so far away...

četvrtak, 28.09.2023.

prodaj mi maglu...

Ne mogu reći da imam najbolje mišljenje o ljudima koji se profesionalno bave nekim vidom "agresivne" prodaje. Daleko toga da za tako nešto nije potrebno puno znanja i talenta, ali ne mogu se nikako oteti dojmu da je tako nešto agresivno nagovaranje nekoga na nešto što mu realno ne treba. Iako svi govore kako je cilj prodaje zapravo riješiti problem kupcu i pomoći mu.

I tako mi je, prije koji tjedan iskočila objava na fejsu koja poziva na besplatni trodnevni seminar o prodaji, na temu kako hobi pretvoriti u biznis. Kako moja prodaja nakita postoji, ali bi mogla biti tisuću puta bolja, pomislila sam kako ne bi bilo loše dobiti pokoju informaciju. Naravno, kako nema đabe ni u stare babe, pitala sam se što zapravo stoji iza tog besplatnog seminara i što će nam tek pokušati prodati tamo.

I dobro, došla su ta tri dana, radionice su bile na zoomu, uz obaveznu upaljenu kameru. Skupilo se desetak polaznica plus dvije voditeljice. Prvi dan je prošao manje više u upoznavanju svih zajedno, objašnjavanju voditeljica tko su i što su i što su sve postigle i tako....manje više nije tu bilo nekih posebno korisnih informacija, ali ajde, ponešto se dotaklo prodaje i neke najave što će se raditi u drugom danu. Da, napravili smo i neki popis kako se konkretnije definiraju ciljevi koji su realni i lakši za doseći...te napravili samoprocjenu 7 različitih prodajnih vještina, tako da mi je taj dio bio dosta koristan, nov i zanimljiv. Ali, sveukupno je to bilo 15tak minuta korisnih informacija od dva i pola sata dosta naporne priče.

Odlučila sam dati šansu ostatku tog tečaja, jer je najavljeno svašta nešto zanimljivo. I zaista, drugi dan me nije razočarao, bilo je tu puno o društvenim mrežama, što je zapravo reels (kolega mi je kad sam za firmu radila objave rekao da ne stavljam taj reels, bez objašnjenja kako je to drugačije od posta), meni je izgledalo potpuno isto pa sam pitala koja je zapravo razlika, a ona je ogromna.
Tako da bi, da sam samo to saznala na radionici, bila vrlo korisna. Reels naime vide svi korisnici facebooka, za razliku od posta koji vide samo oni koji vas prate. Tako da je reels glavni alat kako privući nove pratitelje za vaš posao, stranicu i sl.

Dalje je bilo govora o AIDA prodajnoj strategiji i kako ju koristiti, te primjeri kako apsolutno svaki komad reklame ili marketinga sadrži upravo te elemente. Super, kraće je trajala radionica, ali je debelo više korisnih informacija bilo izneseno. Ja zadovoljna, ispisala 5-6 stranica bilježaka.
Najavili su za treći dan da će se govoriti o korištenju Canve i umjetne inteligencije za kreiranje sadržaja za društvene mreže i slično. OK, na spomen Canve vjerujem da svakom grafičaru mrak pada na oči, ali, prosječnom korisniku je to sigurno koristan alat.

E...stigla je nova radionica jučer i tu je priča dobila zanimljiv okret.
Naime, voditeljica je pričala kako je Canva divna, kako je krasna, kako je korisna i la la. Naravno, otkrila se u tome i prava svrha ove besplatne radionice, a to je bio poziv da upišemo cijeli šestomjesečni tečaj kod njih, koji se između ostalog dobrim dijelom bavi učenjem dizajniranja materijala u Canvi.

K tome je i onako, dosta jasno dala do znanja kako sa Canvom svatko može postati dizajner.

