kalendar. Mozda bi po kalendaru mogli pratit PMS i pun misec, drugo nista. Ali to je vec post za sebe...
|