vakuum
Psiho test
Došla sam deset minuta prije, jer mrzim kasniti. Taman toliko da stignem zapalit jednu. Tu su ionako oko mene razni ovisnici. Što o drogi, što o alkoholu. I svi puše. Pa neću odudarati iako nisam ovisnica. Dobro jesam. O cigaretama. Al nisam došla na akupunkturu za odvikavanje od nikotina. Tu sam jer sam dobila takvu uputnicu. Valjda znaju zašto sam ovdje oni koji su me tu uputili.
Moja psihijatrica veli da je to tek tako da me može smjestiti u neke okvire. I ne zamjeram joj. S njom se razgovaram ko sa prijateljicom, pa se i smijemo i zafrkavamo, kao da se radi o nekoj trećoj osobi. Zato me valjda mora smjestiti u neke okvire. Ja bi radije da me smjesti na neki od svojih odjela. Da se malo odmorim. Samo da se naspavam i da me pošalje doma sa otpusnim pismom: „Odmorena, naspavana, kao nova, spremna na nove vremenske i druge nepogode, spremna na novu lektiru za drugi i osmi razred osnovne škole, spremna zagrliti svog Lika i zaplakati mu na ramenu i spremna na povraćanje kućnog ljubimca po tepihu.“
Od treme sam ranije zagasila cigaretu. Kao da idem na giljotinu. Dobro, ne baš tako, ali bilo me strah, jer ovo iskustvo još nisam imala.
Točno u 9 sati pokucala sam na vrata na kojima je pisalo mr.sc.-tamo-neki-psiholog. Čim sam ih otvorila pristojno sam pozdravila sa „Dobro jutro“. Doktor u bijelom, umjesto da mi odzdravi, pitao je:“Kako ste?“
Sigurno me želio zbuniti. Kako ću biti kad sam tu? Super, odlično, dobro, tak-tak, pamtim i bolje dane, nisam nikak, strah me… Svaki odgovor mi se učinio glup, pa sam se samo smješkala. Valjda je shvatio, pa me ponudio da sjednem preko puta njega, za isti stol.
Započeo je s općenitim pitanjima o godinama, stupnju obrazovanja, bračnom stanju, broju djece i razno-raznim pitanjima tipa „traume iz djetinjstva“. Mada mislim da nisam imala neke traume. Bar ne veće od mojih vršnjaka. Ni manje.
Cijelo vrijeme me čudno gledao, al valjda tako gleda sve svoje pacijente. Tu sigurno isto pronalazi odgovore u svojoj konačnoj ocjeni. Jedva sam ga u čitavih sat vremena dva puta uspjela malo nasmijati. Tek tako da razbijem nelagodu.
Uzeo je u ruke štopericu i brojao mi sekunde dok sam morala brojati od 20 unatrag, pa abecedu (srećom, unaprijed) i brojati po tri počevši od 1. Sve je to bilježio na neki formular nečitkim rukopisom. Tako da nisam znala jel imam dobro vrijeme ili ne. Osjećala sam se kao Anja Pearson kad vozi spust, a ne zna ono međuprolazno vrijeme.
Onda mi je izrecitirao parove, njih deset, a ja sam morala ponoviti onaj drugi par, kad bi on naveo samo prvi. Parovi su bili i logični i nelogični. Sasvim logičan sjever-jug ili stol-stolica i skroz nelogičan auto-kupus ili igla-ovca. Tu mi je dao drugu šansu (ipak sam ja plavuša), jer kad sam čula auto-kupus samo sam razmišljala:“Pobogu otkud mu takva ideja. Možda njemu treba psihijatar?“ Iz drugog pokušaja sam imala pogođenih 9 od 10 parova.
„To će mi sigurno oduzeti bodove“ mislila sam. „Nema veze, možda me ipak zadrže na nekom od odjela. Da se malo naspavam“.
Došlo je na red i 100 konstatacija uz koje je trebalo samo zaokružiti „slažem se“ ili „ne slažem se“. Tu mi je često falila još jedna opcija: „djelomično se slažem“, al nije je bilo. Sjećam se prve: „Volim proljeće“. I još nekih: „Stalno imam osjećaj da me netko prati“ (e, nećeš me na tu foru dobit na neki od odjela), „Teško mi je raditi pod pritiskom“ (a kome nije?) ili „Često radim greške kad netko stoji iza mene i promatra što radim“ (a ko ne?).
I taman kad sam mislila da je sve gotovo, još sam morala precrtavati neke točkice, geometrijske likove, pravilne i nepravilne, na papir. Brojala sam točkice, odmjeravala na kojem mjestu krivulju siječe pravac i mislila: „Sad će sigurno napisati da sam prepedantna, a moj Lik će reći….Jesam ti rek'o!"
Najgore od svega došlo je na kraju testa. Nacrtati čovjeka. Uz par pokušaja da izbjegnem taj crtež ipak sam ga nacrtala, ali tek pošto mi je mr.sc.-tamo-neki-psiholog obećao da ga neće slati na izložbu. Stvarno ne znam crtati ljude. Ni životinje. Puno mi bolje ide mrtva priroda. (Hm, i to je znak, jel?) Ispao je malo nahero. Samo sam pazila da nacrtam sve što „normalan“ čovjek ima. Kao da se spremam za upis u prvi razred osnovne škole, pa svaka ruka mora imati 5 prstiju.
Još uvijek me čudno gledao, al valjda je to njegov pogled.
I upravo zbog tog čudnog pogleda, sa strahom sam nakon dva dana došla po rezultate. Sa strahom sam ih i otvorila.
