Sanjao sam da sam oprostio
Prijatelju i da sam ga poljubio
Ali ne onako znate
I da sam ga zagrlio
Ali ne onako znate
I da smo sjeli skupa
Na neki panj
u vijetnamkama
Jer negdje se još rola
ona ptsp kap
i miran je bio prijatelj
i zadovoljan
i ja sam bio takav
sjetili smo se svega
mi smo izmislili svijet
a onda smo ga napustili
kao da ga nikad nije ni bilo
ostavili smo ga kao derle
nek se bori kako zna i umije
a on je izrastao u monstruma
nemajući izbora ni sreće
nemajući nikoga
jadan mali monstrum
buđenje je bilo preplavljeno tugom
kajanjem i sjetom namazanom u tri sloja
koji su se domaloprije topili
u katakombama podsvijesti
sad je sve kao prije
Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.
Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona
promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više
stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo
dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Jorge Luis BORGES
"Kultura je pravilo,
umjetnost je iznimka".
J.L.Godard
