svjetlost svjetlosti

Svjetlo sivila

E, nisam već dugo pisala,al razgovaram sama sa sobom , eto nisam pisala ovdje.Iako što napišem , ne čitam više, al tko zna možda jednom i budem.To se zabilježeni samo moji trenuci promišljanja ili trenuci osjećaja koje i tako odlete, visoko, visoko.Ne usudim se možda čitati jer me samo mogu podsjetiti na sjetne trenutke mojih osjećaja i doživljaja i ništa drugo.Možda sam malo otišla sama sebi.Il pobjegla u dubinu svoje duše gdje pokušavam pronaći nešto,nešto čvrsto za što se mogu uhvatiti poput pauka. ili ne mogu pogledati istini u oči,samoj sebi reći što hoću.Ili uopće neznam što hoću i što mogu.Očito sve pomiješano,izmiješani osjećaji i onda ne dobiješ ništa.Dobivaš jenu veliku prazninu, vakum koji u jednom momentu i godi.Godi ta mirnoća, bonaca.