svjetlost svjetlosti

Nema imena

Na žalost, danaašnji dan je tako suh, a vlaga u zraku je nepodnošljiva.
Nepodnošljivi moji osjećaji osamljenosti i nepripadnosti nikome, nikome tko bi i mene pogledao u oči. I isčitao suze koje naviru. Ne, nepostoji takva osoba koju zanima kao se ja osjećam, kako se doista osjeća moje srce, istinski. Oko mene su osobe koje zanimam samo kao osoba koja njima treba. od velike im je koristi kad su u problemima bilo koje prirode, kojoj vjeruju i s dubokim povjerenjem mogu reći i svoje naintimnije životne situacije. Da, tu sam ja da budem slušatelj, i samo slušatelj. A ja kao da ne postojim, kao da ne postojim kao osoba sa svojom dubokom tugom,.. svojim osjećajima.
Neprimjećuju mene kao biće koje bi isto željelo, imalo potrebu nekakvu,ne ja sam samo rame za plakanje drugima. Bože, umrna sam od takvih prijatelja. Da, prijatelj sam ja njima a oni meni, što su oni meni??? Nemam odgovor. Prijatelji nisu, pa uopće me ne poznaju, a niti žele. Znaju dovoljno, onoliko koliko je njima potrebno.