O KINEZIMA I FRIGIDNIM VREMENIMA
Kakva je cudna zima bila, stalno smo kukali sta je ovo, ovo nije normalno, ko je vidija u srid zime setat gol. Pa nam se ostvarile zelje. Sad smo najsritniji kad smo doma oko vatrice. Nalozimo, pa zapivamo. Meni je najzad dosla doli spominjana knjiga za ucit, to mi je islo na zivce sta je moram cekat. Posli ce mi doc prolice, ko ce me onda zalipit za slova. Jedini je problem sta je taaaako dosadnaaaa... da se tesko natirat prionit. Krenem, krene i zjevanje - voaaaaaaa - i trljaje ociju radi sitnih slovaca i monotonije suhoparne stranice bez boja i slicica. Onda uvatim sebe da sam se zamislila i odlutala, pa se jedva natiram nekako vratit nazad k zivopisnom stivu. Kad najzad uronis nije lose, u stilu kina, 16. stoljece, dinastija ming ili koja li vec, zacetci trgovine i kako, zasto, di, ko, kad, te pogubni utjecaj konfucija na istu i kako, zasto, di, ko, kad. Zagrintam u sebi kako ne znam sta bi u zivotu da se nisam natirala o tome razmisljat i opsujem sve skolske sisteme po redu koliko ih ima. Ali onda se sjetim kako je kina u 16. stoljecu u vrlo tijesnoj vezi s odgojem djece predskolskog uzrasta, pa se udrem po prstima, vidis, dobro ce ti doc, nije to bezveze, trebace ti - i navalim. I tako svako vece, po punih pola sata - sva sam ponosna.
Anja nije isla u skolu u cetvrtak i petak jer je bila jako prehladjena, kasljala po cilu noc, nos dosa crven ka paprika koliko ga je istrljala s pustim maramicama, a nakon sta su sve maramice bile adio iscidila je jos 15 punih glava tekuceg sadrzaja u sve nase obilate zalihe guz papira. Jucer nedilja, isli u science muzej, vec je bila ok, tamo skakala ka manita, pobjedjivala u trkama invalidskih kolica i dvi ure slagala false papice na djecjem odjelu. Kako dica dodju, uzmu neka plasticna jaja, brokule, kukuruze, kokosi, kolace, svasta nesto, odnesu, igraju se, ostave, odu dalje, Anja odma spremi u mala kolica, napravi djir naokolo, pokupi sve sta lezi razbacano i odnese spremit na misto. Za ne falit, jos je i Vanju i par curica organizirala, one su bile zaduzene za razvrstavanje, kruhovi ovde, kokos tamo, tegle na policu, ovo u korpicu, sve se zna. Ma organizator je samo takav, nema greske. Cudi me da mi one kineskinje sta tamo rade nisu pocele gurat dolare u dzepove kako ih je lipo postedila posla, mogle su lipo dvi ure na miru pit kavu i ne obadavat, Anja je tu, nema frke. Bi one, ali ih je zeznija razvoj zbivanja u kini u 16. stoljecu i nadasve konfucije. (ovde se jasno vide prioriteti, ko sljivi kineze, samo moja dica dobiju veliko slovo-op.a.)
Jutros upalim tv da vidim sta kazu za vrime, a ono pise frigid. Bidna moja Anja, taman malo prizdravila, pa u setnju po frigidnom vrimenu. Kad sam pomolilia nosom vani odma su mu se uvatili stalaktiti ili koji li su vec oni ledovi sta vise prema doli. Nije da mi je curila slina pa se zaledila, mene jos nije capalo - vise sam se pjesnicki odrazila za opisat zivot u velikom frizideru. Bili smo zadnjih dana na rastelavoj polici, ali sad smo presli gori u zamrzivac. Gledam Anju u onoj zimskoj jaketi, a pari mi se da je pustam vanka u kratke rukave. Doslo mi je da joj dam moju jaketu do kolina priko njene, taman bi joj bila do poda, a i posiroka da joj nije sve skupa tisno. Ali mislim se u cemu cu ja posli djiravat po frizeru, triba obic smrznute kokosje nogice, led za votku i narezani petrsimul, ko ce to u kaputicu, parilo bi da setam u slafroku posli tusiranja. Kad skupim Anju iz skole odma je vodim u radnju sa skijaskom opremom, provucemo na karticu najpernatiju gusku do ispod kolina, a posli skijaskoga idemo na odjel za ostale sportove, zadrzacemo se na teniskim reketima. Kako je pocelo, jos malo pa ce se po frizeru bit tesko kretat bez reketa na nogama. To bi u biti bilo i dobro, jer kad pada snig onda i nije ovakva ledara. Bi li se to moglo nazvat juzinom?
Ne znam, samo znam da me ovo razmisljanje o putovanju u toplije krajeve sve vise veseli...
A sad odo s Vanjom gledat onaj crtani s paukom i prasicem. Charlotte's web. Na hrvatskom. Ne valja, sve razumi, ne mogu je slagat sta je ko reka.
|