Uz kratak opis mene, na nalazu su navedene primijenjene tehnike: psihodijagnostički intervju, pa neki CI4, pa B-G (bi đi, valjda), Rey (taj je smislio dio tog testa, sigurno), W-ljestvica pamćenja (e to su oni parovi… auto-kupus) i Macover (i taj je bio pametan).
U zaključku stoji brdo napola razumljivih riječi, koje mi je psihijatrica prevela na naški. Sve do jedne.
Kaže da sam pametna s obzirom na dob i obrazovanje (što je vrlo relativan pojam), da sam tjeskobna i da mi to utječe na zdravlje (da se moram malo skulirat. Tu se moj Lik zabrinuo. Zato što je bio u pravu.) i da se osjećam poljuljano u odnosu prema okolini (znala sam da će me onaj crtež čovjeka izdati).
Nije me željela zadržati na niti jednom od svojih odjela. Nema odmaranja. Ustvari, kaže da već dugo nije vidjela tako „lijepi“ nalaz psihologa.
Pa normalno da nije. Naspram ovih koje vidim kad dolazim do njene ordinacije, meni ustvari i ne treba odmor. Samo sam malo poljuljana. I trebam se skulirat.
I prestat se ljuljat
03.03.2006. u 11:29 |
16 Komentara |
Štedi |
Gore |
^
to ti je ljep doživljaj,,iako mi sve izgleda smiješno,no valjda oni znaju šta rade,,ja sam samo jednom bio kad sam se upošljavao,no nije bilo tih pitanja,tek par riječi,i bjež van,,a kad vidim šta si ti sve prošla dobijem želju da i ja pokušam,,zanimalo bi me,šta bi ispalo,,možda i kakva penzijica--no iskreno,neidi im više,,skulirana si ti vidim ja više nego on
| fizikalac | 03.03.2006. u 12:57
ti si jedno spaljeno biće :o)
| micica | 03.03.2006. u 13:04
micica rekla super :) ;) inace sve ok :) a sto se tice ljudi, ja sam onda jos nestabilnijie od tebe :)))
| JJ | 03.03.2006. u 13:59
hajde, pokusaj spavati... :)
| zvoncica | 03.03.2006. u 14:50
Pa dobar opis. Ja im se nebum dal. Ak ja dojdem k njima, oni se buju sami upisali među pacijente. Čuj a da bi tam ostala treba i tvoj pristanak ili te oni na silu. Nema veze, sad valjda više ne sumnjaš u sebe. Jel te pital da li imaš svoj blog? Tu bi te tek čudno gledal. :)))
| Mladen | 03.03.2006. u 15:03
@fizikalac-baš sam bila znatiželjna, al me onak, malo bilo i strah.../@micica-gle ko mi govori :)))/@JJ-ljuljamo se mi...:))))/@zvoncica-budem valjda uspjela sutra malo dulje potegnuti...subota će :)/@Mladen-ma bilo me strah reć za blog, nikad ne znaš s ovima kaj čudno gledaju:))
| vakuum | 03.03.2006. u 15:19
khm... citam, citam pa ne vjerujem svojim ocima.... koji idijot ide stavljat kupus u auto?????? Veeeeliki pozdrav :))
| SSpot | 03.03.2006. u 16:29
Pitam se, pitam se, kako bih ja prošla na takvom testu... Sad imaš napismeno da si normalna? Blago tebi.
| Pjesma o jednoj mladosti | 03.03.2006. u 17:01
ja sam jednom vozila kupus u autu iz Ogulina...smrdilo je još mjesec dana kasnije....tak da mene ustvari kupus i asocira na auto :o)
| micica | 03.03.2006. u 17:05
Poseban "Bravo" ti dodjeljujem za prve dvije rečenice. Nakon druge sam s tolikim guštom zapalio, da mi je do kraja posta trebala još jedna. Cigareta. Vremena ti ne nedostaje. Ići tamo da bi saznala da si ok? Ti si ok. A skulirana si do temelja.:)))
| sklblz | 03.03.2006. u 17:15
Ajmo Vakuum, glavu gore. Kakvi kurčevi psiholozi, psihijatri i ljuljanja. To tebi stvarno ne treba. Pozdrav iz Vrapča!
| tajpvrajter | 03.03.2006. u 17:27
Išla bih ja na takav test, ali mi žao tih mr. sc- nešto ljudi da ih srce ne izda. Pozdrav.
| maria helena | 03.03.2006. u 18:51
Uh, ti testovi zbilja ne djeluju opuštajuće i zabavno. Ti si to super podnijela. Ja bih mu se vjerojatno nakon drugog pitanja zahvalila i otišla. Ajde, rezultati su dobri. Ugodan vikend želim.
| RiLady | 03.03.2006. u 21:14
mene već i psihijatri i psiholozi živciraju.......sve kaj je u zdravstvu na raspolaganju me živcira
| veseli gajo | 04.03.2006. u 11:06
Dobar post kao i uvijek .. no ja te "psiholoska" da izvines ( sr..a ) .. ne folim .... Mislim da bi uradila bas kao sto RiLady napisala .. "vjerojatno bih mu se nakon drugog pitanja zahvalila i otisla" ... Ugodan vikend zelim :)
| Mysteries | 04.03.2006. u 13:54
Dobro da znamo da čitamo normalnu osobu,mala šala,laku noć!(ili dobro jutro)!
| Forza Fiume | 04.03.2006. u 23:18
