uvod u filosofiju

ponedjeljak, 26.02.2007.

ljepota?

Jer lijepo nije drugo do početak strašnog koji još možemo podnijeti.
(R. M. Rilke, Devinske elegije)

Naišao sam na odredbu ljepote - moje ljepote. Ljepota je nešto žarko i tužno, nešto što daje široko i pomalo nesigurno polje za odgonetavanje. Ako se hoće mogu primijeniti svoju misao na neki osjetilni predmet, recimo na žensko lice, jednu od najzanimljivijih pojava društva. Očaravajuća i lijepa glava, ženska glava, istodobno dopušta misliti - nejasno i neodređeno - na divotu i na tugu; u sebi nosi ideju tuge, otupjelosti, dapače ispunjenosti, istodobno kad je upravo oprečno, čista žar i vitalnost; pridružuje joj se nešto gorčine, koja kao da zrači iz orobljenosti ili očaja. Tajna i žaljenje također su karakteristike ljepote.
Jedna lijepa muška glava ne treba sadržavati, osim možda za ženske oči - potrebno je dobro shvatiti, za ljudske oči - ovu ideju divote, koja je u ženskom licu utoliko privlačnija izazovnija ukoliko je lice u cijelosti tužnije. Ali bit će u toj glavi još nešto žarko i tužno - duhovne potrebe, mračno potisnuto častoljublje - beskorisna moć koja bruji - ponekad neka osvetnička tupost (jer kod tog se predmeta ne smije zaboraviti idealni tip Dandya) - ponekad još - i to je jedna od najzanimljivijih karakteristika ljepote - tajanstvenost, i konačno (da konačno imam hrabrosti potpuno priznati, koliko se osjećam modernim u estetici) - Nesreća. Ne tvrdim da se Radost ne može vezivati za ljepotu, ali moram reći da je radost samo najprostiji ukras; dok je tuga, takoreći, najotmjeniji drug, u toj mjeri (možda bi moj mozak mogao biti začarano zrcalo?) da niti ne mogu zamisliti takvu vrstu ljepote u kojoj ne bi bilo nesreće. Privrženi takvim mislima - drugi bi iskušani od njih u Miltonovom načinu rekli: može se uvidjeti da bi mi bilo teško ne stići do zaključka da je najsavršenije otjelovljenje muške ljepote Sotona.
(Charles Baudelaire)

...Ljepota je strašna, jeziva stvar! Strašna je jer je nitko još nije dokučio niti će to kada moći, zato što Bog stalno stavlja pred nas nove zagonetke. U ljepoti se susreću dvije suprotne obale a oprečnosti istodobno postoje. Ja nisam učen čovjek, brate, ali o ovome sam puno razmišljao. Zbilja, tajnama nema kraja! Mnogo je u životu nepoznanica za čovjekova nejaka pleća. Rješavamo ih kako znamo i umijemo i opet smo na suhome. Ljepota! Nepodnošljiva mi je pomisao da čovjek plemenitog srca i uzvišenog uma, koji se zaputio u život s idealom Madone u srcu, završi u Sodomi. Još je strašnije što se čovjek kojemu je Sodoma u srcu, ne odriče lako ideala Madone i što u dubini duše može poludjeti od istinske čežnje za ljepotom, kao u doba mladenačke nevinosti. Da, široko je ljudsko srce, preširoko. Volio bih da nije tako. Sam vrag zna što sve to znači! Ono što je razumu mrsko i sramotno, često je u srcu milo i drago. Ima li ljepote u Sodomi? Vjeruj mi, mnogim ljudima je Sodoma lijepa. Jesi li znao za tu tajnu? Ono što me užasava je to što ljepota nije samo zastrašujuća, već i puna tajni. Bog i vrag tu se bore, a bojno polje im je ljudsko srce. Ali, ljudsko srce želi pričati samo o vlastitom bolu.
(Dostojevski, Braća Karamazovi)

- ljepota je u susretu kišobrana i šivaćeg stroja na operacijskom stolu
(Lautreamont, geslo nadrealizma)


Gost priređivač: vertebrata

- 18:46 - A što Ti misliš o tome? (10) - Isprintaj - #

srijeda, 21.02.2007.

humanizam?

poruka u boci

ulomak premješten na novo izdanje bloga: humanizam? (ulomak iz Peter Sloterdajk, Pravila za ljudski vrt)

- 15:40 - A što Ti misliš o tome? (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.02.2007.

slavlje?

šampanjac za sve, i pago od naranče i pivo :)

Što će nam sva naša umjetnost umjetničkih djela, kad nam se gubi ona viša umjetnost, umjetnost svetkovina! Nekoć su sva umjetnička djela bila izložena na velikoj svetkovnoj cesti čovječanstva kao znakovi sjećanja i spomenici viših i blaženih momenata. Sad se umjetničkim djelima hoće s velike ceste boli čovječanstva u stranu povući bijedne iscrpljenike i bolesnike na kratki trenutak naslade; nudi im se sićušna opojenost i malo ludila.
(Friedrich Nietzsche, Radosna znanost)

Čisto ljudsko nastojanje, obično ispunjenje obveze nije još svetkovina, i svetkovinu se polazeći od onoga nesvetkovnog neće moći ni žudjeti ni razumjeti. Mora pridoći nešto božansko, čime postaje mogućim ono što je inače nemoguće. Uzdiže se na razinu na kojoj je sve ''kao prvoga dana'', blistavo, novo i ''prvobitno'': gdje se jest s bogovima zajedno, gdje se pače sam postaje božanskim, gdje struji dah stvaranja te se i sam sudjeluje na stvaranju. To je bit svetkovine.
(Karl Kerenyi, navod prema D. Barbarić Približavanja)


ulomci premješteni na novo izdanje bloga:
svetkovina i vlastito vrijeme? (ulomak iz Hans-Geog Gadamer, Aktualnost lijepoga)

slavlje? (ulomak iz Rüdiger Bubner, Estetsko iskustvo)

- 21:37 - A što Ti misliš o tome? (3) - Isprintaj - #

srijeda, 07.02.2007.

realnost privida?

ulomci premješteni na novo izdanje bloga:

bivstveno nebiće: drugo od bića? (ulomak iz Platon, Sofist i D. Barbarić, Grčka filozofija)

istina i privid? (ulomak iz Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike)

igra kao realni privid? (ulomak iz Eugen Fink, Oaza sreće)

- 22:35 - A što Ti misliš o tome? (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

  • opis bloga: pokušaj sebeuvođenja sabiranjem filosofskih tekstova