Sanjao sam da sam oprostio
Prijatelju i da sam ga poljubio
Ali ne onako znate
I da sam ga zagrlio
Ali ne onako znate
I da smo sjeli skupa
Na neki panj
u vijetnamkama
Jer negdje se još rola
ona ptsp kap
i miran je bio prijatelj
i zadovoljan
i ja sam bio takav
sjetili smo se svega
mi smo izmislili svijet
a onda smo ga napustili
kao da ga nikad nije ni bilo
ostavili smo ga kao derle
nek se bori kako zna i umije
a on je izrastao u monstruma
nemajući izbora ni sreće
nemajući nikoga
jadan mali monstrum
buđenje je bilo preplavljeno tugom
kajanjem i sjetom namazanom u tri sloja
koji su se domaloprije topili
u katakombama podsvijesti
sad je sve kao prije
Dok gledam se u ogledalo
Mislim -tko je taj čovjek?
Govorim mu ispred ogledala
On mi govori iza ogledala
Smijem mu se ispred ogledala
On se meni smije iza ogledala
Plazim mu jezik ispred ogledala
On ga meni plazi iza ogledala
Mičem rukom ispred ogledala
On ju miče iza ogledala
Misli li iza ogledala?
Hodam ulicama djetinstva
Kojih više nema
Tu je sad neka
Zgrada
Prepoznaje me
vjeran poznati prostor
I doziva još zadnji put
Za oproštaj
Pita me što se
zapravo dogodilo
gdje su svi i koliko nas
je još ostalo
a ja užurbano odmičem
uz osmjeh nelagode
i ne želim kontakt
Ostao je samo gorak osjećaj
otetog zaborava
Kiša je isprala
Sve
Čudne situacije
ili je samo takav život
ono što nam se
svaki dan događa
dok vozimo
dok nas voze
dok čekamo
dok nas čekaju
dok se zabavljamo
dok nas zabavljaju
Jednom ću ti reći
Kada svi nemiri prođu
I ostane samo skorena zemlja
Na srcu
Reći ću ti sve kap po kap
Sve ono što ti nisam znao reći
I ono što sam ti skrio
i ono što sam ti htio
a nisam smio…
Počelo je s nedužnim bockanjem
Preko fejsa i tu i tamo nekim chatom
Da se ne prenagli
Onda su chatovi prenaglili
Više ne znam ni točno ni kad
Ni da su prenaglili
Nakon toga smo saznali
Sve od horoskopa do što
Najviše voliš radit
I to nam je bilo malo
Onda smo…što smo onda
Onda smo se nalazili
U javnosti
Ali opet nedužno
Nikad sami
I triput distanciraniji
jer smo kukavice
fejs heroji…
onda barovi
gdje se nudi lijek za
distanciranje
i poljubili se dugo i meko
s natruhom tople vlage
hm
i bili smo sretni čitavu noć
naravno u mraku
od fejs heroja postali smo
reality kukavice
i zaključili
bolje je biti heroj na fejsu
nego kukavica u stvarnosti
bockam te…
Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.
Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona
promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više
stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo
dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Jorge Luis BORGES
"Kultura je pravilo,
umjetnost je iznimka".
J.L.Godard