I sve je to bilo super, no poželjela sam upozoriti ljude kako Canva i print nisu baš najbolji prijatelji. Često na poslu dobijemo pripreme koje doduše jesu u PDF-u, ali bez napusta ili reznih marki (njih se vidim doduše može dodati u Canvi, ali su potpuno beskorisne bez napusta kojeg nisam pronašla da se može dodati...suludo). Tako da sam napomenula kako Canva grafičarima zadaje glavobolje iz razloga što se ti fajlovi naprosto raspadnu kad ih otvorimo u bilo kakvom grafičkom programu. Pa sam sugerirala kako alat sigurno može biti jako koristan za web, ali da za bilo kakve ozbiljnije proizvode za tisak uštede vrijeme i novac na kraju i odu profesionalcima koji će to pripremiti korektno za tisak.

Uuuuuuu....nisam uspjela završiti tu rečenicu, već me oštro prekinula voditeljica, govoreći kako to nije istina, kako je canva imala neki update, ispljunula je čak i točan dan tog updatea (o da, kao da bi itko to točno pamtio, ali zvučalo je uvjerljivo), te je objavila kako se sad mogu skinuti i vektori i ispravni fajlovi za tisak. Naravno, smela me ta odlučnost i rekla sam kako nemam tu informaciju, jer ono što nama dolazi iz Canve je i dalje gotovo potpuno neiskoristivo za bilo kakve preinake fajlova ili kvalitetan tisak.

Tu je naravno dobila poene, čak je i gurnula pred ekran šalicu koju je dizajnirala u Canvi i na kojoj je savršen tisak po njenom. Još je i rekla kako se ovo sa vektorima odnosi na PRO verziju Canve, na što sam odgovorila kako većina ljudi nema pro verziju. Onda je rekla kako kvalitetu treba i platiti. Canvi i njoj, naravno, ne dizajnerima :D

Teta je do savršenstva demonstrirala na meni jednu od svima dosta teških metoda prodaje, a to je otklanjanje prigovora. Svaka čast, zna svoj posao, reklo bi se.

Međutim, u tom svom krasnom nastupu, napravila je i jednu veeeeliku grešku u prodaji, nadam se da je to barem netko u grupi i povezao. Ubila je u nekoliko rečenica, u potpunosti, svaku šansu da meni ikada išta proda.

OK, ona je vjerojatno procijenila da joj ja ugrožavam šanse da navuče ljude da dođu u njenu malu školicu Canve za velike dizajnere, te da ionako neću biti i sama zainteresirana za istu, onim pozivom da ozbiljne poslove ostave profesionalcima. Tako da je žrtvovala jednog klijenta kako bi ostalih 5-6, koliko nas je već bilo uvjerila u nužnost i kvalitetu njenog programa.

S druge strane, mogla je uvažiti struku, nekoga tko se čitav život time bavi, tko se školovao i radi taj posao i reći, poštujem vaše mišljenje, Canva je odličan alat za web i društvene mreže i za to se prvenstveno treba koristiti, te za jednostavnije print zadatke, a kataloge od 300 stranica i ja predlažem da date dizajnerima da rade.

Dakle, kako nekome nešto prodati?
Prvo mu temeljito omalovažavaj struku i posao, zanemari njihovu svrhu, znanje, školovanje, reci nekoliko puta kako to može napraviti ama baš svatko. Uz alat koji ona prodaje.
Onda mu na njegovu kritiku blebni neki random dan i datum kad se sve to što govori promijenilo.
Te reci kako kvaliteta košta, ali...njihov posao nije vrijedan plaćanja, to mogu svi koji imaju Canvu.

Pitam se da li je ikada itko, za iti jednu drugu struku, prodavao čudesan alat uz kojeg ama baš svi mogu....biti zubari?
Slatko, zar ne?

I ne, ne bojimo se mi Canve. Grafičari i dizajneri, mislim. Vjerujem i dalje da svaka roba ima svog kupca i da realno jedna takva igračka nama može biti jednako velika konkurencija kao mikrovalna vrhunskoj pećnici i kuharu. Mislim da je to savršeno dobar alat svakome za napraviti neku vizitkicu ili letkić koji mi u krajnjoj liniji otisnemo takve kakve jesu i izvučemo najbolje iz te pripreme koju dobijemo.

