Darkerica… još prije dosta vremena počela sam prihvaćati tu riječ kao kompliment. Nosim crnu odjeću, slušam uglavnom glazbu koju oni ljudi, koji sebe usuđuju nazivati normalnima i preziru sve što nije kao oni, smatraju groznom ili strašnom…
Pa što? U redu, onda valjda jesam darkerica. Moram pri tome naglasiti još i da uglavnom izgledam depresivno ili ljuto kada npr. sama hodam gradom, moj pogled je obično namršten, ali to ne radim namjerno, nego podsvjesno. Usuđujem se biti kakva jesam jer sam predugo nosila masku. Zbog toga ljudi oko mene misle da se sada pravim ili idem izigravat neko čudovište. Smiješno… kada nosim masku i unatoč osjećaju mučnine koji me obuzima ako takvo nešto radim, dajem sve od sebe da budem „normalna“, to jest prihvatljiva, oni ne primjećuju da to mogu činiti jedino kada gušim stvarnu sebe, a kada pokažem pravo lice, misle da glumim… Na to se samo mogu nasmijati, iako me ujedno i rastužuje. Očito sam predugo nosila masku, predugo se pravila da sam kao oni makar me većinom ni tada nisu prihvaćali jer su bili ljubomorni na moje ocjene (mislim ono WHAT THE FUCK!? Djeca znaju biti grozna… ona uvijek znaju biti grozna…), i nikada nisam bila kao oni. Bila sam usamljena i šutljiva u pokušaju zatajivanja prave sebe. I kad ne nosim masku normalnosti koja se sadrži od odjeće u raznim bojama i prijaznog osmjeha, još uvijek sam šutljiva, ali bez nje češće dižem glas na sve što mi smeta mjesto da baš sve zakopavam u sebe i dopuštam svom gnjevu nesmetani rast. Jednostavno ne mogu više… previše toga sam zakopala - i sad se diglo iz groba. Zato ovaj blog nosi naziv Vampiric Heart. Sve po kriterijima mnogih ljudi loše sam zakopavala i sad je ustalo, sad je jače i sad to čini mene. I moram priznati da ne bih voljela kada bi bilo drugačije.
Ponosim se onime što jesam jer se usudim biti što jesam. Mnogi se ne usude i nonstop se prilagođavaju grupi, vode se za „dobrim“ i „lošim“ utjecajima i ni ne vide koliko si zapravo škode, koliko škode svojoj osobnosti i individualnosti. Meni je individualnost sveta. Nikoga nije briga gubiš li samoga sebe, zato bolje sam brini o tome. Budi svoj, ne od svojih prijatelja, zapravo ljudi s kojima se družiš i ponekad ih nazivaš prijateljima makar se nerijetko pokazuju kao samo poznanici…
Ja nisam zla, ja samo nisam kao vi. Ja nisam sotonist i neprijatelj, ja samo odbijam vjerovati u Boga koji je, ako se imalo osjećajno okreneš prema svijetu, zaista gori od Sotone jer dozvoljava svu tu prokletu patnju i usudi se nazivati dobrim. Ja se ne šminkam ružno niti se oblačim ružno, samo drugačije izgledam od ostalih. Ja nisam bezosjećajna, samo me ne brinu previše tuđa posla jer sam prije dosta vremena prognana u usamljenost i, btw, mrzim tračanje.
Ja ne prezirem većinu, nego ono što rade.
Unatoč usamljenosti koja mi je, čini mi se, vječni pratilac, također imam i prijatelje. Nekoliko njih koje s pravom tako mogu nazivati (Hvala ljudi, stvarno vas volim.). Od njih rijetko tražim podršku jer smatram da nemam previše problema i ne volim nikoga zamarati onim problemima koje, po mišljenju svijeta, valjda imam, iz straha da će me krivo razumjeti. Nerijetko sam krivo shvaćena i s vremenom me počinje boljeti, ali postane mi svejedno jer ljudi koji me ne shvaćaju nisu vrijedni tolike pažnje s moje strane. Ali imam osjećaj da me neki ljudi razumiju, svaka im čast (ti ljudi će valjda znati da ovdje mislim njih), i nadam se da nisam u krivu, ne zato što ne volim biti u krivu, nego zato što bi za mene to ovaj put bilo kobno.
Argh… možda jednostavno drugačije funkcioniram od većine… izbrišite onaj „možda“ i „jednostavno“ jer sam sad sasvim sigurna u to i nije nimalo jednostavno… ali shvaćam to kao moju osobnost, ne volim se tjerati da budem kao ostali jer to najčešće završi s time da se naljutim na sebe samu i to sam predugo radila… ili mi fali nešto u glavi, ili imam čak i previše nečega...
Nitko ne bi trebao čitati ovaj blog… ovo su samo ispovijesti usamljene duše kojoj je usamljenost sveta, ali koja ipak teži nečijem društvu… nekom drugom biću… nekome tko će RAZUMIJETI.
| Give me a look in your mind (2) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
