so glad for the madness
Prihvatiti sebe je nešto najteže, koliko ste daleko od toga kada se trudite biti što niste? (ovo je nešto općenito, ne morate se sada odmah uvrijedit)
Ljudi koji su se (nažalost) potrudili pročitati moje očajne postove ne moraju biti tužni, niti ikako suosjećati sa mnom, jer neke od njih zaista žalim. Ti isti ljudi ne moraju automatski misliti da se radi o njima i da upravo njih ovdje blatim samo zato što me poznaju. Dakle, lijepo od vas ako ste se zabrinuli, no za mene je prekasno, i ne bih voljela da je drugačije, jer sam ponosno... hm... "biće". Ustvari frik. Da, koje čudo, ja priznajem da sam frik - nemojte mi govorit da nisam, jer nisam ni glupa ni slijepa. Nemojte se zamarati mojim glupostima, sigurno imate dovoljno svojih. Ipak HVALA, puno hvala svima koji su reagirali... iako nisam navikla...
Oprostite, cure (one iz mog razreda), nisam vas namjeravala uvrijediti, nemojte misliti da se radi o vama dok nekoga blatim - vi ste OK, cijenim vas i vaša mišljenja, samo što vas ne poznajem... drago mi je unatoč grupica što sam upala u ovaj razred - grupice valjda moraju postojati da bi svatko našao neku u kojoj ce se osjećati dobro i prihvaćeno...
Tko je ovo čitao, može biti siguran da ja zaista imam neke psihičke poremećaje, samo bi bilo lijepo jednom otići psihologu da mi kaže što mi je. Inače, sasvim sam ok, ali postoje neke stvari na meni koje jednostavno NISU normalne, i iako zaista uživam u tim, hm... stvarima, kao na primjer pomalo debilna glazba cannibal corpse-a i slične krvave stvari, voljela bih spavati u lijesu (ne zbog nekog imidža, ja što se toga tiče ne znam sto je imidž), voljela bih noću lutati grobljima, privlači me krv kada je vidim kako teče... bilo bi lijepo znati kako se to zove. Dobro, makar su po mom mišljenju svi ostali oko mene poremećeni, ili više poremećeni nego ja, moram priznat da je u populaciji od puno ljudi vjerojatnije da s jednim nešto nije u redu, nego s cijelom populacijom... koje sranje... al ak sam poremećena, onda barem priznajem da jesam i, što je najvažnije, drago mi je biti poremećena na ovaj način. Ali barem se više suzdržavam od svojih gluposti kako ne bih nikoga povrijedila, pristojnija sam od većine ljudi oko sebe makar se u nekim situacijama smatram besramnom i tako ponašam... Zadovoljna sam s time.
Sve mi se više čini da nisam žensko: umjesto pms-a sam dobre volje ili sasvim kao da mi nije ništa, mrzim shoping, mrzim cipele s visokom petom, od previše romantično-patetičnih stvari mi se bljuje, dečke radije doživljavam kao prijatelje nego kao "dečke", slušam glazbu od koje se mnoge cure oko mene ježe, rozena boja mi je sablažnjiva, umjesto da prihvatim šovinizam - serem po svima koji ga provode i osjećam kako mi se grči želudac od te pojave, po internetu volim pisati u muškom rodu, ne volim glazbu i filmove zbog "zgodnih pjevača i glumaca", nego zbog glazbe same po sebi i zbog radnje u filmovima (iako ih rijetko gledam), obukla bih suknju jedino da šokiram ljude, ne okrećem se za dečkima, nego za darkericama, dakrerima, metalcima i povremeno zgodnim curama koje nisu previše pičkaste... a svejedno mi je što sam cura, jedino mi smeta taj jebeni šovinizam...
OVAJ BLOG DEFINITIVNO TREBA DRUGAČIJI DIZAJN!!! pobrinut ću se oko toga, nadam se... ne volim uzeti tuđi, zato ću sklepati neki svoj kada nađem odgovarajuće slike... isto tako se nadam češće pisati, ali nije mi se dalo stavljati dijelove svojih misli gdje ih netko može vidjeti...
| Give me a look in your mind (8) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