Ali pomisao da bi nekakva ozbiljna korporacija radila dizajne u Canvi, da bi se kampanje, katalozi i bilo što iole ozbiljno tako radilo zvuči kao jako jako daleka pa sve do neizvediva budućnost.
U toj i takvoj će grafičare ionako zamijeniti umjetna inteligencija :D

Tako da ne sipam ja žuć iz tog razloga, već mi je samo taj moment u kojem netko silom i jako žestoko diskreditira svo tvoje znanje i struku skroooooz neprihvatljjiv.
Mislim da se malo koju struku tako žestoko omalovažava.

četvrtak, 21.09.2023.

odavno me nema iliti kako sam ukrotila vozilo

heh....da, nekako je vožnja postala ok...u redu...prirodna, mirna i lagana. Nije mi ni jasno kako je nekada bila toliki...izazov...ma, to je preslaba riječ. Prestravila bi me u najmanju ruku.

Kako je strah nestao? Vrlo jednostavno zapravo...
Prošlo je već skoro godinu dana moje vožnje, svakodnevne i uporno sam bila u strahu i grču, dok jednoga dana nisam na radiu (u vožnji) čula zanimljivu rečenicu, netko je pričao o svojim strahovima i rekao ovo; svoj strah sam vidio kao osobu, fizičku pojavu kojoj sam rekao ovo: možeš se voziti samnom, ali ne dam ti volan.

Ponavljala sam u sebi, hej, strah, možeš se voziti samnom, ali, ne dam ti upravljač. I...samo je nestao. Onoga trena kad sam mu rekla kako ga razumijem i prihvaćam, znam da je tu i da je stvaran, kada sam mu dala dozvolu da bude tu i da bude stvaran, prestao je biti strašan.

Otopio se u nekog slatkog, davno poznatog znanca s kojim nam se put nekada davno ukrstio, ali nikada nismo išli u istome smjeru. Kao prijatelj koji je bio tu i divan i krasan ali pomalo naporan i težak pa smo odlučili da je vrijeme krenuti dalje, nekim dražim nam putevima.

Kao da je to dio nas koji samo treba potvrdu da je tu i da je stvaran...a zapravo je bezopasan. Samo ga se trebalo...prihvatiti. Tako da sam beskrajno ponosna na sebe...dozvolila sam strahu da se vozi samnom, ali me više ne kontrolira.
Vožnja je postala ugodno krstarenje kroz polja i šumarke. Volim i stisnuti gas, osjetiti vjetar u kosi...ne doslovno,ali...

I...suočiti se s jednim toliko golemim strahom, koji me toliko dugo opsjedao i kontrolirao... i napokon se umiriti je divno. Daje dojam da se mogu nositi sa bilo čime. A i mogu...

P.S. Dvije pive kasnije nakon napornog dana na poslu...
I slušam soundtrack pjesama sa naše mini svadbe... i sva sam raznježena, romantična i sretna...
Razmišljam o mom mladom kolegi koji se uporno branio da ne želi vezu, a u sekundi se preko ušiju zaljubio u malecku koja je...proaktivno zvala njega na dejt...
Razmišljam koliko je diiiiiivno beskrajno gledati novu ljubav u nastajanju...i gledati malce koji te beskrajno podsjećaju na tebe i tvog čovjeka života...
Nama je trebalo preko nekoliko pokušaja dok nismo našli onoga koji se može nositi sa nama...ovaj malac je možda isprva pogodio u sridu...i neka je, beskrajno sam sretna zbog toga...
Neka im život pospe put mrvicama osmjeha, beskrajem sreće i tonom zanimljivosti...vjerujem da hoće :D

Neki kažu kako će ti se želja koju želiš za sebe možda ostvariti, ali ako želiš za druge....ostvariti će ti se sigurno....
a ja zaista, zaista želim...da to dvoje malaca živi sretan i uzbudljiv život...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv