so far away...

četvrtak, 21.09.2023.

odavno me nema iliti kako sam ukrotila vozilo

heh....da, nekako je vožnja postala ok...u redu...prirodna, mirna i lagana. Nije mi ni jasno kako je nekada bila toliki...izazov...ma, to je preslaba riječ. Prestravila bi me u najmanju ruku.

Kako je strah nestao? Vrlo jednostavno zapravo...
Prošlo je već skoro godinu dana moje vožnje, svakodnevne i uporno sam bila u strahu i grču, dok jednoga dana nisam na radiu (u vožnji) čula zanimljivu rečenicu, netko je pričao o svojim strahovima i rekao ovo; svoj strah sam vidio kao osobu, fizičku pojavu kojoj sam rekao ovo: možeš se voziti samnom, ali ne dam ti volan.

Ponavljala sam u sebi, hej, strah, možeš se voziti samnom, ali, ne dam ti upravljač. I...samo je nestao. Onoga trena kad sam mu rekla kako ga razumijem i prihvaćam, znam da je tu i da je stvaran, kada sam mu dala dozvolu da bude tu i da bude stvaran, prestao je biti strašan.

Otopio se u nekog slatkog, davno poznatog znanca s kojim nam se put nekada davno ukrstio, ali nikada nismo išli u istome smjeru. Kao prijatelj koji je bio tu i divan i krasan ali pomalo naporan i težak pa smo odlučili da je vrijeme krenuti dalje, nekim dražim nam putevima.

Kao da je to dio nas koji samo treba potvrdu da je tu i da je stvaran...a zapravo je bezopasan. Samo ga se trebalo...prihvatiti. Tako da sam beskrajno ponosna na sebe...dozvolila sam strahu da se vozi samnom, ali me više ne kontrolira.
Vožnja je postala ugodno krstarenje kroz polja i šumarke. Volim i stisnuti gas, osjetiti vjetar u kosi...ne doslovno,ali...

I...suočiti se s jednim toliko golemim strahom, koji me toliko dugo opsjedao i kontrolirao... i napokon se umiriti je divno. Daje dojam da se mogu nositi sa bilo čime. A i mogu...

P.S. Dvije pive kasnije nakon napornog dana na poslu...
I slušam soundtrack pjesama sa naše mini svadbe... i sva sam raznježena, romantična i sretna...
Razmišljam o mom mladom kolegi koji se uporno branio da ne želi vezu, a u sekundi se preko ušiju zaljubio u malecku koja je...proaktivno zvala njega na dejt...
Razmišljam koliko je diiiiiivno beskrajno gledati novu ljubav u nastajanju...i gledati malce koji te beskrajno podsjećaju na tebe i tvog čovjeka života...
Nama je trebalo preko nekoliko pokušaja dok nismo našli onoga koji se može nositi sa nama...ovaj malac je možda isprva pogodio u sridu...i neka je, beskrajno sam sretna zbog toga...
Neka im život pospe put mrvicama osmjeha, beskrajem sreće i tonom zanimljivosti...vjerujem da hoće :D

Neki kažu kako će ti se želja koju želiš za sebe možda ostvariti, ali ako želiš za druge....ostvariti će ti se sigurno....
a ja zaista, zaista želim...da to dvoje malaca živi sretan i uzbudljiv život...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv