Sad dok sam daleko
od tebe
shvatio sam
da ustvari sam ti
najbliže
onda kad si blizu
najudaljeniji smo
jer tijelo smeta duši da se pojavi
da nastupi prema van
a duša pati
u bliskosti tijela
Odgovor ovdje nije lak
recimo da trebamo biti
blisko udaljeni
ili možda
udaljeno bliski
što je već
poprilična udaljenost
Dok tipkaš po ajfonu
promatram tvoju usredotočenost,
i kako samo možeš biti
tako životno predana
odmah te zavolim
još više, jer znam
tad sam siguran
da tvoja ljubav negdje tinja
i čeka da zapali sve
šume svijeta
Šareni osmjesi žena
muževni pokreti muškaraca
u sobi
gdje glazbena je podloga
zarobljena u vremenu
šeširi, cigarete,visoke čaše
i haljine što govore
neke daleke ,davne priče
na svima poznatim jezicima
trgovina pogledima
razmjena naklonostima
susreti mekih dodira
i grubih sjećanja
Napisat ću najljepšu pjesmu
Samo za tebe…
jer si to zaslužila
jer si me zadužila
a onda više neću
napisati ništa
jer s tobom sve
i završava.
Napisat ću najbolju pjesmu
Samo tvoju…
Jer sam bio pohlepan
Na tvoje rajske oči
Na tvoje nebeske moći
I sklad kretnji
Ljepoto moja!
Napisat ću ti najbolju pjesmu
Samo tebi…
jer sam te povrijedio
jer te nisam zavrijedio
i slobodno me proklinji
i mrzi svaki dan
jer sam bio
glup i sebičan.
Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.
Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona
promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više
stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo
dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Jorge Luis BORGES
"Kultura je pravilo,
umjetnost je iznimka".
J.L.Godard