svjetlost svjetlosti

Tama

Neznam što da mislim, neznam kako se osjećam.Mrtvilo i lertargija.ravnodušnost. Nezaintera za išta moguće i nemoguće.
A život prolazi, kao mutna rijeka puna prljavštine i površinskog mulja koju bujica nosi. Nosi , a neznam kamo. I mene zajedno s tim muljem. Osjećam da me kovitla , kovitla i guši.Nemam zraka a povremeno me ipak pusti da udahnem dašak kako bi me mučila, mučila i održala na ovom životu u bujici svojoj koja kovitla i nosi. Nekamo nosi, nekom ušću u nepoznatom smijeru vreme i prostora. Kovitlam se u nepoznatoj rijeci ili već poznatoj situaciji kovitlanja samo neznam kamo me nosi i u koju rijeku ću uteći.
Uteći i utopiti se u beskrajne vode ovoga svijeta. Postati neprimijetna, nesttvarna, ili neprimijetna i nebitna kapljica u oceanskim tamnim dubinama.