so far away...

subota, 10.10.2020.

10/180 leptiru...




Postala sam si previše prepoznatljiva možda tako da, evo, s punim imenom i prezimenom i starim nadimkom adain...značenje je na velškom krilata.


Nego, na današnju temu. Prije nekih godinu dana sam otkrila pjesmu niže i Nešu Leptira. Taman u vrijeme kada je poginuo prijatelj moje prijateljice. Na motoru. On kao da je to slutio, obišao je sve bliske...motor je prodavao preko zime, nije uspio, uzeo ga natrag i...otišao zauvijek. Ako ništa barem onako kako je volio. Imala sam dojam da je on čitav život bio zaljubljen u nju. Zajedno su odrastali iako je on bio dosta stariji. Oboje su u neko doba kasnije bili u nekim krivim vezama kad su razgovarali i rekli, što kad bi nam netko kraj nas, netko naš davao krila...a ne bio uteg?
Voljela bih da sam ga imala prilike upoznati...znam da bi se razumjeli.

Pjesma me pogodila kao grom ( pogotovo onaj dio I bit ću vođa skitnica) i naravno da sam se bacila u potragu za čovjekom koji je to sve stvorio. I naravno da je priča i predivna i tragična kao i sve te neke posebne osobe koje sjaje nekim posebnim sjajem...ali brzo sagore.

Dakle Neša Leptir bio je pjevač grupe Poslednja igra leptira iz 1979. Prvi album zvao se ''Napokon ploča'', a pjesme "Nataša" i "Vrati se" su ih odmah proslavile. Bend je uspio bez i jedne reklame, za nekoliko meseci čak 15 puta napuniti pune dvorane Doma sindikata.Grupa se proslavila pjesmama kao što su "Jeleni umiru sami", "Grudi balkanske", "Dečko hajde oladi", "Srce od meda".

Neša je koncerte počimao sa tekstom "U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu"...
Bio je nešto potpuno posebno, imao karizmu i dubinu kakva se rijetko nalazi.
Naglo je obolio od tumora i kad je otkriven već je bio metastazirao na sve organe.

U posljednjem je danu malo prije smrti humorom uzvratio na pitanje kako je i rekao da ne može baš igrati nogomet. Njegova pozitiva i snaga još žive i zauvijek će živjeti.

Umro je u 31. godini 12.02.1990.
Na spomeniku mu je upisan stih koji je zapisao na salveti tog zadnjeg dana...
"Svako od nas neku svoju priču ima što u tami tišti, a puteve bira samo kad je hladno, kad umori zima, slutimo je tužni na krilu leptira..."

I kako su ti leptiri i Neša i sve ovo povezani?
Moj je tata umro u 53. godini. 10.02.2012. Isto je imao metastaze kad smo otkrili. Kad je umirao mami je rekao nešto o anđelima i krilima. Na grobu sam mu te godine pronašla plavog leptira, skroz očuvanog...mrtvog.

Otada me baš ti plavi leptiri prate u stopu...kad se život mijenja iz temelja. Jedan je sjeo na moj prst sredinom ove godine usred nekih previranja, na Velebitu. Pored je bila kovanica od 5 kuna...jednu takvu, tatinu, čuvam kao zalog da nikad neću morati uzeti je i potrošiti...
Da, vjerujem u te neke znakove po putu. Ima ih mnogo...kad ih znaš prepoznati.











10.10.2020. u 06:59 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2020 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..