so far away...

srijeda, 07.10.2020.

7/180




Jučer sam otišla u grad. Bez plana, počastila se kišem u Amelie...nekad sam to radila gotovo svaki dan, dok sam radila u centru. Davno je to bilo. Prošetala Gornjim gradom...naletila na Muzej prekinutih veza, odavno tamo želim otići, pogledala te priče tamo.

Zanimljivo je skroz čega sve ima tamo...od ludih i totalno uvrnutih predmeta do...tako, sentimentalnih ludosti. Sve su priče zanimljive. Ima onih, zaista tragičnih koje slamaju srce. Ono što je nevjerojatno, očekivali bi od muzeja prekinutih veza da te tjera na to da...manje vjeruješ u ljubav...umjesto toga, nekako te čak i te tužne, propale ljubavne priče uvjere kako je ljubav beskrajna. Kako, zaista ne znam...
Pa ipak, to je efekt koji su imale. Otiđite tko nije...

Onda je došla draga prijateljica s kojom sam provela sate sjedeći na klupi na Gornjem gradu, ne radeći ništa, promatrajući prolaznike i lišće kako pada. Koji luksuz...da možemo tako živjeti, zaustaviti se i uživati u trenutku.
Biti tu i sada, bez one silne užurbanosti koju sam gledala putem, nervoze i trubljenja...
Na Zrinjevcu smo odigrale školicu. Samo nas dvije i jedna curica.
Bile smo iskrene, sretne, svoje.
Otišla sam doma bajkom diveći se i dalje tome što je iz njega napravio mali. I divit ću se. Pa čak i onome što je napravio iz mene...ne znam kako to objasniti...nešto je puklo u meni. Povrijedio me brutalnije od ikoga zbog onoga s obitelji, pa ipak, najmanje sam plakala. Kao da je napokon širom otvorio neku crnu kutiju mog sjećanja...dobro sakrivenu bol koja je napokon izašla na vidjelo.

Sada, čini se, nemam više potrebu imati nekoga da bih bila cijela. Da bih bila vrijedna. Noć prije tog incidenta sanjala sam njegovu pokojnu majku...ne pitajte me kako znam. Rekla mi je; ti si tako vrijedna. A ja sam odgovorila; pa nisam baš. Odlučila sam je slušati sad. Znam da jesam...možda prvi puta. I jako jako ću se truditi postupcima to dokazati.

Baš me zanima što će se dogoditi kad mi velika kompanija ponudi posao koji nipošto ne želim raditi. Slutim da hoće. Kako je moguće da idem iz velike i jake firme u sve jaču i veću na sve lošije uvjete (ne financijske možda)? Ne želim to. Morati ću i dokazati.

Zašto sam nakon Tinder incidenta dala šansu? Jer sam slušala prijateljicu sa daj ti to s njim iskomuniciraj...da sam slušala sebe, tada bi dobio nogom u dupe. No, možda je ovako trebalo biti jer ovo neko osvješćivanje nakon sna i izvrdavanja na temu obitelji je bila kap koja je prelila čašu. Ne za njega nego za sve ikada. Sada sam drugačija.

07.10.2020. u 07:07 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2020 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..