SLADOLEDI
Evo mene najranije, srida ujutro. Najzad malo mira... Pusti mejlovi, virtualna kava se vec popila... Sunce sija, snig se topi, sladoledi padaju s krovova, drz se sredine ceste! Probijali smo se kroz nanose sniga ovih dana na svakom raskrscu... ne mozes proc s kolicima, triba ih dignit i prenit priko prepreka, onda nazad po Vanju (ona nikad nije U kolicima, ali ih svejedno teglimo jer sam se ja odvikla nosit borsu na ramenu!), Anja sljapa za nama, meni ledeno tekuce crnilo u cizme ulazi... zakasnili smo na karate 20 minuti...
Jucer mi Master Walter hvalija Anju na karateu... ‘Anja is doing an excellent job! I always admired the way her mind works... her concentration... amazing! She is a very promising student!’ – a ja trepcem, gledam ga, mislim se.... zasto on to tako zacudjeno-iznenadjeno prica? Tja, pa podrazumjeva se - to je moje dite! Ali oprosticemo mu sta se cudi, ne zna on da nam je fascinantan rad uma u familiji (ali mi se ne vidi? pa zasto imam nosinu i ocale?)
Bidan otisa cesuci se po glavi, bice misli s cim me to uvridija, a dosa mi dite nafalit!
A Master Walter je glavna faca, to je njegova skola, a pojas mu je crnji od najcrnjeg! Kad im on drzi sat onda uvik o sebi govori u trecem licu, cudim se sta meni nije pocea pricu sa ‘Master Walter always ...’!
Ala sta je dobar ovi sendvic s majonezom i sirom i crvenom salamom, pari gavrilovic, ludnica! Najzad neka majoneza koja mi pase ovde, sad sam konacno dosla sebi! Do sad sam se osjecala ka strendjer cilo vrime, sad sam odjednom opet svoja!
Necu se raspisat o budalastinama, triba iskoristit slobodno vrime.
Moram malo na miru proucit di bi mogli ic za Anjine praznike drugu sedmicu.
Ovo opet javljanje po nalogu pisi novi post, ukobasicili nam se komentari.
Pozdravljam do slijedece zgode.
A sad jos cedevitu napravit...
P.S. evo mislim se, kakve veze ima nosina s pamecu?
|